ŠEŠELJ DANAS STIŽE U BEOGRAD: Haaški je sud ipak postavio dva uvjeta

Vođa srpskih radikala Vojislav Šešelj, pritvorenik Haškoga suda (ICTY) zbog optužbi za ratne zločine, stiže u petak u Beograd na privremenu slobodu zbog narušenog zdravlja i nastavka liječenja u primjerenijem okruženju, a oslobođen je pod uvjetom da ne dolazi u kontakt sa svjedocima ili žrtvama te da se vrati na sud nakon što ga se pozove.

Sudsko vijeće Haškog suda (ICTY) odlučilo je u četvrtak Šešelja privremeno pustiti na slobodu zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, nakon što se rak debelog crijeva proširio na jetru, ocijenivši da “bi privremeno puštanje na slobodu omogućilo okrivljeniku skrb u najprimjerenijem okruženju i pri tome osiguralo sigurnost svjedoka i cjelokupni sudski proces”, stoji u odluci koju je potpisao predsjednik tročlanog sudskog vijeća Jean-Claude Antonetti.

Šešelj se godinama žali na uvjete u Pritvorskoj jedinici UN-a u Haagu i na lošu zdravstvenu skrb, a 2010. godine optužio je ICTY da njegov dugi sudski postupak želi okončati tako što će “pričekati da optuženi umre”.

Bez obzira na tešku dijagnozu, Šešelj, prema pisanju srbijanskih medija, ne namjerava privremenu slobodu iskoristiti za nastavak liječenja već najavljuje osvetu.

“Ako i dođem u Srbiju, neću se baviti svojim liječenjem, već ću sve snage usmjeriti na osvetu”, poručio je Vojislav Šešelj srpskim diplomatima u Haškom sudu kada je doznao za mogućnost da bude privremeno oslobođen i pušten kući zbog teškog zdravstvenog stanja, prenosi beogradski Blic. Taj list također navodi da je Šešelj rekao da neće prihvatiti ničija jamstva niti bilo kakva uvjetovanja.

Suci su u međuvremenu dobili jamstva srbijanske vlade da Šešelj neće biti u kontaktu ni s jednom od svojih žrtava ili svjedoka u postupku koji se protiv njega vodi, a Šešeljev pravni savjetnik Milan Terzić pojašnjava da se on odlukom Sudskog vijeća nije obvezao ni na jedan od posebnih uvjeta, “a to znači ni obvezu kućnog pritvora ili komunikaciju s medijima, što su bili uvjeti prijašnje odluke Haaškog tribunala”.

U nalogu Sudskog vijeća za privremeno puštanje optuženog na slobodu stoji da se “nalaže ‘proprio motu’ (samoinicijativno) privremeno puštanje optuženog na slobodu pod uvjetima navedenim u povjerljivom dodatku, priloženom ovoj odluci”.

Ured za odnose s medijima Haškog suda je Hini potvrdio da je “u osnovi, Sudsko vijeće postavilo dva uvjeta: da optuženi neće biti u kontaktu sa svjedocima ili žrtvama te da će se vratiti na Sud po nalogu Sudskog vijeća”, ne željeći se izjasniti o napisima u srbijanskim medijima, a ostaje nejasan i sadržaj “povjerljivog aneksa”. Također dodaje da će “u skladu s praksom Suda, zbog sigurnosnih razloga, Sud jedino potvrditi privremeno puštanje optuženika nakon što napusti Nizozemsku”.

On je treći haški pritvorenik koji se pušta na privremenu slobodu zbog pogoršanja zdravlja. U travnju 1996. je iz pritvora na privremenu slobodu zbog uznapredovalog karcinoma na kućnu njegu pušten Đorđe Đukić, koji je bio optužen za zločine u BiH, a preminuo je nakon manje od mjesec dana poslije izlaska iz pritvorske jedinice.

Ista situacija je bila i s načelnikom Generalštaba Vojske Republike SrpskeMomirom Talićem koji je umro nedugo pošto je pušten na liječenje. Talić je 1999. optužen za ratne zločine protiv Hrvata i Bošnjaka u BiH, uključujući genocid, mučenja i bezobzirno razaranje, a preminuo je u svibnju 2003. u Beogradu od raka pluća, nakon dozvole ICTY-ja da liječenje nastavi u beogradskoj Vojnomedicinskoj akademiji.

U haškom pritvoru preminuli su 1998. Milan Kovačević, upravitelj bolnice u Prijedoru, optužen za genocid nad muslimanima i Slavko Dokmanović, bivši gradonačelnik Vukovara optužen za zločine na Ovčari, koji se u pritvoru objesio.

U pritvoru su 2006. umrla dvojica optuženika. Milan Babić, nekadašnji predsjednik tzv. RSK koji je priznao i pokajao se zbog zločina nad Hrvatima, objesio se u svojoj ćeliji, dok je srbijanski predsjednik Slobodan Milošević preminuo od infarkta. Osuđeni ratni zločinac iz Bratunca, bosanski Srbin Miroslav Deronjić, preminuo je 2007. tijekom izdržavanja kazne u Švedskoj.

Mehmed Alagić, general u Vojsci BIH kojeg je ICTY 2001. optužio za kaznenu odgovornost za zločine koje su počinili vojnici pod njegovim zapovjedništvom, preminuo je u Haagu 2003., ne dočekavši kraj suđenja.

Šešelj je optužen za ratne zločine nad Hrvatima i Bošnjacima u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini i nad vojvođanskim Hrvatima. Sutkinja Flavia Lattanzi i Antonetti glasali su za privremeno oslobađanje, a tomu se usprotivio sudac Mandiaye Niang. Šešelj u pritvoru Haškoga suda čeka izricanje prvostupanjske presude koja se trebala objaviti u listopadu prošle godine, što je odgođeno zbog toga što je iz sudskoga vijeća u međuvremenu isključen jedan sudac pa se njegova zamjena treba upoznati s čitavim predmetom.

Šezdesetogodišnji srbijanski radikal, poznat po ispadima u sudnici i vrijeđanju članova Sudskog vijeća, predao se ICTY-u 2003., a njegov dugovječni postupak postao je sramotom za Haški sud, piše New York Times. Osim što se suđenje često prekidalo zbog opstruiranja optuženika, izbio je i spor među sucima, a Šešelj je zbog objavljivanja imena zaštićenih svjedoka bio optužen i za nepoštivanje suda. Ove godine su suci predložili da presudu čeka u Srbiji, ali je to odbio i otvoreno rekao da neće poštivati pravila suda koja se odnose na kućni pritvor i suzdržavanje od političkih aktivnosti. Štoviše, Šešelj od suda traži isplatu 12 milijuna eura za sudske troškove i odštetu.

IZVOR: jutarnji.hr

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.