Što su jeli slavni diktatori?

“ONO SI što jedeš” poznata je izreka, zbog koje se radnja knjige “Dictators Dinners: A Bad Taste Guide to Entertaining Tyrants” autorica Victorije Clark i Melisse Scott čini još zanimljivijom.

Naime, njih dvije u svojoj su knjizi opisale prehrambene navike najpoznatijih svjetskih diktatora i političara 20. stoljeća.

“Ono si što jedeš, no bitno je i kako jedeš te s kim jedeš”, izvadak je iz knjige, u kojoj su opisane mnoge zajedničke karakteristike nekadašnjih političkih lidera.

Tako je jedna od njihovih zajedničkih karakteristika i bila opsjednutost zdravom prehranom
i “čistoćom namirnica” koje su konzumirali. Jedan od najprikladnijih primjera je sjevernokorejski diktator Kim Il-sung kojemu su sluge ručno izdvajale najbolja zrna riže, a osim toga je osnovao i vlastiti institut koji je istraživao mogućnosti produženja njegovog života.

Vođa rumunjske komunističke partije Nicolae Ceausescu, gdje god bio, uvijek je jeo isključivo samo svoju hranu. Svojim prehrambenim navikama najviše je šokirao jugoslavenskog lidera Tita koji nije mogao razumjeti njegovo inzistiranje na tome da pije samo sirovo voće na slamku i izbjegava krutu hranu, prenosi BBC.
Većini njih je zajedničko i skromno seljačko podrijetlo, pa u skladu s tim su i neki od njihovih najdražih specijaliteta, bila priprosta jednostavna tzv. seljačka jela.

Primjerice, Titu nije ništa bilo draže od komada tople svinjske masti dok je Ceausescuova najveća slabost bio gulaš od piletine, u kojem bi se nalazilo cijelo pile, s nogicama i kljunom.

Konzervativni portugalski predsjednik Antonio Salazar obožavao je sardine koje su ga podsjećale na skromno djetinjstvo i vrijeme kada ih je dijelio s braćom.
Adolf Hitler, Mao Zedong i Benito Mussolini imali su probavne smetnje te je njihov posao bio težak uteg njihovoj probavi.

Hitler je patio od kronične nadutosti zbog čega je vjerojatno postao vegetarijanac, a Mussolini je često imao problema sa zatvorom. Nasuprot njemu, Mao Zedong je bio strastveni mesojed koji je jednom prilikom, u pismu bliskom prijatelju, doslovce napisao: “Jedem mnogo i serem mnogo”.

Ipak mnogo kasnije, našao se u problemu prilikom posjeta Staljinu, kada je kratkoročno dobio zatvor, a nije pomoglo ni to što u Moskvi nije bilo WC-ova u obliku čučavaca na koje je dotad naviknuo.

Staljin je svojim prehrambenim navikama opravdao nadimak “čeličnog vođe”. Naime, na njegovom meniju su često bili prezačinjeni gruzijski specijaliteti koje bi potom zalijevao s velikim količinama alkohola, tijekom brojnih i čestih zabava koje je organizirao za strane državnike.
Ruski političar Nikita Hruščov koji je često bio neumjeren u piću, na njegovoj zabavi se jednom prilikom toliko opio da je dobio zatvor, a jedini koji je s njim mogao držati korak bio je Tito koji je pritom povraćao u rukav svoje jakne.

Vladar Centralnoafričke Republike Jean Bedel Bokassa, vladar Ugande Idi Amin i Francisco Nguema vođa Ekvatorijalne Gvineje često su sumnjičeni za kanibalizam.

Bokassin osobni kuhar jednom je prilikom otkrio da je prema njegovoj naredbi pripremio ljudski leš (čijeg se spola nije mogao sjetiti) punjen s rižom i flambiran s ginom.

Većina diktatora imala je i osobne kušače. Hitler je primjerice imao 15 ženskih kušača koji su njegove obroke kušali 45 minuta prije njega, a kada bi ustanovio da su djevojke dobro, tek onda bi navalio na hranu.

Saddam Hussein svog delinkventnog sina Udaya poslao je u zatvor kada je saznao da je ubio jednog njegovog kušača hrane, dok je Ceausescu uvijek putovao s osobnim kemičarem i prijenosnim laboratorijem.

IZVOR: index.hr

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.