Paraolimpijske igre prilika su da javnost vidi i upozna neke nove sportske junake, koje baš nema svakodnevno prilike pratiti putem medija. To nisu sportaši profesionalci, koji žive od sporta, to su mahom ljudi koji žive za sport, koji je mnogima on jedni izlaz u životu, pišu Sportske novosti.
Iza mnogih paraolimpijaca stoje tragične, životne priče, počesto i neispričane, jer ti sportaši nisu, rekosmo, često u medijima, a i oni se koji puta sami srame javnog istupa.
No, zato ćemo se potruditi da nevjerojatna priča 51-godišnje hrabre slovenske streljačice Veselke Pevec, tetraplegičarke, koja je osvojila zlatnu medalju u Riju, ne ostane neispričana. Pogotovo što je Veselka rođena u hrvatskom kraljevskom gradu Kninu.
Veselka zapravo nije nepoznata u streljačkim vodama, prije dvije godine je postala svjetska prvakinja, a iste godine i sportašica godine u Deželi.
U invalidskim je kolicima od 31. kolovoza 1983. godine, dana koji i te kako pamti. Bila je tek nešto više od mjesec dana punoljetna kada joj je metak promijenio život. Jedan pucanj koji je odnio sa sobom sve snove o životu te mlade djevojke. Prvo jedan pucanj, potom još pet…
U Veselku je pucao njezin dotadašnji dečko, bolesno ljubomorni i pomahnitali suspendirani policajac. Na željezničkoj stanici u Kninu, onoj istoj koja je tih godina bila među najprometnijima u državi, piše Slobodna Dalmacija. Nerado se sjeća tog razdoblja svog života:
– Bili smo skupa godinu i pol, i dugo nisam ništa sumnjala dok jednom nisam shvatila da mi laže i da ne ide na posao. Bio je već tada suspendiran, zbog krađe, bio je kleptoman. Nisam mu mogla više mogla vjerovati, i odlučila sam ga ostaviti. Htjela sam to napraviti na normalan način, razgovarali smo, sve sam mu objasnila, ali on je inzistirao da ostanemo skupa. Zato sam odlučila napustiti Knin, pa sam se prebacila u beogradsku gimnaziju jer sam tamo imala rodbinu. Htjela sa otići što dalje od njega, postalo je nesnosno. Nisam mu to rekla…
Saznao je, naravno, iako je kleptoman, ipak je pollicajac. Kako je bio suspendiran, oružje mu je oduzeto, no, on je provalio u policijski ormarić, ukrao pištolj, i nasred željezničke postaje pucao Veselki kukavički u leđa.
– Pogodio me u kičmu, pala sam, a on se udaljio. No, kada je vidio da sam još živa, vratio se i s metra i pol udaljenosti još pet puta pucao u mene.
Tu je krenula njezina borba za život, koja i dan danas traje, donosi Slobodna Dalmacija.
– Bila sam osam mjeseci u bolnici na intenzivnoj njezi, borila se doslovno svaki dan za život. Izgubila sam puno krvi jer su mi bila propucana crijeva. Nakon operacije crijeva pila sam samo fiziološku otopinu da ne dođe do infekcije. Iz bolnice sam izašla u kolicima, kao tetraplegičarka jer je kičma trajno nastradala.
U kolicima je stigla i do Slovenije.
– Na nagovor nekih ljudi poslala sam molbu za posao u Zavodu Prizma Ponikve, socijalnoj ustanovi koja se bavi osobama s tjelesnim i psihičkim poteškoćama. Primili su me i tu sam ostala punih 15 godina.
Život doslovno piše romane…
– Tu sam upoznala i supruga, udala se i rodila se naša Saša, koja sada ima 19 godina i koja ide na studij fizioterapije. S mužem sam se u međuvremenu rastala nakon 13 godina braka. Očito mi nije suđena sreća u ljubavi…
Srećom, ova je rastava prošla bez metka. Pucnjava je započela nešto kasnije.
– U braku ste uvijek posvećeni obitelji i nemate vremena za bilo što drugo. Zato sam se nakon rastave odlučila posvetiti nekom sportu, da malo putujem i vidim svijeta. Izbor je pao, nekako logično, na streljaštvo. Bila sam uporna i brzo su došli i rezultati.
Zanimljivo, u sportu u kojem je potrebno oko sokolovo Veselka, kao i naš Josip Glasnović, ima problema s vidom.
– Od početka godine se mučim s tim, vidim kroz maglu, koji puta još slabije. U svibnju sam u Njemačkoj dobila leću i sada bolje vidim, iako to još nije ono pravo. Ali ja sam jako uporna, i znam da se sve u životu može riješiti.
foto:facebook
