Laganim koracima koračamo prema jednom od najvećih kršćanskih blagdana-Božiću. Grad se užurbanim koracima uređuje i dobiva blagdanski štih. Ove godine će Šibenik u centru grada imati i svoje klizalište i sajam. Veselim se tom štihu i nadam se da će šibensku blagdansku priču popuniti veliki broj posjetitelja i da šibenske ulice neće uzaludno pozivati svoje građane. I dok se uređuju grad i trgovački centri, svakodnevno mi se čini da, iako je broj onih koji se izjašnjavaju kao kršćani preko 80 posto, svi mi zaboravljamo misao Božića.
SIROMAŠNA DJECA
Nakon paljenja prve adventske svijeće stiže nam sv. Nikola. Većina djece najviše vole ovog sveca jer mnogoj djeci će napuniti čizmice. I ne želim reći da ja svoje dijete ili vi svoju djecu ne trebate simbolično darovati, ali mislim da bi i najmanju djecu trebalo upoznati s činjenicom da mnoga djeca nemaju ni čizmice, a kamoli da im netko može unutra staviti poklon, pa cak i onaj simbolični poklon. I djecu mogu razumjeti, ali sto je s nama odraslima? Dok ovo pišem razmišljam o gužvi koju donose ovi blagdani i profitu trgovačkih lanaca. I ne mogu ne primijetiti da smo mi ljudi srozali sebe i svoje dostojanstvo da smo, mi kršćani uspjeli prodati Božić. Naime, čini mi se da se za blagdane svi daruju sitnicama, ali materijalnim sitnicama.
DAVATI DRUGIMA
I dok trgovačkim centrima i većini robnih marki dvanaesti mjesec predstavlja povećanu potrošnju, većini hrvatskih građana će se isprazniti ionako prazni novčanici. I pri tom ćemo svi isticati da je to u ime Božića. Bože, koliko smo samo daleko od božićne misli. Zaboravljamo da je Isus rođen u štali, u bijedi. Zaboravljamo da je vrjednije nazvati starog prijatelja s kojim nas je život razdvojio, posvetiti pažnju nekom potrebnom u našoj blizini… Da umjesto da sitnicama darujemo svoje bližnje, naučimo i sebe i djecu da novac od tih materijalnih sitnica odvojimo za one koji nemaju.
