Koliko god da mi ovi bolnički dani protječu u tjelesnoj boli i trpljenju, jednako tako protječu i u radosti. Razloga za bol i trpljenje itekako ima, ali za radost i smijeh još i više. Naravno, razlog za radost je to što je sve proteklo u redu. Radost je kad se naš fra Mate – bolnički kapelan nakratko pojavi pa nas blagoslovljenom vodom uz molitvu poškropi. Velika radost su i ljudi tj.moje ženske cimerice. Svaka u svojoj brizi i boli za vlastito zdravlje, a opet zahvalne dobrom Bogu što su operativni zhavati prošli kako treba. Sad nam svima samo treba obilje strpljenja za što brži oporavak. Sve u svemu, odlična smo ekipa s obzirom na uvjete u kojima se nalazimo. Smijemo se, jadamo se jedna drugoj, divimo se osobnostima, a nadasve hrabrosti za uživati u životu pa i u ovim bolima. Još jedno lijepo bolničko prijateljstvo!
ZAŠTO LIJEČNICI ŠTRAJKAJU
Ali žalosno je gledati u kojim uvjetima svoje radne obveze obavlja i medicinsko osoblje šibenske ginekologije. I moje cimerice i ja dijelimo isto mišljenje i imamo samo riječi hvale i zahvale za lječnike, a još više za medicinske sestre. Žalosno je gledati da jedan tako ‘nježan’ odjel i dalje stoji neuređen. Barem što se tiče interijera tj. odjelnih soba, sanitarnih prostorija, a o ambulantama i operacijskoj dvorani da i ne govorim. I onda se naš narod čudi kad liječnici štrajkaju. S obzirom u kakvim uvjetima rade, da sam na njihovom mjestu i sama bih štrajkala. A i pacijeticama bi kud i kamo boravak bolnici bio ugodniji da je odjel preuređen. Gledamo te naše lječnike i medicinske sestre s koliko ljubavi i brižnosti rade svoj posao. I svaku od nas jednako tretiraju. Da me pitate da li bih mogla raditi njihov posao, odgovor bi bio: ‘Nema šanse’. Koliko god se za sebe samu usudim reći da sam poprilično humana osoba, ovoliku humanost u sebi ipak nemam. Razmišljam kako bi bilo dobro potaknuti kakvu akciju i za obnovu šibenske ginekologije kao i ostalih još uvijek neobnovljenih odjela.
ODIJELO NE ČINI ČOVJEKA
Do jučer sam ja ovdje ležala, sutra to može biti vaša majka, žena, sestra, dobra prijateljica. Za ovaj odjel mogu reći da vrijedi ona stara poslovica u prenesenom značenju: ‘Odijelo ne čini čovjeka’ tj. iako ovaj odjel ne izgleda lijepo, kad se mora lijepo je i dobro u njemu biti jer naši lječnici s obzirom na svoju stručnost mogu stati uz rame liječnicima u velikom svijetu. Ovo je moje osobno iskustvo kojeg nikom ne namećem. I moji kolege ipak su uspjeli naći ovaj odjel i posjetiti me. Pomalo zgroženi izgledom odjela, ali zadovoljni što me vide sretnu i nasmijanu u bolničkom krevetu. I što više reći, nego Bogu hvala za život jer život je lip!
