Taman kad se spremamo isploviti iz turskog Marmarisa, u ovaj isti grad opet dolaze mladi Šibenčani na obuku za hotelijerski menadžment. Vjerujem da će i njima, kako je bilo i meni prvi put prošle godine, sve biti čudno i da će mnoge stvari odmah krenuti uspoređivati s Hrvatskom i Šibenikom. Drago mi je da će i u ovom kraju svjeta biti još koja šibenska duša. Vjerujem da će dosta toga usavršiti i da će uživati u jeftinom životu ovog kraja. Jer ovdje je zaista sve i više nego povoljno uspoređujući s mnogim europskim zemljama. Koliko god i sama čeznem za promjenom mjesta svog privremenog boravka, toliko mi se žao i rastati od ovog kraja, ugostitelja i trgovaca s kojima imamo jako dobre odnose kao stalni gosti ili kupci, jer ovdje se zaista dobro jede i dobro se kupuje uz nezaobilazan ‘indirim’ tj. popust.
CJENKANJE OBVEZNO
Cjenkanje je ovdje još uvijek obavezno i sami trgovci se tome vesele, a kupci još i više. A, kako se uopće ljudi u životu cjenkaju? Na obostrano zadovoljstvo i korist ili ipak jednom na korist, drugom na štetu? Možda bi ljepše zvučalo koristiti izraz ‘pogodba’pa razmišljati kako se danas međusobno ‘pogađamo’ u nekoj situaciji?! Da li smo tu zaista pravedni ili tek mislimo da jesmo pravedni uporno ‘tjerajući vodu na svoj mlin’? A, pravedan je tek samo jedan i jedini! I Turci kažu da jedini Bog jest pravedan i dobar, pa zato kad se i ‘pogađaju’ ili cjenkaju ne žele činiti štetu drugome, a niti u štetu sebe dovesti. Jer ne žele biti nepravedni da ih nepravda na kraju i same ne bi zadesila. Još da je lako priznati samima sebi kad smo bili nepravedni prema Bogu i drugima, vjerojatno bi nam bilo lakše podnjeti zadovoljštinu i teret nepravde koja nas kad-tad zatekne. Najveća nepravda koja nam se kao narodu dogodila zadnjih dana jest ona na prvoj utakmici protiv domaćina Brazila. Ovdje u Turskoj se o tome sutradan cijeli dan raspravljalo, mogu zamisliti kako je bilo kod nas u gradu i ostatku zemlje.
NOGOMETNA GROZNICA
Kad je nogometna groznica u pitanju zaboravi se na boli i patnje naše svagdašnje. Bitno je samo kako naši ‘vatreni’ igraju i kako će utakmica završiti. Nije li onako kako smo očekivali, nastupa razočarenje i tuga, bude li onako kako smo očekivali, većina ‘vatrenih’ navijača pobjedu proslavi pijanstvom u kojem nažalost i često dođe do svađe, tuče, ispumpavanja žeudaca i svih ostalih popratnih događaja koji imaju loš završetak. Stoga, ako nam katkad i nije dano radovati se pobjedi, s razlogom nam nije dano. Ali, kad smo se već kao mala zemlja uspjeli kvalificirati za SP, naravno da i sama želim da moja mala zemlja bilježi veliki uspjeh i u nogometu! Život je lip!
