Doktori su bogovi

kolumna_radic_banner

Život je priča koja nema happy and-a (vjerovanja), međutim, svi mi dok smo živi voljeli bi svoj život živjeti što je moguće duže i što kvalitetnije. Već od malena susrećemo se s doktorima. Neki su  imali sreću, dok su bili mali, da ih je dopao dobar pedijatar. Pedijatri su prvi naši doktori, ako izuzmemo one koji su nam pomogli da dođemo na svijet. Žao mi je što nema više privatnih pedijatrijskih ordinacija u Šibeniku, jer sam sigurna da bi ta činjenica svakoj majci puno olakšalo kad krenu ‘dječje’ bolesti. Bitno da ima javnobilježničkih ureda na svakom koraku, ali to je sad jedna druga tema u koju ne bih ulazila. Ljudi koji su svoj život posvetili pomaganju drugim ljudima, što se mene tiče, imaju ulogu bogova u našim životima. Nedavno sam se imala priliku susresti sa situacijom koju nikome ne bih poželjela, mada znam da su svi u nekim sličnim životnim periodima doživjeli priču poput moje. Oduvijek sam tvrdila da su ‘veliki’ ljudi uvijek bili ‘mali’ ljudi. Bogove, kako nazivam doktore u ovom tekstu, zamišljala sam kao neka nedodirljiva bića, koja nisu dostupna nama smrtnicima.

GLUPE PREDRASUDE

Predrasude! Međutim, uvjerila sam se u totalno suprotno. Ti svi divni ljudi koji se poistovjećuju s tužnim ljudskim sudbinama, u teškim trenucima doživljamo ih kao ‘slamku spasa’. Krenimo od šibenske bolnice. Mesnica, klaonica, groblje i slično, samo su jedni od uvredljivih izraza koji ‘krase’ ustanovu o kojoj govorim. Među narodom znam čuti kako su loši doktori opkolili bolnicu, jer da išta valjaju ne bi radili u Šibeniku. Moram priznati da se ne bih složila s raznim ljudskim naklapanjima, a pogotovo sada kada sam se uvjerila u suprotno. U Šibenskoj bolnici rade divni doktori i divni ljudi. Ne kažem da su svi idealni, ali nisu niti u vlastitoj kući svi idealni, a kamoli u široj obitelji, pa zašto očekivati da bi i tamo bili. Ljudi o kojima pišem nisu ‘gladni’ slave, pa nema potrebe da ih se imenuje, jer oni svoju moć i slavu dobivaju preko svojih pacijenata, želim reći, svojim zaslugama. Koliko sam se samo naslušala priča o korumpiranim doktorima, a nitko ne govori o korumpiranim bankarima, političarima, farmaceutima, turističkim agencijama, ugostiteljima i ostalim društvenim zanimanjima. Vidite, u šibenskoj bolnici postoje doktori koji ne žele niti čuti za novac, dapače još bi ih mogli i uvrijediti svojim podmičivanjem. Mada, to ne bih nazvala podmićivanjem. To su pak očajni ljudski potezi u očajnim bezizlaznim životnim situacijama. Ljudi su spremni tada kuću prodati i sav novac dati doktoru u nadi da će im on, vratiti život ili spasiti život. Tada dolazimo u ruke bogova, koji će svaki ljudski život pokušati spasiti bez obzira da li ste ga ‘kupili’. Samim odabirom profesije možemo zaključiti da se radi o ljudima koji posjeduju izraženiji osjećaj empatije za razliku od ostalih profesija koje sam navela. U šibenskoj bolnici postoje stručnjaci koji nažalost nemaju aparaturu kao vrhunski opremljene bolnice npr. u Zagrebu. Stoga  je logično da se veliki broj pacijenata okrene prema metropoli, odnosno u Zagreb odlaze na operativne zahvate. Bez obzira što nemaju idealne uvjete za rad, dijagnozu znaju itekako ispravno postaviti. A kažu, da je to zapravo jednako bitno, ako ne i bitnije od samog zahvata. Zašto ih nazivam bogovima? Čovjek koji spasi nekom život, tj. da mu priliku za ponovni život, a bili ste  tako blizu da ga izgubite, jest, što drugo nego vaš doživotni Bog. Kako zahvaliti ili koliko uopće vrijedi njegov odrađen posao? Može li se to uopće mjeriti s bilo koji drugim ljudskim ‘poslovnim’ zaslugama? Nedavno sam imala prilike upoznati doktora kojemu se jedino mogu doživotno klanjati, a niti to ne bi bilo dovoljno. Što je najzanimljivije, doktor koji radi u KBC Dubrava jest šibenski zet, preciznije zatonski!  Kada sam ga upitala, što mu drži koncentraciju npr. deset sati ‘prčkati’ po unutrašnjosti ljudskog tijela, sa smješkom mi je odgovorio – adrenalin! Zaključujem naglas, pa deset sati ne bih mogla sjediti na jednom mjestu i gledati televiziju – ponovo se nasmijao…

DUHOVITI LIJEČNIK

Dok sam ga i dalje u čudu gledala, upitao me; zašto ste toliko iznenađeni? Što ste očekivali da će te vidjeti nekog, malog, ružnog, starog i debelog? Doktor je bio duhovit, jesam, odgovorih! Dijalog koji sam podijelila s vama iznijela sam iz razloga svog oduševljenjai divljenja. Ponovo sam se uvjerila da su doktori istinski bogovi!!

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.