Eto i mene na Banju

Nisam se dosad usuđivala niti komentirati niti se bilo kako doticati toliko ‘spornog’ kupališta, projekta ili možda nekome spasa, doslovno! Vjerujem da su tamo neki i naučili plivati. Doduše, nisam planirala baš tada tamo naletiti, ali učinilo se zgodno, imala sam pola sata… Bez obzira što sam bila overdressed i znala da ću time navući poglede, nije me ništa interesiralo osim obaviti misiju. Naime, mala crna ‘Merlinka’, plisirana, naravno, bila je pun pogodak. Možda za neki filmski set, ali taj dan u mojoj režiji. Srećom, nisam imala štikle već povišene platformice, pa sam se mogla spustiti nizbrdicom koja mi je ulijevala strah u kosti već na prvi pogled. Što ću sad, tu sam gdje sam, imam cilj najbolje se opustiti i zaigrati rolu. Haljinica koja je lelujala na meni, a ja je štitila rukama kao da mi je venilator u blizini,  vraćala me u povijest. I tako ja u svom filmu, završim na Banju. Iznenadila sam se, bilo je puno kupača i ostalih posjetitelja, a i ugostiteljski objekt bio je popunjen. Konobar mi na prvu nije zazvučao kao da je šibensko dite, pa ga upitah; odakle si ti dečko? On kao iz topa, iz Splita! Sjajno, pomislih. Nije da sam neki zadrti lik, pa da mislim da u Šibeniku trebaju biti zaposleni samo ljudi iz grada, ali pored toliko nezaposlenih u našem gradu, mene služi Splićo!

MILIJUNČIĆ U SEZONI

Da je to nije neko zanimanje koje na lopate možemo izvoziti, ne bih riječ rekla. Doduše, danas kad netko ne zna što bi radio, uhvati se konobarenja, nažalost! Mada, biti profesionalni i izučeni konobar, to je umijeće! Ponavljam, nemam ništa protiv njega, ali to me dovodi do samo jednog zaključka. Valjda mislimo na isto! U Vodicama je prepuno vrijednih Slavonaca koji sezonski konobare, u Šibeniku, eto, imamo primjer čovjeka iz Splita, a naši dečki… Da, oni vole preko ljeta biti gazde! Po mogućnosti milijunčić ‘okrenuti’, tako da cijelu zimu mogu gluvariti. Možda je tako i nekad bilo, dok smo debelim Švabama uvaljivali sve i svašta, ali ne ide više to po tom sistemu. Pogled koji me oborio bio je pogled na stari grad. Koji lijepi grad, pa zapravo, nikad ga i nisam promatrala s te strane. Sama ideja kupališta je na razini kostura projekta koji ima jako puno potencijala za razvitak. Ne bih komentirala kupalište sa znanstvene strane, jer postoje oni koji su se školovali i život posvetili istraživanju,  pa valjda ćemo im vjerovati. Ljudi svašta bljuzgare, nagađaju, koji put i zdravom seljačkom logikom dođu do nekog zaključka, ali kad su ljudski životi u pitanju ili potencijalna opasnost za ljudske živote, nisam sigurna da će netko zdravog razuma potpisati nešto za što i sam zna da je katastrofa. Ali, vjerujete, pušem i na ledeno servirano jelo. Moram se dotaknuti i biljaka koje neodoljivo podsijećaju na ista drvca koja su posađena na Kapriju. Čula sam i zašto je to najbolji odabir. Baš toj vrsti izuzetno pogoduje tlo i kad bude veliko (drvce), do tada će morati puuno papati. Možda više nećemo niti jelke kititi za Badnjak, mislim kad je već tako super drvce, zašto ga maksimalno ne iskorištavati. Činjenica je da smo mi specifična sorta ljudi i da ćemo mi svemu naći zamjerku, ali pokušavam se izdignuti iz urođenog šibenskog mentaliteta i stvari racionalno sagledati. Vratimo se na Banj! Nešto slično njemu (Banju) imala sam prilike viđati po svijetu. Resorti su nalik na priču iz Doca.

BAZEN ZA SKEPTIKE

U Atlantskom oceanu, između Afrike i Portugala, smješten je otok na kojemu sam kratko vrijeme živjela. Spominjem ga, jer me priča podsjetila. Vrlo slično zamišljeno, samo što je taj otok pod portugalskom zastavom, a ulaskom Portugala u Europsku uniju, jako velika sredstva su uložena upravo u taj projekt. To je bitna razlika, već u izgledu samog okoliša. Svi bi mi znali uložiti milijune kad nam ih netko ‘pokloni’, ali iz ničega stvoriti nešto, to je već umijeće.

Jedino što bi bilo još bolje, jest dobro opremljen bazen uz sami rub mora, pa da skeptici poput mene uvijek imaju izbora. Plaža Banj će dobiti plus od mene, ali samo do dogodine, jer očekujem puno više od zamišljene i trenutno realizirane priče. Dragi sugrađani, dajmo priliku ‘vizionarima’, odnosno nadajmo se da takvi postoje, jer nam ništa drugo niti ne preostaje.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.