Nakon nikad kraćeg ljeta, barem što se mene tiče, na vrata nam kuca jesen. Jesen kao godišnje doba po ničemu se ne ističe, osim po promjeni vrste gostiju koji trenutačno obitavaju u našoj županiji. Ali prvo bih s vama htjela podijeliti priču koja mi se dogodila prije nekoliko dana. Rijetko, ali dogodi se i poneki upit stranaca u ulozi organizatora kongresa, pa odluče napraviti međunarodnu konferenciju u Vodicama. Zagreb ipak prednjači u broju održanih seminara, konferencija ili bilo kakvih skupova pod stranim pokroviteljstvom. Kad se tako nešto dogodi u Vodicama ili Šibeniku, možemo reći da smo sklopili dobar posao. Međutim, stvari su se drastično promijenile, barem što se tiče područja prodaje i organizacije kongresa. Destinacija je presudna, ali kad se ipak odluče doći, što im ponuditi? Moram napomenuti da je spomenuti sektor turizma izuzetno unosan, ali neusporedivo mali prema europskim kongresnim godišnjim prihodima.
OD RUSA DO AFRIKANACA
Prije nekoliko godina dok je još kongresni turizam u Hrvatskoj bio u povojima (nije niti sad puno bolji), upiti su stizali od visokobudžetnih zemalja. Navodim to iz razloga da uvidimo razliku u poslovanju. Nastavljam se na priču, odnosno mail koji sam zaprimila. Pravi razlog njihovog interesiranja za našu zemlju jest taj što smo jeftina destinacija. Nastavlja se tekst, s obzirom na to da su neki od predavača iz vrlo siromašnih afričkih zemalja, moli se dodatan popust… Nekada sam se bavila s bogatim Rusima koji su htjeli održati konferenciju na otvorenom, ali tome nismo bili dorasli, a danas bi bilo najbolje da šumu koja okružuje moje radno mjesto, pretvorim u šatorsko odmaralište. Profit bi bio zagarantiran. Samo radi usporedbe… S obzirom na to da svake godine organiziraju takav skup, naravno da nas je interesiralo gdje su bili svih ovih godina. Lani su bili u Norveškoj, ali im je tamo preskupo. S obzirom na krizu i na smanjivanje troškova morali su odabrati jeftiniju destinaciju. A to smo upravo mi! Nisam se dobro osjećala! Očito da nas se tako percipira. A, zbog čega bi mi trebali biti ‘cheap destination’? Zato što smo se sami rangirali na ‘Top 10 luzer destinacija’! Jeste li znali da je trenutno najunosniji segment turizma u našoj županiji – ‘kamp turizam’? Zar nije malo čudno da kamp gosti ‘drže prva mjesta uz more’? Slovenija, koju navodim kao dobar primjer ili uzor u daljnjem tekstu, gostu ‘kamperu’ dodjeljuje mjesto koje je poprilično udaljeno od mora, a o šumu valova koja ‘odzvanja’ o olupinu kamp kućice, nema niti govora. Toliko i plaća. On je sretan što je u blizini mora. Murter je sjajan primjer elitnog turizma kampera. Kamp kućice i odmarališta Hrvatskih željeznica imaju top pozicije. Takav položaj svugdje se u svijetu naplaćuje basnoslovno, a mi sve bagateliziramo. A znate li zašto Slovenci vole dolaziti kod nas na more? Zašto grade kuće po našim otocima? Razlog koji je na prvom mjestu jest taj što smo im mi jeftiniji od ljetovanja u njihovoj zemlji.
HRVATSKE ZABLUDE
Oni su uspjeli od malog dijela obale stvoriti elitna ljetovališta. Slovencima je pripao ‘komadić’ prljavog mora, imaju svega samo nekoliko gradova na moru, a turizam za šest klasa iznad našeg. Bila sam uvjerenja da izostanak slovenske publike u slovenskim gradovima na moru jest taj što je kod nas ljepše. Koja zabluda! Prije neki dan, jedan turistički agent imao je ispade bijesa, kad je čuo cijene koje mi nudimo. Po starom dobrom običaju, ‘projurila’ sam na internet i dobro proučila cjenike hotela na njihovom djelu Jadrana. Ispod sto Eura po osobi za noćenje u nekom manje poznatom hotelu sa 3-4 zvjezdice možete – zaboraviti! Sve ostalo je iznad navedenog iznosa. Slovenski agent se još ljuti, pa kaže da su mu puno niže cijene dali ostali hoteli u okolici? Tu je problem. Da je on dobio za dvadeset Eura polupansion u Portorožu, Piranu, Izoli, Kopru… rado bi uštedio troškove puta i svoju grupu odveo u svoju ‘Deželu’. S obzirom na to da je generacija 70+ zavladala našim okruženjem kao jedini gosti zainteresirani za nas u podsezoni, nema mjesta za ozbiljna produženja turističke sezone. Kad ćemo se početi cijeniti i je l’ dosta više??
