Kad laž zarobi um

Laž je po definiciji svjesno izrečena neistina ili obmana. Dok sam se pripremala za obradu teme, odnosno razradu kompleksne negativne ljudske osobine, pronašla sam razna razmišljanja, stajališta, obrazloženja i još štošta. Jedno od općenitih pravila shvaćanja psihologa glasi, gdje je laž, tu je i strah i to od prijekora, kazne, strah od svjesnosti da smo učinili nešto loše i da nas slijedi bilo koji oblik «pokore». Također tvrde da je laž povezana s iluzijom, prijevarom i nesposobnošću podnošenja onoga što nam se događa u životu. Zainteresiralo me, pa dalje pronalazim podatke kako se laž može pretvoriti u bolest. Kako dođe do toga? Postoje dva načina. Prvi je učestalost kojom se njima koristi, koristeći laž kao uobičajenu tehniku u odnosu s drugim ljudima, nerijetko kao strategiju za postizanje cilja. Drugi pak, možda i opasniji, kada laž ne izaziva krivnju. Ako se oba slučaja poklope zjedno, može biti dosta nezgodno. Ovisno o razlozima i željenom cilju razlikuju se više vrsta laži. Pa tako postoji narcisoidna laž, a obrazlaže se kao sklonost preuveličavanja vlastitih zasluga kako bi se status pojedine osobe podigao u društvu, zatim postoji vrsta laži pod nazivom  :histrionska laž, a to je pretjerivanje koje služi da bi se zbog nekog emocionalnog nedostatka privuklo tuđu pažnju. Sigurno poznajete bar poneki primjerak ove vrste. Prepoznat ćete ih jer često glume da su bolesni, postoje ekstremni slučajevi i samoranjavanja. Zavisi da li su privukli dovoljno pažnje kod druge strane. Ako pak primijetite takve slučajeve pomozite im da se što prije obrate stručnoj osobi.

Vratimo se mi u našu svakodnevicu. Laž je jedna od najprihvatljivijih vlastitih mana. Toliko je prihvaćena da uvijek pronađemo objašnjenje, kad smo dobronamjerno lagali. Činjenica je, da je laganje postalo uvriježeno ponašanje, ali ne znači da je prihvatljivo i u redu. Toliko je laganje dobro usvojeno u društvu, da se ponekad smatra moralnim činom u mnogim situacijama. Pronalazim i zapise Miroslava Krleže, « Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu.

Da je lagati ružno i kažnjivo uvjeravaju nas i svi sveti zapisi, uključujući i Bibliju. Jedna od deset Božjih zapovijedi glasi: «Ne reci lažna svjedočanstva». U Svetoj knjizi nije zapisano da ponekad možemo lagati, da odlučimo prema vlastitom uvjerenju. Ali vjerujem da svi ipak dijelimo laži. «Bezazlene» ili kako ih još pronalazim  bijele laži,  i one «teške» koje dovode do prekida. Samo što svaki čovjek ne vrednuje isto laži. Priča oko tzv. bijelih laži malo mi je kontradiktorna, jer bijele laži ne postoje. Odnosno postoje kad ih mi izgovaramo, ali ne i u obrnutnom slučaju. Jer onda bi bilo društveno prihvaćena teza, «Varanje sa dobrim namjerama»! Istraživanja su pokazala da najviše lažemo osobama do kojih nam je najviše stalo. Tu sam se zadržala!! Onda to znači da i osobe do kojih je nama stalo također lažu upravo nama. To su pokazale ankete ispitanika. Zanimljivo! Jel to zato što se bojimo da ih ne izgubimo, ali ipak lažemo, nadajući se da se laž nikad neće otkriti. Daljnjim pretraživanjem dolazim do jedne od kategorija laži koja i nije bezazlena, prtvorila se u bolest koja ima svoje ime kao i osobe koje mu podliježu. Kompulzivno laganje je bolest koja se liječi. Takvi uglavnom misle da neće biti uhvaćeni, pa si dopuštaju često laganje. Kad se dogodi, a dogodi se, da bude otkriven, tada nastupa sramoćenje. Gubi svoju vjerodostojnost, povjerenje drugih ljudi koje bi im moglo zatrebati, gubi svoju  reputaciju. Zato se i liječi oboljelog. Kako je tema sama po sebi izuzetno opširna, životne primjere lažljivaca svakodnevice i sami vjerujem poznajete, a ja bi mogla knjigu napisati posvetivši se samo onima koje sam osobno upoznala.  Mene baš imaju na piku!! Ima još nešto što je gore od laži, a to je istina koja nije izrečena u pravo vrijeme, kazao je Ivan Serjgejevič Turgenjev.  Zaključila bih ovotjednu kolumnu s izrekom Winstona Churchilla, a što bi bio i odgovor na moje sljedeće pitanje da imam mjesta: « Najviše se laže u ljubavi, o lovu i u predizbornoj kampanji»!

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.