Kad roditelji ‘prolupaju’

petrovizor

Nakon što sam u Sportskim novostima saznao za nemili događaj koji se nedavno zbio u Nogometnom klubu Osijek, a u vezi napada na juniorskog trenera od strane pobješnjelog roditelja, dobio sam potrebu prokomentirati nastalu situaciju. Trenera osječkih juniora, bas kao i dotičnog roditelja, osobno poznajem iz igračkih dana i mogu reći da obojicu pamtim kao solidne prvoligaške nogometaše i prave sportaše. Što je bio razlog više da me ovaj ružni događaj još dublje potrese.

PRIJETNJE ORUŽJEM

U prvi mah pomislio sam, uostalom kao vjerojatno i većina ostalih čitatelja, da se radi o subjektivnom ocu koji je iz, samo njemu poznatih razloga, napao i istukao nedužnog nogometnog trenera. Pa sam ušao malo dublje u cijelu situaciju na način da se stavim u položaj napadnutog trenera. I pritom se ne mogu oteti dojmu da se uz malo više razumijevanja s obje strane ovaj slučaj lakoćom mogao izbjeći. Iz svog ugla gledanja i s četverogodišnjim iskustvom rada s mladim nogometašima, s ponosom mogu reći da nisam imao ovakvu ili sličnu situaciju. Pardon, u prvoj godini rada doživio sam možda i strašniju scenu putem otvorene prijetnje oružjem od strane roditelja čije dijete, inače pristojan i simpatičan mladić, nije zadovoljavalo kriterij pionirske momčadi HNK Šibenik. Bio sam apsolutno siguran u procjenu sposobnosti spomenutog mladog nogometaša, pa potresen reakcijom njegova oca, birajući između ignoriranja ili razgovora, zatomljujući svoj ego, ipak izabrao ovu drugu opciju. U nimalo ugodnom dvosatnom razgovoru uspio sam tada nerealnog roditelja uvjeriti da je njegov postupak subjektivan i u prvom redu poguban za njegovog sina. Danas, pet godina nakon tog stresnog događaja, taj mladić me na ulici pozdravi kao da se ništa nije dogodilo. Nisam potpuno upoznat sa svježim sukobom u Osijeku pa niti mogu, a niti želim u ovoj prici biti sudac. Ono što želim reći je da svaki trener mlađih uzrasta mora imati ogromnu dozu strpljenja i prema svakom djetetu imati iste principe i stav.

NAJVEĆI DIO ODGOVORNOSTI NA TRENERIMA

Jer u procesu trenerskog školovanja, osim taktike, tehnike, kondicije ili fiziologije postoje i predmeti kao npr. psihologija, pedagogija ili osnove komunikacije, a koji nakon što ih temeljno savladate sasvim sigurno pomažu u izbjegavanju ovih i sličnih situacija. Drugim riječima, unatoč već viđenoj i čestoj roditeljskoj subjekciji po pitanju svoje djece, treneri i sportski učitelji su ti koji uz malo truda, opće kulture i sposobnosti komunikacije trebaju preuzeti najveći dio odgovornosti s ciljem da se slične situacije više ne ponavljaju ili da barem budu rijetke iznimke.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.