Poslije dvije uvodne kolumne postavili ste desetak pitanja i prijedloga za nove teme. Budući se radi o veoma različitim zahtjevima, teško mi je odabrati redoslijed odgovora. Zanimljivo pitanje postavili ste o značaju treninga u odnosu na značaj utakmice ili nekog drugog službenog natjecanja u mlađim uzrastima. Najjednostavnije bi mi bilo kazati da je natjecateljski događaj osnovno mjerilo i glavni temelj ocjene uspješnosti i napretka pojedinca, ekipe ili momčadi. No, onda mi je kroz glavu prošla bitna rečenica mog najboljeg, danas nažalost pokojnog trenera, gospodina Jose Bege. On nam je jednom davno rekao: ‘Onako kako trenirate, upravo tako ćete i igrati’. U prvom redu mislio je na važnost trenažnog procesa, kako u smislu učenja tako i kroz mogućnost bržeg napretka.
VAŽNOST TRENAŽNOG PROCESA
Uđemo li dublje u smisao njegovih riječi lako dolazimo do zaključka da je broj trenažnih jedinica, pet, šest ili više puta veći u usporedbi s brojem natjecateljskih događaja. Iz ovog odnosa samom logikom dolazimo do spoznaje da se treningom isto toliko puta više nauči i napreduje nego samom utakmicom. Nadalje, zaključujemo da je natjecanje i sam rezultat istog u biti ogledalo treninga i potvrda trenerove uspješnosti. Naravno da gledatelji, u našem slučaju roditelji, većinom svjedoče samoj utakmici, nakon koje temeljem viđenog brzopleto donose ocjene i zaključke o svom djetetu. Zanemarujući pritom oscilacije koje su kod mladih sportaša i česte i velike. Roditelji i djeca trebaju znati da se ne pobjeđuje uvijek, ali i to da se i iz poraza, uz preciznu analizu, ponekad izlazi bolji i jači. Roditelji isto tako moraju uzeti u obzir da je na suprotnoj strani sportske arene i protivnik. Koji također trenira i odriče se, a prije svega želi i pobijediti. Prihvate li tu činjenicu zasigurno će lakše i realnije doživjeti i poneki poraz svog djeteta. A onda će umjesto mogućih kritika i stvaranja dodatnog pritiska i nervoze, ohrabriti dijete i pomoći da poraz ne primi tragično. Taj roditeljski znak potpore ima ogroman utjecaj na svako dijete i u trenutku pomaže da se poraz lakše preboli i da se treningu pristupi još ozbiljnije.
I PORAZI SU SASTAVNI DIO SPORTA
Jer ne smije se zaboraviti da djeca poraz doživljavaju teže od odraslih, pa im ruka pomoći i topla riječ u tim trenucima donosi ogromno olakšanje i sigurnost. Psihološki moment koji stvaraju treneri i roditelji je jedan od bitnijih segmenata uspješnog razvoja mladih sportaša. Najdalje su u tom pravcu otišle američke sportske škole. Njihovi sportaši gotovo da i nemaju pritisak koji donosi natjecanje bez obzira da li su pobijedili ili izgubili. Metodom pamćenja pozitivnih događaja, analizom poraza i korekcijama u treningu, u svaku novu utakmicu ulaze sigurni, odvažni i samouvjereni. Nadam se da ćete i vi, treneri i roditelji, prihvatiti ovaj model kako bi djeci omogućili ugodan i veseo sportski razvoj, a onim najboljima i odabranima olakšali put do sportskih visina.
