Počele su vrućine, a i sa vrućinama sve ostale ljetne radosti ili kako bi neki rekli i ljetne gadosti. Naravno, ovisi kako tko gleda na određenu situaciju ili pojavu. Pa tako i ja koliko stignem nastojim pratiti događanja malog Šibenika u velikom svijetu. Čini se da je cijeli naš grad ovih dana na pozornici tvrđave sv. Mihovila ili kako bi po šibenski rekli na tvrđavi sv. Ane. Gledam fotografije putem interneta i divim se ljepotama i namjeni te iste tvrđave, a opet s druge strane ipak mi je žao što ta ista tvrđava nije ona ista kad smo kao srednjoškolci znali „picavati“ i na istu odlaziti i provoditi sate uživajući u pogledu. Jednako tako čini mi se da ću biti ona od zaista rijetkih koja istu neće imati priliku vidjeti, jer kad moja radna sezona završi, bit će već i 11.mj., a ta ista tvrđava po lošem šibenskom običaju vjerojatni će imati vra zatvorena? Ovo pretpostavljam i nadam se da pretpostavljam i krivo, al tako pretpostavljam sa razlogom. Jer iz iskustva znamo da u našem malom gradu sve što je dobro kratkog je vijeka. Još nekako za ovih ljetnih dana grad i živne, no godina ipak traje 12 mjeseci, a ne tek 2-3 mjeseca. I dok je u Šibeniku manje-više glavna tema otvorenje tvrđave i pozornice za dušu (za koju sam čula tek pozitivne komentare) kao dobra tema razgovora, te motoristi koji nažalost padaju kao „kruške sa stabla“ po šibenskim cestama kao loša tema razgovora, sve prisutne su i teme nogometnog SP i poplavljenih područja.
Polako se zaboravlja na nedavnu katastrofu, nama izgleda da se sve vraća u normalu, al dobro znamo da za te ljude više ništa nije isto kao prije. Kao niti za bilo koga drugoga kome se život na bilokoji način promjeni. Kao što reće P.Preradović : „Stalna na tom svijetu samo mjena jest“! I istina je! Svakom od nas na bilo koji način život se mijenja i drugačiji je iz dana. A, i meni se život minjenja iz dana u dan, naročito kad gosti na jahtu mijenjaju dogovoreni plan i kad se više ne zna „tko pije, a tko plaća“! Onaj tko se u ovom trenutku suočava sa istinskim problema bilo svojim oosbnima, bilo svojih bližnjih reći će da je sve ostalo „ništa“ usporedo sa njihovim životnim situacijama. Vjerujem da je tako, jer svakom je njegov križ najteži za nositi. Uvijek naglašavam da se sa pravim pouzdanjem i vjerom u Boga da je Njemu sve moguće i da loše situacije može okrenuti u dobre, čovjek ipak nađe utjehu i mir, ma koliko god loše se zbivalo nama ili bližnjima oko nas. Manje kukanja i jadikovki, više pouzdanja u Boga i ponajviše odluke o promjeni loših navika u dobre i nema straha niti mjesta zabrinutosti za bolje sutra. Guštajte u danima života koji su vam poklonjeni, radujte se malim stvarima, al težeći za većima, koristite mogućnosti što vam ljeto pruža i budite dobro svakog dana. Život je lip i lipi vam pozdrav iz Marmarisa!
