Magični realizam

m-klaric-kolumna

Ima knjiga koje nas dugo privlače, pozivaju nas na čitanje, što mi iz ovog ili onog razloga odgađamo ili nikako ne uspijevamo učiniti. Pojavljuju se u neočekivanim situacijama, izviruju iz članaka na koje nabasamo, preporuka koje je netko sasvim slučajno sastavio, u razgovorima s drugim ljudima. Zna proći i dosta vremena, nekoliko godina čak, prije nego konačno odlučimo provjeriti zašto nas određeno imei naslov prate i hoće li ispuniti nagomilana očekivanja. Jedna od takvih knjiga u mom slučaju bio je roman „Kafka na žalu“ trenutno najpoznatijeg japanskog pisca Harukija Murakamija.

‘Katkada je sudbina kao mala pješčana oluja koja stalno mijenja smjer. Ti promijeniš smjer, ali pješčana te oluja progoni. Opet skreneš, ali oluja se prilagodi. Neprekidno se tako igraš, kao u nekakvu zloslutnom plesu sa smrti točno prije zore. Zašto? Zato što ta oluja nije nešto što je zapuhnulo iz daljine, nešto što nema nikakve veze s tobom. Ta oluja si ti. Nešto unutar tebe. Tako je sve što možeš učiniti to da joj se predaš, da stupiš upravo unutar te oluje, sklopivši oči i začepivši uši da u njih ne ulazi pijesak, i kroz nju ideš, korak po korak…’

RJEŠENJE ZA DILEME

Gotovo na samom početku nasreću veoma debele knjige ovim riječima jedan imaginarni dječak stvarnome dječaku pokušava olakšati dilemu u kojoj se zatekao, pokušava ga makar odveć metaforično uputiti što mu je dalje činiti – pobjeći od kuće ili ne, pobjeći od samoga sebe i živjeti drugačijim životom ili ostati s ocem. Ovo je samo jedan od divnih, gotovo lirskih ulomaka koji prožimaju čitavu knjigu i komentiraju postupke likova prije nego ih učine ili poslije. Taj glas koji poput pjesme odzvanja u mislima protagonista, nerijetko se doima poput našeg vlastitog glasa, misli čitatelja, i na taj nas način još snažnije uvlači u priču.’Kafka na žalu’, kao i većina Murakamijevih knjiga, prepuna je referenci na zapadnjačku kulturu kojom je ovaj istočnjački pisac gotovo opsjednut. Tako su ovaj roman obilježili i Edipov kompleks, falusni simboli, Beatlesi, Johnnie Walker, pukovnik Sanders, da nabrojim samo neke. Najzanimljivija poveznica je svakako ona koja se pojavljuje na samom početku knjige, a odnosi se na događaj s kraja devedesetih. U predvečernjim satima, nekoliko stotina djece palo je u nesvijest gledajući dječji program na tokijskoj televiziji. Na Hitnu pomoć djeca su stizala s glavoboljom, privremeno zaslijepljena ili u nesvjesnom stanju. Ubrzo je utvrđeno da je masovnu hipnozu prouzročila – jedna epizoda ‘Pokemona’. Slučaj s masovnom hipnozom djece koja su gledala ‘Pokemone’ liječnici su objasnili pretjeranom iritacijom osjetila. U pregledanoj epizodi crtića jedan lik ‘posebno jako bljeska’, pa se u roku ‘od pet sekundi ekran vrlo brzo zamračuje’, a zatim ‘bljesne jakim crvenim svjetlom’. Takvo stroboskopsko pulsiranje izazvalo je reakciju u mozgu. Slična epizoda masovne hipnoze među djecom otvara i ovaj Murakamijev roman. Školska djeca su u pratnji učiteljice krenula skupljati šumske gljive. Hodajući jednim šumskim proplankom, na nebu su uočili zrakoplov nalik letjelici B-29 koji se neobično bljeskao. Neposredno nakon toga sva su djeca pala u nesvijest, a jedina je pri svijesti ostala učiteljica. Tim neobičnim događajem započinje niz teško dokučivih ali s vremenom povezivih situacija u ‘Kafki na žalu’…

ILUZIJA I STVARNOST

Murakami, rođen 1949. u Kyotu,s pisanjem započinje u svojim ranim tridesetim godinama. Kako je sam rekao, gledajući bejzbol utakmicu, odjednom je osjetio neobjašnjivu inspiraciju za pisanjem. Svjetski poznat postaje objavljivanjem ‘Norveške šume’, nostalgične priče o gubitku i seksualnosti. Milijun kopija prodano je u Japanu gdje je među mladima odmah postao superzvijezda. Godine 1986. Murakami napušta Japan, putuje Europom i s vremenom se nastanjuje u Americi. Kod nas se Murakamija već godinama prevodi, a objavljeni su romani ‘Lov na divlju ovcu’, ‘Tvrdo kuhana zemlja čudesa i Kraj svijeta’, ‘Norveška šuma’, ‘Pleši pleši pleši’, ‘Južno od granice, zapadno od Sunca’, ‘Moj slatki Sputnik’, ‘Nakon potresa’, ‘Kad padne mrak’, ‘O čemu govorim kada govorim o trčanju’ i ‘Ljetopis pticenavijalice’. Za one koje, kao što je i mene, magični realizam Murakamijevih tekstova očara na prvu loptu, Murakami je, dakle, napisao pregršt poslastica koje će potrajati barem pola godine predanog čitanja i gubljenja u stvarnosti ispremiješanoj s iluzijom.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.