Nakon što nam je otišao Crno-bijeli svijet, HRT nam je spremio drugu, nazovimo je televizijsku poslasticu u vlastitoj produkciji. Riječ je o drugoj sezoni serije ‘Počivali u miru’, televizijskog uratka čija je prva sezona bila hvaljena i od gledatelja i od kritike. Moram priznati i da meni nije bila loša, ništa spektakularno, ali, za naše, hrvatske uvjete, i više nego li dobra promjena od ustaljenih sapunica na sto načina.
Ono što mi je prvo upalo u oko nakon gledanja prve epizode je jasna namjera autora, i scenarista i redatelja, da se napravi domaća verzija ‘Pravog detektiva’, i to u malom, izmišljenom Globinu, gradiću u i inače mističnom ozračju unutrašnjosti Istre.
Odlična ideja, barem izbor lokacije, Istra je poznata po našem prvom vampiru Juri Grandu, Histrima, puna je nalazišta iz još predrimljanskog doba, a i cijela ta, pomalo maglovita atmosfera, kao da je stvorena za razvoj kakvog kulta, koji, naravno, uključuje i raznorazna žrtvovanja, ne samo pilića, teladi i ostale živine.
Dakle, imamo odličnu atmosferu, odlične glumce, može im se zanemariti taj za većinu njih nepriroidni istarski naglasak.
Ali, priča jednostavno ne valja, a još manje sitna scenaristička rješenja koja bi nas u cijelu priču trebala polako uvoditi. Neki detalji su toliko šlampavo izvedeni, da vrijeđaju inteligenciju, a i od redatelja Goran Dukića očekivao sam puno više. Scene poput prosvjeda radnika pred tvornicom u Globinu režirane su toliko diletantski, da bi se najradije uhvatio daljinskog i stavio na 1,2,3 kuhaj i poslušao Dušku kako se muči i pjeva.
Ipak, treba svemu tome dati šansu, zanima me kako će se iz svog tog šlamperaja i redatelj i scenaristi izvući, i Crno-bijelom svijetu trebalo je četiri-pet epizoda da se uhoda. Iako, i nakon četiri odgledane epizode, već se da zaključiti kraj. Možda me i iznenade.
