Mit o inozemstvu

mali-sibenik-u-velikom-svijetu

Nastavlja se moja turska saga i sada mom čuđenju nema kraja. U marini u kojoj se nalazim postavljen je bankomat. Taj isti bankomat mi je ‘zlouporabio’ karticu i za mene do daljnjega nema podizanja gotovine niti plaćanja karticom dok god mi ne stigne nova. Sve pohvale mojoj banci u Hrvatskoj, naročito djelatnicima u Šibeniku i kolegi u Zagrebu na rješavanju problema u nepunih pola sata. Sve loše kritike Turcima i njihovom bankarskom sistemu. Zna se (ja sam to saznala naknadno) da taj isti bankomat nije ispravan, kažu djelatnici marine da su, navodno, istu banku i nekoliko puta obavijestili, ali nitko se na intervenciju nije odazvao. I tako se priča nastavlja dalje… Do nekog idućeg stranca i do neke iduće zlouporabe kartice.

VANI NIJE BOLJE

Isto je i s operaterima mobilnih mreža. Kod nas su barem sva prodajna mjesta umrežena, a ovdje te iz jednog mjesta šalju na drugo, sa isprikom da im kompjuter baš taj dan ne radi. A i onda kad radi, ne vide vas evindentirane kao vlasnike tog broja. I opet svi mislimo da je vanka bolje. E pa nije! Nisu im niti škole bolje, niti su ljudi išta znatno više obrazovaniji od naših. Samo što oni vani zadržavaju svoje mozgove tj. stručnjake,jednako kao i one manje stručne, u svojoj zemlji i za sebe. Nije im logično da njihovi ljudi odlaze raditi van zemlje, a na njihove pozicije da im dođe stranac te na taj način moraju plaćati stranca, a ne svog čovjeka. Ja bih ovo nazvala jednom vrstom domoljublja! A kad smo kod domoljublja, i uoči šibenske obljetnice rujanskog rata opet sam čula one besmislene i glupe komentare stranaca koji o Domovinskom ratu znaju samo onoliko koliko i na koji način im je predstavljeno. Boli slušati komentare kad netko tko tog istog rata i svih napada nikad nije niti osjetio, boli kad se osobe kojima smo mi i dalje Yugoslavia usude donositi zaključke o Hrvatskoj i o onome što je i kako je nekada bilo.

TKO JE KRIV

Boli slušati da smo i izašli iz komunističke Jugoslavije, ali da smo i dalje komunisti. Doduše, s obzirom tko su nam vladajuči u državi, za ovakvu izjavu čuđenju ne bi trebalo biti mjesta. Prije su nas napadali ‘tuđinci’, a sad nas napadaju kao ‘naši’. Al komentiraju moji kolege, usputno, kako tko, čak i okrivljujući Hrvate da su krivi za rat u toj bivšoj zemlji na Balkanu. Naravno da na tu izjavu oštrim pogled i grizem donju usnicu, moleći Boga da ne eksplodiram od bijesa i srdžbe u datom momentu. No, Bogu hvala pa ima onih koji komentiraju i drugačije sa zaključkom da ne vide svrhu tog našeg rata, jer toliko je ljudi živote izgubilo, čini se ni za šta, jer izvana izgleda da je Hrvatska sa Srbijom bliža nego ikada. I ne razumiju čemu se trebao zbiti taj rat. Oni ne razumiju, a meni je zaista teško išta objašnjavati, osim da: ‘nije jedan, već su pala oba, Hrvatska se Šibenikom diči’. I pokažem im snimku sa Zečeva! I kako god bilo, i kako god bude, što drugo reći nego život je lip, radujte se svakom novom darovanom vam danu!

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.