Moj glas za moj grad

‘Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi. Vjetar puše na jug i okreće se na sjever, kovitla sad ovamo, sad onamo i vraća se u novom vrtlogu.’  Često u riječima Svetog pisma pronalazim ove naše današnje situacije u kojima živimo i mi u Šibeniku. Provela sam vikend na Plitvičkim jezerima, prekrasna zaleđena prirodna jezera i slapovi, snijega preko koljena, ekipa koja gušta u zimskim radostima. Hm, hm, hm…

ŠIBENSKO SUNCE

Ni nakon četrnaest godina života provedenih u Zagrebu, ta bijela padalina s nebeskih visina nikako nije mila. Ni u gradu, ni van grada. I prebirem u sebi sve one sunčane i vedre dane u našem gradu. Uspoređujem ih s ostalim danima provedenim na Mediteranu i dođem do zaključka da sunce ipak najljepše sja i grije u Šibeniku, da drago mi jugo i bura najradosnije pušu u Šibeniku, a kiša u našem gradu – opušta me i smiruje. Sunce, vjetar, more… To je ono što mojoj duši odmor daje!

Neka grije to žarko sunce! Neka južina ‘mlati’ i bura neka kosti dere! Kiša neka puljušti, al’ snijeg neka je što dalje do mene! Osobno s radujem što i Šibenik, grad na moru, ima svoj Ski klub. I ponosna sam zbog toga, mada me taj isti klub na vlastitim ili tuđim skijama nikad neće vidjeti. Apsolutno podržavam svoje sugrađane ljubitelje tog zimskog sporta, ali mene su sva ta ‘ledena’ natjecanja najdraža kad ih pratim iz naslonjača udobnog kauča. Nismo svi za sve! Različiti smo i to je dobro.

Ljudi se, upravo, u različitostima nadopunjuju. Volim raznolikost jer tako izlazim iz vlastitih okvira. Volim čuti različita mišljenja od ljudi jer tako, ujedno, i uči. Život je škola koja traje dok dišemo i hodamo Zemljom. Nekad lako prihvatim drugačije mišljenje jer je u tom trenutku to ‘baš ono što mi je trebalo’. Za neka mi treba nešto više vremena da ih usvojim i primijenim u životnim situacijama, dok neke uopće ne uzmem u obzir jer se jednostavno ‘kose’ i odstupaju od mojih uvjerenja i stavova. Ali druženja s osobama različitog mišljenja nastavljam jer bez druženja i razmjene misli, čovjek ne može rasti i napredovati niti osobno, niti u društvu.

RAZJEDINJENOST

Zajedništvo! Što to znači danas? Što bi trebalo značiti zajedništvo u jednoj maloj gradskoj sredini? Obično ljudi, odnosno kako tko, tumače zajedništvo kao nekakvu organizaciju istomišljenika. Po meni, nije nužno biti istomišljenikom jer na taj način nema izgradnje i napretka, bilo osobnog ili zajedničkog. Vlada li našim prekrasnim gradom zajedništvo ili razjedinjenost?

Znam, mnogi od vas će, vjerojatno, komentirati da samo već kao država razjedinjeni, pa tako i kao grad, kao svaki drugi grad u Republici Hrvatskoj. Ma iskreno, ne želim se osvrtati na druge gradove, trudim se realno sagledati situaciju kakva je u našem gradu bilo po dobru ili zlu. ‘Kod susjeda je uvijek bolje i ljepše’, reći će neki. Ne bismo trebali to gledati na taj način, s ljubomorom u oku. Možda bismo mogli učiti na primjeru tih drugih gradova bilo u Hrvatskoj, bili u susjednim državama. Ako već sami nismo sposobni unaprijediti grad i županiju, raditi na njihovom razvoju (a očito je tomu tako jer u našem gradu svi se pravimo najpametniji), zar se moramo dovoditi u situaciju da vodstvo prepustimo nekome izvana? Ili bi, pak, bilo bolje udružiti snage (ne mislim na vladajuće i nevladajuće stranke) kao građani te se trgnuti i dati svoj glas za svoj grad?!

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.