Monotonija

Što je monotonija i kako nastaje? Da li je stanje monotonije za sve ljude jednako mučno ili možda poneki niti ne primjećuju kako im to stvara omču oko vrata ili postoji određen postotak ljudi  kojima takvo stanje odgovara? Monotonija je jedna od stvari kojih se osobno bojim. A, zašto? Prijašnja iskustva upozoravaju nas da opet ne upadnemo u kolotečinu. Pojavom prvih simptoma te ‘bolesti’, znam da je stanje u mojem životu alarmantno. Brzo moram reagirati i gasiti požar u samom početku, jer iz monotonije dolazi depresija. Smatram da je monotonija uzrok raznih nevolja u međuljudskim životima. Obično iz monotonije ili prevedenom jezikom da svi razumijemo, dosade, uglavnom nastaju loše stvari. To stanje uma i života provlaći se kroz sve segmente, pa često možemo čuti kako ljudi znaju reći da su se uvukli u životnu monotoniju. Da li se svjesno može utjecati ili zavisi koji je djeličak života zahvatila? Ako ste kreativni tip osobe i slučajno ne dobijete posao u struci, već kojim slučajem takvi kakvi jeste, završite u nekom činovničkim uredu, može doći do monotonije. Ali ja bih ipak taj pojam vezivala za odnose, a ne za događaje.

MONOTONA VEZA

Uvijek sam znala razaznati monotoniju u vezi. Uvriježeno je kako ona upravo nastaje kad se neke situacije i događaji svakodnevno i rutinirano ponavljaju. Ne bih se složila! Kome može dosaditi da svaki dan konzumira nešto što mu je dobro? Takvu stvar ili situaciju s kojom je čovjek zadovoljan može samo ‘konzumirati’ na razne načine. Kad ste nečim opčinjeni ili ispunjeni onda ne može doći do monotonije. Tada, takav odnos razvija i postiže druge interesantne dimenzije koje opet postaju nove i intrigantne. Smatram da monotonija napada kada se interes pretvara u neinteres. Kad bih prihvatila teoriju kako je monotonija stanje koje se postiže ponavljanjem situacija i da nužno nastaje samo zbog ponavljanja, onda niti jedna lijepa stvar ne bi imala tendenciju rasta i proizvodnje u još veću i bolju dimenziju, onda bi svi odnosi i događaji koje proizvodimo samo s određenim ljudima, ostali na jednoj površnoj razini. Sa svakim bi nam bilo isto, a odnos koji je specifičan za dva različita spola, ne bi se niti proizvodio, jer bi po tome trebalo biti već viđeno i neinteresantno. Prema mojim iskustvima do takvog stanja dolazilo je iz dva razloga. Prvi primjer je količina svakodnevnih obveza i osjećaja korisnosti, bez čega bih se osjećala nedovoljno prisutno i korisno u životu, pa bi mi to stanje izazivalo monotoniju, a nakon toga bi joj se pridružila i ‘prijateljica’ zvana depresija. Tu sam formulu naučila, pa sam stoga shvatila kako su izazovi moje rješenje svakodnevice! S tim sam se znala nositi. A što kad u jednom odnosu dođe do stanja kad bi se trebalo povući, jer vam je dosadno! Stanje nezadovoljstva ili monotonije, jest stanje kojeg smo svjesni. Netko to rješava bježanjem iz tog okruženja. Svi smo mi svjesni što nas čini sretnima i zadovoljnima, a što ne.

ŠTO JE ZA VAS BITNO

Puno puta smo licemjerni pa zaobilazimo žarište problema, misleći kako ćemo sa zadovoljstvom na nekim drugim životnim poljima nadoknaditi samo taj mali djeličak koji nam nedostaje. Na početku će nam i biti dobro, jer se radi o trenutnoj promjeni, ali ubrzo će  nam i to dosaditi. Čemu život iz kompromisa? Kliše o kratkom životu kojeg trebamo iskorištavati i uživati, zaista ne bi trebao biti strujanje valova zrakom koje do nas dopire preko slušnog organa. Pristajati svjesno na monotoniju, a zaključili smo da je to svjesno stanje, jednako je samoubojstvu. Samo onom puno gorem od pravog. Malo pomalo, ubijate sebe, svjesno! Trpiti nešto kratkoročno nije odabir života i to je prihvaćeno, ali pomiriti se da pored vas spava ‘medvjed’ samo zato što je to prihvatljiv licemjerni stav društva u kojem živimo, nema smisla! Sami odlučite da li vam je bitnije što će reći i misliti o vama neki ‘no name’ pojedinci ili vam je bitnija sreća kojom raspolažete i sa kojom svoj život ispunjavate. Svi imaju opciju, a to je najbitnije!

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.