Mudrost ribara

Prvi Isusovi učenici bili su ribari. Kasnije je bilo i drugih. Matej je bio carinik. Ipak, za većinu od njih ne znamo čime su se bavili. Ribarsko zanimanje vezuje se najizravnije za Petra, njegova brata Andriju te Zebedejeve sinove Jakova i Ivana. Isus ih je pozvao usred njihova posla. Na kraju svog evanđelja Ivan opisuje odlazak na ribolov tijekom kojeg su doživjeli susret s uskrslim Isusom. Na taj ribolov s Petrom su pošla još šestorica učenika bez Andrije. Ribarenje je većini od njih očito bilo jako blisko. Ribarski zanat postao je zbog toga svojevrsni sinonim za apostole.

Zašto se Isus u odabiru učenika najprije odlučio za ribare? Ne znamo točno, ali možemo pokušati naći odgovor. On bi mogao biti u naravi tog zanimanja. Ribarski posao vezan je uz more. U njemu je učinak vrlo nepredvidiv. Nije dovoljno samo dobro vladati svojim zanatom. Ribari ne mogu obavljati svoj posao po svakodnevnim ustaljenim navikama ili kada bi to oni sami odlučili. On uvelike ovisi o prirodi, o vremenu, o ćudljivosti mora i riba. Ribar je prisiljen stalno osluškivati znakove vremena i prirode, prilagođavati se, vrlo brzo donositi odluke, mijenjati ih u zadnji čas, ići tamo gdje nagađa da će pronaći ribu. I uza sve to uspjeh je veoma neizvjestan. Pored same vještine ribarenja ribar se mora naučiti, čini se više nego drugi, pouzdavati u dobru sreću kojom sam ne upravlja. I svjestan je, kada se dogodi dobar ulov, da to nije samo njegova zasluga nego i više od toga dar neba.

IZAZOV NOVIH STVARNOSTI

U tom smislu vrlo je upečatljiva odlučnost – s dozom avanturizma, gotovo neodgovornosti – s kojom su prvi učenici-ribari učas prihvatili Isusov poziv i spremno ostavili svoje mreže.

Mudrost ribara može se opisati kao osjećaj za pravi trenutak, za promjenjivost života u kojem valja prepoznati ono najvažnije što je vrijedno odluke. Zatim nezarobljenost u uhodane rute i navike, snalažljivost u novim okolnostima te otvorenost za nove mogućnosti i nove putove. To se kasnije prepoznaje kod Petra i Jakova u rješavanju izazova s kojima se suočila prva Crkva. Ribari Petar i Jakov shvaćaju da je evanđelje namijenjeno svim ljudima. Trebalo je prepoznavati nove okolnosti i donijeti prave odluke po pitanjima obraćenih pogana i njihova odnosa prema Mojsijevu zakonu. Drugi primjer je izbor đakona, kada su nastupile nove okolnosti i kada dotadašnja struktura zajednice nije bila dovoljno učinkovita.

Opisana sposobnost ribara da prihvaćaju izazov novih i nepoznatih stvarnosti vrlo je važna za Crkvu u svakom vremenu, a napose danas, kada su društvene promjene vrlo intenzivne i brze. Treba zbilja mudrosti da se prepozna novost i da se odmjeri potreba mijenjanja staroga. To, naravno, uključuje spremnost na rizik. Crkva danas nasušno treba nove oblike evangelizacije, novi izričaj vjere, ali mora biti vrlo razborita kako promjene ne bi zaklonile i potisnule njezinu bit, ono što je čini Crkvom i što treba biti uvijek u središtu: Isus i njegov nauk spasenja. Oblik evangelizacije treba biti osuvremenjen, ali ne i sadržaj koji je primila od svog Utemeljitelja. Izričaj vjere treba biti razumljiv današnjem čovjeku, ali sadržaj vjere ne smije biti kompromitirana podilaženjem vremenu.

FLEKSIBILNOST STRUKTURA

Strukture Crkve moraju biti fleksibilne u odnosu prema svijetu, moraju se prilagoditi promjenama, ali Crkva mora ostati Crkva, Mistično Tijelo Kristovo, Sakrament Božje prisutnosti i Božjeg spasenja po Isusu Kristu. To se ne smije ‘ni za živu glavu’ mijenjati, jer bi to bio poraz. Crkva bi izdala samu sebe. Tu naći granicu, tu osjetiti pravu mjeru, e to je mudrost. Takve mudrosti nam danas jako treba. Odvažnost prvih učenika-ribara uzor je Crkvi i njezinim pastirima svih vremena kako (p)ostati ribari ljudi. Vjerujem da će je današnji apostoli-ribari na čelu s papom Franjom imati te pod vodstvom Duha Svetoga odgovoriti na sve izazove s kojima se Crkva danas susreće.

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.