Biti dijete uspješnog sportaša isto je kao i, primjerice, biti dijete vojnog lica. Ova usporedba nije iznesena da bi uspoređivali funkcije ili životna opredjeljenja već želim usporediti kako se svaki ‘režim’ provođen na pojedincu odražava i na njegov daljni razvoj. Kako? Dijete profesionalnog i uspješnog sportaša, poput mene, nosi sa sobom karakteristike koje su odgojem usvojene. Pobjeda, natjecanje, rivalstvo, medalje, pohvale, ponekad i poraz, ali i to je element sportskog načina življenja. Kad sam već na samom početku spomenula dijete vojnog dužnosnika, bio bi red da objasnim. Takvo dijete nosi breme određenog načina života. Karakteristike takve djece su: red, rad, disciplina, lojalnost, bavit ću se samo pozitivnim karakteristikama, jer je to tema. Svi mi koji smo ponijeli ili ‘naslijedil’ navedene karakteristike, prenosimo ih i u svoje daljne živote. Mislim na živote kada postajemo samostalni i kada postajemo kreatori vlastitih sudbina.
POBJEDNIČKI DUH
Sportski natjecateljski i pobjednički duh danas se nastavlja i u mojem životu. Nikad nisam voljela gubiti, pa makar se radilo i o igranju na karata. Tako danas ne bih mogla zamisliti da radim u gubitničkoj atmosferi. Zapravo, čime god sam se bavila uvijek sam morala biti dio pobjedničkog tima. Biti okružena luzerima za mene je značilo svojevrstan poraz. Natjecateljski duh, odnosno, razni uspjesi doveli su do nabildanog ega, što i nije tako loše. Letvica se godinama postavljala visoko i danas su granice vidno pomaknute. Banalan primjer jest kad jednu utakmicu ubacite dvadeset koševa, slijedeći put nećete se zadovoljiiti s istim brojem postignutih pogodaka. Želim reći da kod tako odgojenih ‘likova’ motivacija je uvijek biti bolji. Najdraže muško stvorenje na ovoj zemlji, a da mi nije u krvnom srodstvu, je ujedno i najpametniji čovjek kojeg sam ikad upoznala. Užasno sam sretna što svakodnevno imam prilike učiti od najboljeg. Složiti ćete se, to je privilegija! I on je primjenio natjecateljski model prema svojoj djeci. Kada vidite uspješan primjer pored sebe ujedno vam i daje vjeru i potvrdu da je preuzeti način življenja ispravan. Poznajem puno ljudi kojima je posao samo isključivo dio vremena kojeg odvajaju kako bi pridonijeli kući u kojoj žive. Kada izađu iz svoje firme i zatvore vrata njihov se život orijentira na nešto drugo. Ne sudim ih i prihvaćam da nismo svi isti i da se svi ne dajemo sto posto, ali takvi nisu niti pripadnici ovotjedne teme. Na samom početku spominjala sam i riječ lojalnost. Postoje dvije skupine takvih ljudi. Ima onih koji su ‘lojalni’ i onih koji su stvarno lojalni. Ovi prvi su lojalni dok im je vlastita fotelja ugrijana do odgovarajućih stupnjeva. Sigrurno poznajete nekolicinu primjera kao i ja. Takvi će vas prvi prodati samo da im se pruži prilika. Tada lojalnost pada u vodu. Primjere koje navodim nisu oni s početka (sportaš, vojnik). Naučena ili lažna lojalnost vidljiva je iz aviona. Jer u svakom poslovanju ili radnom okruženju postoji dobrih i loših trenutaka. Padova i uspona! Kada je loše, tada sve ispliva na površinu. Tada ti lažni lojalni napuštaju lađu, odnosno, dok se sigurno ne pozicioniraju na drugi brod bit će s dvije noge na dva mjesta. To nisu oni koji su prirodni pobjednici, jer da jesu borili bi se. Nemojte misliti da vam se i dalje neće smješiti s istim lažnim osmjehom, dok im zubalo poprima konjsku figuru, jer se to vidi. Na njihovu žalost, ali je tako. Mada su oni uvjereni da bi dobro prošli i u Hollywoodu. Gdje se još vidi razlika? Osobe koje nisu od malena naviknute niti odgajane da budu pobjednici, a s tim povlačimo nekoliko već navedenih ljudskih osobina, nisu spremni na takav način življenja. Oni su samo priučeni da se moraju ponašati prema modelu koji trenutno prolazi. Ima jedna smješna poskočica, a ujedno i istinita, koja se može primjeniti na ljude oko nas, a kaže, ‘može Bosanac iz Bosne, ali Bosna iz Bosanca nikada!’
NAJTEŽI PUT
Nisam s ovim htjela uvrijediti pripadnike druge države, a nemojte to shvatiti isključivo kako je napisano. Uključite maštu, pa će vam svašta pasti na um. Misli mi lete, a ja ih pokušavam uhvatiti i što vjernije prenijeti. Ako smo svjesni svega, što je koji put najteže, tek tada možemo racionalno djelovati na svojem budućem životu. Međutim, to je ipak najteže. Jer priznanje samom sebi ujedno je i početak za nešto novo i ispravno. Vratit ću se na odgoj i na postavljanje temelja od samog rođenja. Ako ste već zakinuti i niste imali najbolje primjere u svojem okruženju, sigurna sam da ćete imati prilike uspostaviti svoj način na nekome. Zadovoljstvo je i čast biti dio pobjedničkog tima!!
