Nek’ nam živi europski namet i afrički standard

: Super akcija – energetski pregled i izrada energetskog certifikata za apartman ili kuću, već od 1.599,99 kn! Amex do šest rata, a Diners do 12 rata! Zvuči poznato? Ako ne uskoro hoće jer slijedi noćna mora za sve one koji nemaju neku kreditnu karticu, ili gotovinu, a imaju obvezu energetskog certificiranja. Možda je bolje reći to jednostavnijim rječnikom: na redu je još jedna u nizu državnih pljački. Tek što su prikupljeni zahtjevi za legalizaciju bespravnih objekata, stigao je još jedan veliki vladin projekt vezan uz nekretnine – energetski certifikat za privatne iznajmljivače apartmana. Obavezno energetsko certificiranje zgrada nije nepoznanica, danom ulaska u Europsku uniju počela je obveza izdavanja energetskih certifikata za postojeće zgrade ili njihove samostalne uporabne cjeline koje se prodaju, pa bez energetskog certifikata danas nije moguće prodati stan ili kuću. Svrha energetskog certificiranja je pružanje informacija vlasnicima i korisnicima zgrada o energetskom svojstvu zgrade, učinkovitosti njihovih energetskih sustava, te o kvaliteti i svojstvu ovojnice zgrade. Neupitna je, dakle, potreba izrade energetskog certifikata prilikom kupnje, odnosno prodaje neke nekretnine, ali od 01. siječnja 2016. godine i sve nekretnine koje se iznajmljuju, pa samo i na par dana morat će posjedovati energetski certifikat!

NEMA IZNIMAKA

Iznimke nema, te se i u slučajevima kada se jedan dio kuće koristi za potrebe domaćina, a drugi dio kuće iznajmljivanje, zakon pobrinuo da se energetski certifikat mora izraditi za objekt u cjelini. Koliko god se činio dalek rok do kada svi privatni iznajmljivači moraju imati energetski certifikat za svoje objekte, vremena baš i nema previše, još samo šest mjeseci. Iako ne živimo na Himalaji već u Dalmaciji, i grijemo se cijelu zimu sa 2,5 metra drva certifikate (čitaj: keširati lovu ovlaštenim certifikatorima) teško ćemo izbjeći. Zapravo nikako. Onaj tko izbjegne certifikat neće izbjeći kaznu, a ona se kreće od pristojnih 5 do 10 tisuća kuna. Na tržištu nekretnina Europske unije, energetski certifikati su jamstvo kvalitete nekretnine koja se prodaje i bez njih nekretnina ne može ići u promet, i to mi je sasvim ok, jer energetski certifikat zgrade govori koliko neka obiteljska kuća, stan, javna zgrada troše energije za grijanje po četvornom metru. One koje su loše projektirane i građene, dobit će lošiju ocjenu jer imaju veću potrošnju energije zbog loše toplinske izoliranosti objekta. Stanovanje u takvim građevinama je skuplje zbog povećanih troškova grijanja i hlađenja, a manje ugodno zbog temperaturnih oscilacija. Stoga cijena kupnje ili dugoročnog najma takve građevine treba biti niža. Certifikati također omogućuju da vlasnik nekretnine ima jasnu predodžbu o mogućnostima i investiciji koja je eventualno potrebna da bi se poboljšala energetska svojstva nekretnine i time postigle uštede na troškovima grijanja. E sada, meni osobno baš nikako nije jasno, kad je riječ o privatnim iznajmljivačima apartmana što gosta briga ako je njemu toplo, koliko se troši energije za prostoriju u kojoj se nalazi nekih 2, 7,10,15 dana? Kako je zakonom propisano da je vlasnik apartmana dužan taj isti certifikat ili kopiju predati najmoprimcu, ovaj put turistu, ne znam što će taj turist s tim certifikatom? Početi nam na tečnom češkom, slovačkom ili nekom drugom jeziku davati instrukcije kako da poboljšamo energetsku učinkovitost apartmana? Pokuditi nas ili pohvaliti jer smo energetski osviješteni ili ne?

NAJZAPOSLENIJI U ZEMLJI

Sasvim je jasno da resorno ministarstvo na ovaj način želi potaknuti građane da urede pročelja, povedu računa o termoizolaciji i svemu ostalome što može pridonijeti boljem izgledu, grijanju ili hlađenju njihovih kuća ili zgrada, a manjoj potrošnji energije, ali jednog Čeha ili Slovaka sasvim sigurno naš energetski certifikat neće zanimati. Ali znam koga hoće, i tko će sad je već sasvim jasno početkom iduće godine biti najzaposlenije osobe u zemlji – osobe ovlaštene za certifiticiranje. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj oko 60.000 objekata u kućanstvima koji se iznajmljuju turistima. Ako je samo trećina veća od 50 kvadrata zarada certifikatora penje se na oko 54 milijuna kuna. Taj prihod podijelit će dvjestotinjak tvrtki i pojedinaca koji su prošli odgovarajuću obuku i stekli ovlaštenje od Ministarstva prostornog uređenja i graditeljstva. Suludi dio cijele te priče da su različite cijene certifikatora za jedan te isti posao,pa se dragi moji iznajmljivači naoružajte, osim s novcem, i strpljenjem prilikom cjenkanja. Na ovo samo mogu na kraju reći: nek nam živi još jedan europski namet, i afrički standard!

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.