Novi referendum u RH-čemu sve to?

Iako sam u prošloj kolumni navodila da je referendum najizravniji oblik demokracije, čini mi se da smo mi u Hrvatskoj pobrkali lončiće. Naime, kod nas je postao pravi hit svakih par mjeseci skupljati potpise s određenim pitanjem, te ako se skupi dovoljan broj potpisa krenuti u postupak referenduma. Zaboravljamo da to košta i to mnogo i da nismo bogati. Naprotiv, u recesiji smo već godinama, i kod nas je uvijek neka kriza. No, ne čudim se ni udrugama, ni građanima već vlasti, a čini mi se i opoziciji koja se prema proračunskom novcu ponaša kao da igra monopol. Jasno je već kod same najave za novo prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma od strane Udruge U ime obitelji, a posebice nakon dobro provedene kampanje da su velike šanse da će isti uspjeti u svom naumu, skupiti dovoljan broj potpisa i prisiliti vladajuće strukture za novi referendum. Ali to našoj vlasti, a ni oporbi nije dovoljno.

PULS NARODA

Oni nisu čuli da političari trebaju pratiti puls naroda i da je jasno da osim raspisivanja referenduma postoje i druge znatno jeftinije opcije. Naime, jedan od temelja kampajnje U ime obitelji je preferencijalno glasovanje. Model preferencijalnog glasovanja zastupljen je u mnogim europskim državama i po meni osobno iskazuje se kao najbolji oblik demokracije. Osim preferencijalnog glasovanja ostaju još plan za smanjenje izbornog praga koje se meni osobno također čini dosta dobar.

Nadalje tu su veće izborne jedinice i biranje 20 zastupnika i više, ovisno o broju birača, glasanje elektroničkim putem, te preduvjet za kandidaturu izvanparlamentarnih stranaka bi bio 3.000, te mogućnost koaliranja stranaka tek nakon izbora. Dok nas predstavnici vlasti i najajče oporbene stranke pokušavaju uvjeriti da nije problem u preferencijalnom glasovanju  te da nemaju ništa protiv takvog oblika glasovanja,  ali da postoje određena stajališta s kojima se ne slažu, iako nisu jasno iznijeli koja su to.

BIRANJE PO IMENU

I pitam se zar uistinu nikome od vladajućih ili najjače oporbene stranke nije palo na pamet da organiziraju javne tribine, okrugle stolove, da pokrenu javnu raspravu među svojim biračima. Jer ako uistinu nije problem oko preferencijalnog oblika glasovanja, mislim da su to mogli prihvatiti.

Naime, temelj kampanje Udruge  U ime obitelji je upravo ova točka – birajmo zastupnike imenom i prezimenom. Da to uistinu nije problem vladajućima i djelu opozicije, sjeli bi za zajednički stol i prihvatili predmetnu promjenu, jer je jasno da bez tog dijela udruga ne bi krenula u skupljanje potpisa, a kad bi slučajno i krenili jasno je da ih ne bi dovoljno skupili.

                                                                                                              

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.