Nakon što je prije nekoliko dana Ministarstvo zdravlja zabranilo medicinsko-biokemijske djelatnosti u Konzumovim prodavaonicama, jer ti prostori ne ispunjavaju propisane uvjete u pogledu prostora, opreme i zdravstvenih radnika, ministar zdravlja Siniša Varga izjavio je kako traju pregovori s poliklinikom Aviva, također članicom koncerna Agrokor, i da se nada pronalasku adekvatnog riješenja na obostrano zadovoljstvo.
Da podsjetim, zdravstvena inspekcija Ministarstva zdravlja obavila je tijekom svibanja nadzor u Konzumu, nakon saznanja da se ‘u njihovim prostorima obavlja vađenje krvi i obrada laboratorijskih nalaza’. Osobno mi je ova vijest zazvučala kao vijest prepisana s News Bar-a, ali nikakav News bar ovog puta nije bio u pitanju. Slika ljudi koji s prepunim vrećicama i kolicima izlaze iz trgovačkog centra mašući upravo dobivenim krvnim nalazima mogla bi, dakle, postati uobičajena stvar u Lijepoj našoj. U Hrvatskoj je svima onima koji žele vidjeti postalo kristalno jasno da je zdravstvo ovakvo kakvo postoji danas uskoro prošlost.
Jasno je očito i najvećem od najvećih, te se on jednostavno pozicionira na tržištu. A pozicionira se dobro i smišljeno. Prije točno dvadeset godina šira javnost je prvi put čula za cvjećara Ivicu Todorica, danas je taj gospodin najveći poslodavac u zemlji. Čovjek koji je prošle godine zapošljavao 11.886 radnika, što je za 6,8 posto više nego godinu ranije. Na drugom mjestu nalazi se Hrvatska pošta s 9.055 radnika, a na trećem s 8.435 zaposlenih Zagrebački Holding, koji je dugo vremena bio najveći poslodavac u državi. Među deset najvećih poslodavaca je još jedna Todorićeva kompanija – Tisak, koji je povećao broj zaposlenih za 4,2 posto, na 3.572 radnika.
MULTIPRAKTIK TETE
Tisak je lanac od nekoliko tisuća kioska koji osim tradicionalnog asortimana novina i duhanskih proizvoda danas nudi ‘od igle do lokomotive’ pretvarajući loše plaćene ‘tete’ u poštanske i bankovne službenice, konobarice, fotokopirke, razvijačice slika, prodavatelje srečki. To znači samo jedno – korporativno preuzimanje svih onih tradicionalnih poslova koje rade sitni obrtnici. A Todoru velikom ni to izgleda nije dosta… Sada želi kroz svoj sustav ugurati i zdrastvene usluge i potpuno preuzeti sve one usluge koje suvremeni čovjek treba.
Postoji jedan poznati film ‘Demolition Man’ sa Sylvester Stalloneom u glavnoj ulozi, možda ste ga gledali. Radnja tog filma je smještena u naizgled utopijsku Kaliforniju 2032. godine gdje jednog suvremenog policajca po kazni zamrznu, pa ga probude za 40 godina u svijetu u kojem vlada apsolutna čistoća, gdje su zabranjeni svi oni ‘sitni grijehovi’ koji čine čovjeka. Ono što je zanimljivo u tom filmu je jedna ‘činjenica’; u toj idealnoj ‘budućnosti’ svi restorani su pod jednim brendom, jer je nakon tržišnog rata samo taj jedan lanac restorana preživio. Ako bi bili do kraja sarkastični možemo vidjeti budućnost koja polako stiže: sve poštanske, financijske, medicinske, trgovačke usluge drži Agrokor. Svu hranu, voće, povrće prodaje Agrokor . Pitate se kako je to moguće? Jednostavno. Svi mi moramo kupiti kruh, mlijeko, namirnice, novine, cigarete i to plaćamo u gotovini u bezbrojnim Konzumovim prodavaonicama i Tiskovim kioscima, a u zemlji u kojoj kronično vlada nelikvidnost sveta gotovina ili živa lova je kraljica s kojom možeš ulagati, kupovati nova poduzeća, širiti šta god….
Zato neka nas ne čudi ako u vrlo kratkom vremenu Konzum bude mjesto gdje ćemo ići izvaditi krv, napraviti CT, presađivati organe, raditi sitne kiruške zahvate, a kad nam na poštanski sandučić doleti Kozumov katalog moći ćemo uživati u aktualnim akcijskim cijenama na sve te usluge. Možda ne bi bilo loše da se u Konzumu počnu izdavati osobne iskaznice, putovnice, rodni listovi, usput da riješimo neki sudski spor. To bi bila prava država u državi. Zapravo, to sada već i jest.
Na našu veliku žalost, tek će budućnost vjerujem pokazati kakva je nepopravljiva šteta napravljena našem gospodarstvu. A sve možda, jer se par pojedinaca prodalo za mrvice što padnu sa stola.
ODAKLE MILIJUNI?
Kakva god budućnost bila, bilo bi jako zanimljivo doznati i odgovore na neka pitanja koja me osobno muče dok pišem ovu kolumnu: koliko Agrokor dobije poticaja od države, a koliki mu je rok plaćanja prema domaćim dobavljačima? Da li zloupotrebljava svoju pregovaračku moć prema onim proizvođačima koji nisu u njegovom vlasništvu, pa im ugovara rokove plaćanja koji prelaze maksimalni propisani rok od 60 dana pa, eto, ‘prisilno’ prelaze u kategoriju ‘robnih kredita’?
Ako ti dobavljaći moraju platiti PDV, svoje dobavljače i radnike kako ti rokovi plaćanja utječu na njihov financijski položaj? Kako to da je Nexus private equity s pola državnih para kupio Kozmo drogerije i time Todorićev neuspijeh uzeo na sebe? Kako je kulturni spomenik uspio pretvoriti u svoju privatnu kuću i ono pitanje svih pitanja; kako je stekao prvi milijun? Znate onu: tko pita ne skita.
Kad budem znala odgovore na ova pitanja možda odem u Konzum i izvaditi krv pa makar ona bila u ovom slučaju i K+.
