Nalazimo se u još jednom Velikom tjednu. U tjednu kada muka, smrt i patnja poprimaju obilježje velikog slavlja – Uskrsnuća Isusa Krista! Mnogima se dešavaju i muka i smrt i samo uskrsnuće i prije samog blagdana Uskrsa. Ne mislim na usrsnuće tijela, već na uskrsnuće iz bilo koje loše životne situacije. Osobno sam prošla i tko zna koliko me još puta čeka proći kroz životnu muku, smrt i opet dočekati uskrsnuće. Koliko kod bilo mučno i teško, lijepo je dočekati to slavlje pri izlasku iz teškoće bilo kakve vrste.
SVE IMA RAZLOG
Itekako vjerujem da se sve dešava s namjerom i razlogom. Dobro i zlo. Uvijek se veći naglasak daje na zlo, tj. nešto loše što nam se desi, a znatno manje na one lijepe i dobre situacije. Pitanje je koliko smo mi sami zaista krvi kad nam se takve situacije i dese?! Treba tek poštaviti ona pravila života i zakone Božje i tada ne može krenuti po lošem. Glede zakona izgleda da su ljudi općenito kao države koje ne poštuju pravila, a glavni zakon je bezakonje. Mnogi će reći: ‘pravila su da se krše’ i uživaju kršeći ih sve do trenutka osobnog pada i kraha, da ne kažem potpunog sloma. Ovdje u (nazvat ću ovaj dio turska Dalmacija) mjestu gdje se nalazim, a i u okolnim mjestima rekla bih da zakon ili nemaju ili ga ne poznaju.Ljudi ovdje ‘ne znaju’, pa se na skuterima voze i do četiri osobe. Uglavnom su to roditelji s dvoje male djece, bez kaciga na glavi, voze se brzinom većom od prosječne.Ovdje uopće nemaprometnih pravila. Svatko vozi kako mu se prohtije. U suprotnom smjeru, ne daje se pravo prednosti nikomu, tko prvi – njegova prednost prolaza, bez kacige, skreće se bez davanja signala skretanja, itd… Zvuči li vam ovo poznato u prenesenom značenju? Koliko puta ste se našli da vozite u zabranjenom smjeru na cesti svog života? Koliko puta ste skrenuli lijevo ili desno, bez da ste ikoga o tome obavijestili? Znam da je vrlo lako skrenuti s pravog puta i zalutati u slijepu ulicu, jednako kao što znam da nije lako i jednostavno iz krivog smjera vratiti se u onaj pravi. No, nije nemoguće!
RJEŠENJA UVIJEK IMA
Ne treba očajavati u situacijama kada se osjećamo bespomoćni. Za živog čovjeka rješenja uvijek ima. Najteže je priznati sebi samom da smo upravo mi ti koji smo se doveli do neke loše situacije, ali kad se taj korak učini, onda svaki drugi biva sve lakši. Tada ni sam čin pomirenja s Bogom u sakramentu sv.Ispovijedi više nije čin muke ili za neke čin prisle, već postaje radost življenja. I ove godine želim Vam sretno Uskrsnuće! Kako uskrsnuće Isusa Krista, tako i vaše osobno! Život je lip!
