Trebamo li učiti od Međimuraca?

Područje koje je obuhvatilo sami sjever Hrvatske, a omeđeno je dvjema rijekama, Murom i Dravom, naziva se Međimurje. Međimurje se nalazi na dodiru dviju velikih morfoloških cjelina ovog dijela Europe, Panonske nizine i istočnih Alpa. Nekoliko tipova tla mogu se pronaći na tom području, uglavnom, da ne nabrajam sve vrste, radi se o glinastom tlu. Zašto sve ovo pišem, jer vam želim dočarati prirodne prednosti naše županije, a istovremeno se osvrnuti na iskorištenost potencijala koji mi imamo, a on je poprilično jadno iskorišten. Međimurje je na svoj način lijepo (tko voli), i mogli bi od njih naučiti štošta, ali da moramo učiti i o turističkoj branši, to nisam znala. Naime, prekrasan hotel koji je izgrađen usred ‘ničega’, ovih jesenskih dana nema slobodnih smještajnih kapaciteta.

FENOMEN ILI REZULTAT?

Cijene noćenja su veće nego naše u špici ljetne sezone. Put koji morate prijeći do tog malog međimurskog mjesta, poprilično je nezahvalan, jer samo jedan dio puta možete putovati autocestom. Pa, kad ste napokon prošli Varaždin, došli do Čakovca, boreći se između svih prepreka, poput magle, kiše, te jaraka koji se protežu duž cijele ceste, kad sve to prijeđete, vaše odredište je još dalje! Gotovo na granici Hrvatske i Mađarske. Uz dužno poštovanje spomenutoj županiji, ipak nitko početkom dvanaestog mjeseca ne odlazi tamo zbog prirodnih ljepota. Magla, kiša, tmurno vrijeme, blato nisu niti malo privlačni aduti niti pozivnica za provesti vikend. Međutim, dobra ponuda, sadržaj, te ostalo što kompleks nudi dovoljni su da magla, blato i sve nepogodnosti padnu u zaborav. Naša županija zimi nema takvih vremenskih problema. Naspram navedenog, mi pak imamo 365 razloga zašto bi baš netko posjetio Šibensko-kninsku županiju, barem što se tiče prirodnih ljepota. Samo šibenska rivijera raspolaže sa slijedećim blagom; 242 otoka, otočića i grebena, 110 kilometara obale, najmanje 7 poznatih turističkih mjesta, 4 tvrđave i 2 Nacionalna parka. Svi navedeni brojevi, zbrojeni, daju rezultat 365, koliko je i dana u jednoj godini. Priroda nas je baš nagradila, a sve čime je čovjek upravljao, mi smo uspjeli uništili. Za razliku od Međimuraca, mi hotele zimi zatvaramo, a gosti se sele na sjever, skoro u Mađarsku. Nemam ništa protiv, dapače, imamo primjer očito dobrog poslovanja u turističkom sektoru, pa samo da malo kopiramo, kad već nemamo ideja i ne znamo! Postavit ću neke parametre. Od Zagreba do ‘mog’ odredišta ima gotovo dva sata, a po lošim uvjetima koji su za taj kraj nerijetki, i više. Od Zagreba do Šibenika ili Vodica, ima dva sata i trideset minuta. Cesta koja vodi ka moru, neusporedivo je bolja, nego cesta ka sjeveru Hrvatske. Zainteresiranih gostiju koji cijene kvalitetu, ponudu i sadržaj, te ciljano putuju ima na cijelom svijetu. Turizam kao ekonomska grana je zanimljiv jer mu je tržište, gotovo cijeli svijet. Gosti koji ciljano putuju, ne u većim grupama, najčešće su individualni vikendaši, mada Međimurci sve više dominiraju na poslovnom sektoru turizma ili kongresnom turizmu. Organizatori raznih seminara rado odabiru spomenutu destinaciju, a sad mi je jasno i zašto. Kako sam se dugo godina bavila kongresnim turizmom, samo nažalost u Vodicama, upoznala sam poslovne ljude raznih zanimanja. Tako sam nekadašnjeg svog kongresnog gosta vidjela upravo ‘tamo’! Bilo mi je istovremeno drago i tužno. Nekad su rado dolazili kod nas, na more… Možda me i susret s poznatim doktorom potaknuo da se osvrnem te ponovim što sam znala često spominjati. Nedugo smo se opet hvalisali (mi u Šibeniku), pa skoro i dobili nagradu za postignuća u turizmu (neslužben naslov).

NIVO TURIZMA

Zapravo, da mladi šibenski mozgovi nisu oplemenili tvrđavu Sv. Mihovila, odnosno priskrbili novac iz europskih fondova, nitko nam se s aspekta turizma, ne bi niti obratio jer, realno, nema niti razloga da nas itko spomene, jer je nivo turizma kojim se mi bavimo točno onakav kakvi su nam i rezultati! Poražavajuć! S obzirom da niti Hrvatska turistička zajednica ne zna kako nas pozicionirati na europskom turističkom tržištu, tako pojedini ljudi i gradovi nose cijelu zemlju na svojim projektima. Pa se zna dogoditi da je hotel poznatiji od mjesta ili grada u kojem se nalazi. Apsurd! Bitno je da svake godine sami sebe promoviraju i dijele si nagrade međusobno. Sav taj igrokaz imamo prilike gledati na televiziji, a samo odabrani, koji očito nemaju ništa pametnije za raditi, mogu prisustvovati. Ne znam da li je sve skupa tragično, sarkastično, ironično ili komično, ali svima nama koji svakodnevno gledamo tužnu zbilju svakodnevice i koji se nadamo nečemu boljem, takvo ponašanje ne ulijeva povjerenje, da će ikada biti bolje. Nije niti čudno da mladi i pametni ljudi sve više napuštaju našu lijepu domovinu, koju smo svi skupa htjeli, misleći da će nam biti dobro. A i nije baš tako!

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.