Kad sam krenula obrađivati teme koje nemaju veze s temama kojima se bavim, onda vam je zbilja jasno koliko su me neradnici naljutili. Na sve strane sindikati dižu glas, kao, u obranu naroda. Ma kakva zaštita, oni brane isključivo svoje interese, a što je najbitnije, rade štetu državi koja je itekako u lošem stanju. Ima jedna stvar koja me posebno naljutila, a sad ću vam ispričati. Nekada davno slušala sam priče moje babe koja je ’30. godište. Bivša država nakon drugog Svjetskog rata bila je porušena. Kako je tada ista ta država bila u lošem financijskom stanju, tako je svaka pomoć radne snage dobrodošla. Pa je ona tako nekad, zajedno sa svojim drugovima i drugaricama gradila željezničku prugu Brčko-Banovići. Za mlađe generacije, to je pruga u sjevernoj Bosni. Nastala je kao rezultat prve omladinske akcije u Jugoslaviji. Na njezinoj izgradnji radilo je 62.268 omladinaca iz cijele bivše države. Postojao je plan do kada se mora izgraditi i ta izgradnja je bila realizirana u rekordnom roku. Miroslav Krleža se također referirao na taj pothvat, te je njegova rečenica ostala u zapisima, a glasi: ‘Nije ovo prva pruga na svijetu sigurno, ali je prva koju su izgradila djeca’. Ovaj primjer, a bilo ih je nebrojeno, je zapravo nešto što se u današnjoj demokraciji nikada ne bi moglo postići.
ČIJE JE PRAVO…
Zamislite da danas mladi moraju na radne akcije? Prvo što se nitko ne bi odazvao, a drugo, ne postoji ‘čizma’ koja bi mogla narediti izvršenje takvih zadataka. Zašto ovo pišem? Jučer su osvanule osmrtnice po cijelom gradu. Vidjeli ste ih, zar ne? U izradu osmrtnica uložen je veliki trud, trebao je to netko i dizajnerski odraditi, tisak je također koštao, a radna snaga koja je dijelila i lijepila iste po gradu nije zanemariva. Pa, sad vas pitam, kad su uspjeli to sve pored posla kojim se bave? Na ovu priču, pustila bih jednu usporedbu, pa ću se vratiti na temu. Prošli vikend odlučila sam dan provesti u prirodi sa svojim djetetom. Kako sam ipak šibensko dite, put je bio određen. Martinska! Točnije, kod propalih i zapuštenih bungalova, negadašnjeg autokampa. Ljudi moji, toliko smeća odavno nisam vidjela na jednom mjestu. Od narkomanskih šprica, pa do otpada koji se godinama neće reciklirati. To je samo jedan mali komadić zapuštenog grada, a i sami znate da je takvih previše. Vraćam se na osmrtnice, da su se svi ti dobrovoljci udružili, pa višak energije i vremena upotrijebili kako bi nešto konkretno napravili za grad koji toliko vole, tek tada bi imali pravo postavljati pitanja i prozivati vlast. Npr. radne akcije za ljepši i čišči Šibenik. Vjerojatno bi sad bio njihov komentar; ‘pa nije to moje da čistim’. Pa nije niti grad Šibenik ‘njihov’ da ga tako blate! Ne kažem da vlast izuzetno funkcionira i da nema problema, ali zar bi gradonačenik, župan ili bilo tko za koga smo glasovali trebao to čistiti? Svi oni koji imaju slobodnog vremena, a po ovom se vidi da itekako imaju – metle i vreće u ruke, to im je moj savjet. Tako bi omalovažili odnosno ponizili (jer im je to cilj) one koje su htjeli na ovako morbidan način i još na Veliki petak! Sramota!! Mi se borimo dovesti, ali doslovno gosta po gosta, a oni će ih tjerati. Tko im daje pravo za takvo ponašanje? Turistički grad koji ima sjajne najave za predsezonu, kao i sezonu, dočekat će goste i slučajne prolaznike s osmrtnicama?
SEBE POTCJENJUJEMO
Što mislite da će ih ‘fora’ oduševiti, nasmijati ili što? Zar će nam itko više doći kad smo sami destruktivni i kad sami sebe toliko vrijeđamo i pocijenjujemo. Što mislite, da li bi ikad to Dubrovčani napravili? A, Splićani pogotovo? Da li je taj način promidžbe još jedan pokazatelj neradništva među Hrvatima? E, da je Tito živ? Bojim se da takvih skupova ne bi bilo. Nisam pristaša niti takve ideologije, ali ovom narodu treba diktator koji će ih dobro gaziti, a iz straha svi će to poštovati i na kraju plakati za njim kad napusti svijet. Živio, Veliki vođa! Nemojte me krivo shvatiti, slažem se da Šibenik pomalo tone, ali ruku na srce svi su krivi za to, a ne samo oni na vrhu. A kad se događa neki cirkus u gradu, a pogotovo kad taj dan ne treba doći na posao, nastaje narodno veselje. Ako sam dobro shvatila ceremonija počinje u 16.30 sati. Svi mi koji radimo u privatnom sektoru, to vrijeme ne dopušta izlaz s radnog mjesta, pa se pitam za koga je taj skup, prosvjed ili kako su ga već nazvali? Ili možda za određene na birou, koje svakodnevno zovem za posao, ali baš nitko se ne odazove. Kad smislite neku akciju s kojom se možemo pohvaliti, pa možda takvo nešto i iskoristiti u promotivne svrhe, vjerujte da ću se i ja odazvati. Kad ćemo shvatiti da inačenje na ovaj način donosi svima nama samo loše i da na taj način nećemo ništa postići osim što ćemo nanijeti sramotu i štetu najljepšem gradu na svijetu.
