Zovem se jetra. Ja sam najveći organ u tijelu poslije kože, sa strateškom ulogom u tijelu (probava i proces asimilacije). Ponekad se uspoređujem s Ellis otokom tijela (Kip Slobode je na Ellis otoku u New Yorku gdje su se sortirali useljenici pri dolasku na novi kontinent). Smještena sam u gornjem desnom dijelu abdomena, direktno ispod ošita (dijafragme). Težim od 1 – 3 kg kod odraslih osoba. Bez mene život nije moguć. Imam stratešku ulogu zbog toga što sve iz crijeva, ono sve što pokušate ugraditi iz vanjskog svijeta u vaš unutarnji sistem, mora proći prvo mene da bi se to uklopilo u vaše tijelo. Sve bjelančevine (meso) prolaze kroz mene gdje prolaze kroz proces promjene, transporta i skladištenja. Ugljikohidrati (šećeri) se transformiraju u jednostavnije oblike. Masne kiseline (masti) oksidiraju. Ja sam organ detoksikacije i čišćenja, i ako sam preopterećena onda nisam u mogućnosti sve pregledati pa vaša krv postane nečista. Ovo ima utjecaja na vaše cijelo tijelo. Pa čak može utjecati na vaš živčani sustav, a direktno ili indirektno i na psihu i emocije.
SUB-KLINIČKO STANJE
Vi ste svjesni toga kada je on stvarno u lošem stanju. 80-90% mene bi trebalo biti u lošem stanju da bi se to vidjelo na testovima funkcionalnosti. Zbog toga o svemu o čemu ovdje pišem je jedno sub-kliničko stanje mene. Ovo se obično ne dijagnosticira, ali je vrlo važno. Pretpostavka da ja ne/funkcioniram sa 50 do 60% kapaciteta bi trebala biti značajna. Ali zbog različitih razloga nemamo dovoljno pouzdan test za otkrivanje tog stanja. I nije samo problem u testiranju nego i u tome što ste došli do toga da ste prihvatili bolesnu jetru kao vašu normu. Ovdje je pitanje problema ono što je normalno. Pričati o zdravlju i normama nije najmudrija stvar. Dakle, liječnik naruči nekoliko testova, te rezultati pokažu da je sve u granicama normale, što znači da je sve OK s osobom. Normalno predstavlja ono što je dio norme. A norma je nešto karakteristično većini populacije. Ali ako evaluiramo jednu od krvnih kemikalija kao što je kolesterol i ako ga izmjerimo u različitim osobama, to možemo predstaviti putem parabole. Većina je negdje oko sredine (prosjeka) a manjina se nalazi oko ekstrema (visoka granica ili niska granica). Vaši matematičari i statističari kažu, ako su vrijednosti testa oko prosjeka onda je to norma. Bilo tko, čiji nivo kolesterola je oko središnjih vrijednosti je normalan. Ili ima normalan nivo kolesterola u krvi, što znači da je s njim/njom sve u redu. A što se dogodi s normalnošću kada većina populacije pati od određenog nivoa arterioskleroze? Što je činjenica modernog svijeta gdje oko 70 – 80% osoba ima nivo tog problema. Ovo je dostupno kroz studije autopsija osoba koje su umrle od različitih oboljenja (ne samo od srčanog ili moždanog udara nego i u automobilskim nesrećama) koji pokazuju taloženje arteriosklerotičnog plaka u arterijama.
ŠTO JE PROSJEK
Osobe u mladim godinama pa i djeca pokazuju rane znakove arterioskleroze. Dakle ako većina populacije ima donekle nivo arterioskleroze i ako osoba ima tipičan nivo kolesterola onda je ta osoba deklarirana normalnom. Unatoč njegovoj normali, on ili ona je u procesu razvijanja bolesti koja ubija 2/3 osoba oko njega. Srčani udar, moždani udar, visoki krvni tlak i druge komplikacije arterioskleroze ubijaju većinu osoba ne samo kod nas nego i u svijetu. Kao što je vidljivo iz ovog primjera koncept ‘normalno’ je na tankom ledu. Što je normalno u jednom vremenu i geografskoj lokaciji nije normalno u ili na drugom. Naravno, oni od nas, etiketirani s ‘normalni’, ne ostanu normalni na neodređeno vrijeme. Poslije nekog vremena ono normalno se pretvori u kombinaciju simptoma koji se više ne okarakteriziraju normalni. Tada liječnik kaže da imate dijagnozu ili bolest. Prije ste bili normalni, a sada ste bolesni. U biti, što bi on trebao reći, da je pogledao dublje, a to je da osoba ima nivo bolesti već duže vrijeme kao i većina populacije gdje svi izgledaju slično. Ali sada je došlo do nivoa da je situacija kritična. Sada smo svi alarmirani i više ne izgledamo kao svi ostali oko nas. Ovo bi trebalo značiti da ono što je ‘normalno’ je nenormalno i da postoji priličan broj slučajeva gdje je norma abnormalna. Ali za ovaj tekst, sub-kliničko će biti značajno, ali ne i u konvencionalnim krugovima
