Prenapuhana priča o „prisilnom“ blagoslivljanju na jednoj maturalnoj večeri u Kninu došla je, eto, i do Hrvatskog sabora. Na jučerašnjem zasjedanju zastupnica Marija Ilić zatražila je stanku i potom započela govor o „progonu dvije profesorice i ravnatelja“, koji se navodno događa u Kninu i to „samo zato što su smatrali da katoličkom svećeniku… nije mjesto na službenoj proslavi mature“.
Podsjetimo, priča je krenula kada su se tri djelatnika srednje škole Lovre Montija u Kninu prije par tjedana pobunili protiv planirane nazočnosti, već tradicionalne, katoličkog svećenika na maturalnoj zabavi. Svećenik je trebao prije objeda blagosloviti sve nazočne i pomoliti se, zajedno s onima koji to žele. U tome, dakle, jednom potpuno bezazlenom činu to troje djelatnika vidjeli su „napad na sekularnost“ i, što zvuči još dramatičnije, „diskriminaciju manjina“, naravno učenika srpske nacionalnosti.
Nezadovoljni djelatnici ostali su u žestokoj manjini, maturalni odbor odlučio je, naime, da 19. godinu zaredom svećenik dođe i zazove Božji blagoslov na učenike. I tako je i bilo.
Ali, naravno, tu se nije okončalo.
Da će cijela priča izazvati puno buke bilo je jasno kada se saznalo da su prosvjetni djelatnici koji su se pobunili protiv molitve članovi SDP-a, a prvi koji su reagirali na njihove prigovore bio je lokalni HDZ, potom branitelji, a onda i jedan katolički portal.
Nakon toga, čitav niz medija objavio je priču o ‘slučaju maturalac’ s predvidljivim tonovima u kojima su troje profesora oslikani kao borci za ljudska prava, a svi oko njih su zatucani klerikalci koji ih žele ušutkati. Iako nikome nije jasno o kakvom se navodnom progonu protiv tih ljudi radi, ta riječ se stalno ponavljala u cijeloj priči, pa su se naposljetku, očekivano, oglasile i militantne ateističke udruge koje su pozvale na „zaštitu prava hrabrih profesorica i ravnatelja“. Ponavljamo, očekivano su se oglasile jer bilo bi iluzorno da će propustiti ovakvu prigodu za novo nasilno poentiranje o ‘klerikalnoj Hrvatskoj’. Istup zastupnice Ilić dio je te cijele priče i zapravo je to sve doista nebitno.
Ono što je pak bitno jest možemo li se izdići iznad uobičajenog stereotipa „komunisti vs. Hrvata-katolika“ i progovoriti o nekim pitanjima koje ova situacija u Kninu otvara i koja bi nam svima trebala biti važna, bez obzira na svjetonazor ili ideologiju.
Prije svega, nadamo se kako motivi tih profesora nisu politikantski, jer bi moguća činjenica da su jedan od najljepših trenutaka života svojih učenika opteretili konfliktima zbog nekakvih političkih igrica dosta loše govorila o njima kao prosvjetnim radnicima. Pretpostavimo, dakle, da oni misle kako svojom pobunom doista staju u zaštitu prava svojih učenika, protiv diskriminacije kojoj ih taj svećenički blagoslov, tvrde oni, izlaže.
Tu su nejasne dvije stvari. Prema informacijama kojima raspolažemo, nitko se od tih navodno diskriminiranih učenika nije bunio protiv svećenika na maturalnoj zabavi. Drugo, ne treba biti teolog da bi se znalo kako niti jedan iskren i dobronamjeran pravoslavac ne može imati ništa protiv blagoslova katoličkog svećenika, baš kao što je i obratno. Uostalom, ako je o diskriminaciji vjerske manjine riječ (a to je bio njihov prigovor), onda su profesori mogli predložiti dolazak pravoslavnog svećenika koji bi udijelio blagoslov svojim vjernicima.
Čini se kako zec ipak leži u grmu prigovora o „ugroženoj sekularnosti države“…
Ta nevjerojatno uporna mantra o „ustavom zajamčenoj“ sekularnosti koja, tvrdi se, u Hrvatskoj nikako da zaživi i ugrožena je već je odavno općim mjestom kritičara Katoličke Crkve. Zapravo, najčešće, ljudi koji s Crkvom imaju ozbiljan problem.
I veliki je problem da, kada je o tom pitanju riječ, u Hrvatskoj nikako da zaživi kultura dijaloga koja je potrebna za osjetljivu raspravu o sve tanjoj crti koja dijeli sekularnost od sekularizma. Dakle ono potrebno razdvajanje vjere od države od protuvjerskog inzistiranja na izbacivanju svake natruhe religijskog iz javnog prostora.
Nije naime, svejedno, hoće li Hrvatska slijediti model sekularnosti jedne, recimo Njemačke ili pak onaj model agresivnog sekularizma Francuske, države u kojoj je sud nedavno presudio kako kip sv. Ivana Pavla II. na javnom mjestu vrijeđa „vjersku neutralnost“. Želimo li, doista, Hrvatsku u kojoj će neka militantna udruga sutra pokrenuti akciju za micanje vjerskih obilježja i spomenika s javnih prostora?
Svaka država je, dakle, priča za sebe, a u ostvarivanju nužne sekularnosti potrebno je uvažavati njezine kulturološke i vjerske specifičnosti i tradiciju (a u slučaju Hrvatske i povijesnu činjenicu nedavnog represivnog režima). Osim ako se ne želi da sekularnost prijeđe u sekularizam, agresivno preformuliranje i brisanje postojećih kulturoloških obrazaca koje se nameće građanima.
I zato ta katolička molitva prije maturalne gozbe nije ugrožavanje sekularnosti niti diskriminacija nego izraz kulture i tradicije zajednice koja je, ma koliko to neki zaboravljali – većinski katolička. Maturalni odbor je zaključio kako želi svećenika na toj zabavi i oni imaju potpuno pravo na to. Nije ih nitko prisilio da ga zovu. Kao što nitko nije bio ni „prisiljen“ moliti se i ustati za vrijeme molitve. A ipak su svi učenici svih nacionalnosti to učinili, dok su ti profesori ostali sjediti, što je doista nedolična gesta nepoštovanja prema nečijem osjećaju sakralnog.
Ali, maknemo li svu tu politiku i „sekularenje“ na stranu, možda bi bilo dobro pitati profesore iz Knina, onako ljudski, zašto im toliko smeta da se ljudi mole ili zahvaljuju Bogu u njihovoj nazočnosti? Zašto u činu zazivanja Božje ljubavi na sve okupljene vide čin „diskriminacije“…
Oni naravno, imaju pravo, smatrati taj čin nevažnim, „zaostalim“ ili kakvim već sve ne. Imaju i pravo ostati sjediti za vrijeme molitve dok njihovi učenici stoje oko njih, ma koliko to nepristojno bilo. Ali, ono na što ipak nemaju pravo, i bilo bi lijepo da su to sami shvatili, jest nametati svoje agresivno poimanje sekularnosti po svaku cijenu, bez osjećaja za vrijeme i mjesto.
Jer, na kraju, kada se svedu računi, taj „strašni“ svećenik koji je predvodio molitvu prije jela tim je klincima na njihovu maturalnu zabavu donio mir, radost i ljubav Isusa Krista. Što su im dobroga na njihovu proslavu donijeli oni svojim inzistiranjem na konfliktu, u gradu kojem je konflikta svima dosta – neka promisle sami.
Goran Andrijanić | Bitno.net
