Papa Franjo jučer je objavio svoju drugu, “ekološku” encikliku “Laudato si’” (Hvaljen budi). Donosimo neke ulomke Papine enciklike koje će većina medija vjerojatno izostaviti iz svojih izvještaja i komentara.
1. Transdženderizam
„Prihvaćanje našega tijela kao Božjeg dara od životne je važnosti kako bismo bili otvoreni i prihvatili čitav svijet kao dar našeg Oca i kao svoj dom, jer se razmišljanje kako imamo apsolutnu moć nad našim vlastitim tijelima vrlo često pretvara u razmišljanje kako imamo apsolutnu moć nad stvorenjem. Učeći prihvatiti svoje tijelo, brinuti se za njega i poštivati njegov najdublji smisao, neophodan je element svake autentične ljudske ekologije. Također, vrednovanje tijela u njegovoj ženskosti ili muškosti neophodno je želimo li moći prepoznati same sebe u susretu s onime tko je drugačiji. Tako možemo radosno prihvatiti specifične darove drugog muškarca ili žene, djelo Boga Stvoritelja, te ostvariti uzajamno obogaćenje. Nezdrava je sklonost koja traži ‘ukidanje spolne razlike jer se s njome više ne zna suočiti’. (155)
2. Relativizam
U nedostatku objektivnih istina ili temeljnih načela drugačijih od zadovoljenja naših vlastitih želja i trenutnih potreba, čime možemo ograničiti trgovinu ljudima, organizirani kriminal, trgovinu drogom, tržište krvavih dijamanata ili krzna ugroženih životinja? Ne opravdava li se istom relativističkom logikom trgovina organima siromašnih u svrhu preprodaje ili eksperimentiranja i eliminacija djece jer nisu ono što su roditelji očekivali? (123)
3. Konzumerizam
Mnogi ljudi svjesni su kako trenutni razvoj i sve veća količina stvari i užitaka ne donose smisao i radost ljudskom srcu, no ipak ne uspijevaju odoljeti onome što tržište pred njih stavlja. U onim zemljama koje bi trebale pokretati najveće promjene potrošačkih navika, mladi ljudi imaju novi ekološki senzibilitet i širinu duha, te mnogi od njih čine čudesne napore kako bi zaštitili okoliš. Istovremeno, oni odrastaju u okruženju krajnjeg konzumerizma i obilja koje im onemogućava razviti drugačije navike. (209)
4. Uređaji
Budući da tržište nastoji promicati krajnji konzumerizam kako bi prodavalo svoje proizvode, ljudi vrlo lako bivaju uhvaćeni u vrtlog nepotrebnih kupovanja i trošenja. Kompulzivni konzumerizam primjer je kako tehno-ekonomska paradigma djeluje na ljude.
Romano Guardini već je ovo predvidio: “Prosječan čovjek lako prihvaća gadgete i tehnologije koje nameću strojna proizvodnja i apstraktno planiranje; oni su oblici samog života. U manjoj ili većoj mjeri, prosječan čovjek uvjeren je da je njegovo prilagođavanje opravdano i razumno.”
Ova paradigma ljude navodi da vjeruju kako su slobodni sve dok imaju slobodu konzumiranja. Ali oni doista slobodni su manjina koja ima financijsku i ekonomsku moć. Usred ovog kaosa, postmoderno čovječanstvo još uvijek nije ostvarilo novu samosvijest sposobnu ponuditi vodstvo i smjer, a ovaj nedostatak identiteta izvor je tjeskobe. (203)
5. Scijentizam
Mnogi problemi današnjega svijeta proizlaze iz ponekad nesvjesne težnje učiniti znanstvene i tehnološke metode i ciljeve epistemološkom paradigmom koja oblikuje živote pojedinaca i djelovanje društva. Posljedica primjene ovog modela na čitavu stvarnost, ljudsku i društvenu, očituje se u ugrožavanju okoliša, no riječ je o jednom od znakova redukcionizma koji utječe na sve vidove ljudskog i društvenog života. (107)
6. Obitelj
Temeljno načelo općeg dobra leži u poštivanju ljudske osobe kao takve, obdarene temeljnim i neotuđivim pravima usmjerenima njegovom ili njezinom cjelovitom razvoju… Ovdje bih istaknuo veliku važnost obitelji, koja je „mjesto u kojemu život – Božji dar – biva primjereno prihvaćen i zaštićen od mnogih napada kojima je izložen, te se može razvijati u skladu s onim što utemeljuje autentični ljudski razvoj. Suočena s tzv. kulturom smrti, obitelj je središte kulture života“ |149| U obitelji učimo iskazati ljubav i poštovanje prema životu; učimo se ispravnoj uporabi stvari, redu i čistoći, poštovanju lokalnog ekosustava i brizi za sva stvorenja. U obitelji primamo cjeloviti odgoj, koji nam omogućava skladan rast prema osobnoj zrelosti. U obitelji učimo tražiti bez zahtijevanja, govoriti ‘hvala’ kao izraz autentične zahvalnosti za ono što nam je dano, kontrolirati agresivnost i pohlepu, te tražiti oproštenje ako smo učinili nešto loše. Ove jednostavne geste iskrene ljubaznosti pomažu nam stvarati kulturu suživota i poštovanja onoga što nas okružuje. (213)
7. Bacanje hrane
Osim toga, znamo da se otprilike trećina proizvedene hrane baci, a „bacati hranu isto je što i krasti je sa stola siromašnih“. (50)
8. Kontrola rađanja
Umjesto rješavanja problema siromašnih i razmišljanja o tome kako svijet može biti drugačiji, neki mogu jedino predložiti smanjenje nataliteta. S vremena na vrijeme, zemlje u razvoju suočavaju se s raznim oblicima međunarodnog pritiska što dovodi do, ukoliko se želi prihvatiti ekonomska pomoć, prihvaćanja politike „reproduktivnog zdravlja“.(50)
9. Stanovništvo
Ipak, „iako je istina da nejednaka raspodjela stanovništva i raspoloživih resursa stvara prepreke za razvoj i održivo korištenje okoliša, mora se ipak priznati da je demografski rast u potpunosti uskladiv s integralnim i zajedničkim razvojem“. Kriviti rast stanovništva umjesto ekstremni i selektivni konzumerizam od strane nekih, jedan je od načina odbijanja suočavanja s problemima. (50)
10. Euharistija
„Upravo u euharistiji sve što je stvoreno pronalazi svoje najveće uzvišenje. Milost, koja se teži manifestirati opipljivo, pronalazi nenadmašiv izraz kada je sam Bog postao čovjekom i sam sebe predao kao hrana za svoja stvorenja. Gospodin, u vrhuncu otajstva Utjelovljenja, odlučio je doći u naše intimne dubine kroz fragment materije. Ne dolazi odozgor, već iznutra, da bismo ga mi mogli naći u ovom našem svijetu. U Euharistiji je punina već postignuta; to je živo središte svemira, prepuna jezgra ljubavi i nepresušnog života. Pridružen utjelovljenom Sinu, prisutnom u Euharistiji, cijeli svemir zahvaljuje Bogu. Doista, Euharistija je sama po sebi čin kozmičke ljubavi: “Da, kozmičke ljubavi! Jer čak i kada se slavi na skromnim oltarima zemaljskih crkvi, Euharistija je uvijek na neki način slavljena na oltaru svijeta“. Euharistija pridružuje nebo i zemlju; ona obuhvaća i prodire sve stvoreno. Svijet koji je izašao iz Božje stvarateljske ruke, vraća se Njemu svetim i nepodijeljenim slavljenjem … “(236)
Vodič kroz encikliku možete pronaći NA LINKU!
Izvor: www.epicpew.com
