Gospa velikog hrvatskog zavjeta bila proslavljena je u subotu 13. rujna u Biskupiji kod Knina, jednom od četiri marijanska svetišta Šibenske biskupije. Svečano misno slavlje i procesiju s Marijinim pralikom na ostacima starohrvatske bazilike sv. Marije predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Uz vjernike hrvatskog kraljevskog grada Knina na slavlju je bilo hodočasnika iz cijele Šibenske biskupije.
“Oče biskupe! Vi predvodite Crkvu šibensku koja je čuvarica ovih svetinja za cijelu Crkvu i hrvatski narod. Ovdje smo na svetom tlu da zajedno s Vama svjedočimo vjernost Bogu i odanost našoj Crkvi. Srdačno Vas pozdravljam u ime ovog puka i svećenstva. Molite i Vi danas da nam ni jedna pravedna želja ni čista molitva ne ostane neuslišana. Posebno danas molimo Gospu da sačuva lozu našu”, poručio je kninski župnik fra Marko Duran pozdravljajući na početku misnog slavlja vjernike, svećenike i biskupa. Sve je upoznao i sa događajem posvete crkve u Biskupiji od prije 76 godina. ” Posvetio ju je šibenski biskup Jeronim Mileta uz asistenciju biskupa: Stepinca, Garića i Pušića. Kroničar je zapisao da je bilo franjevaca 77. Bilo je dosta i mirskih svećenika i ostaloga svijeta. Brojem 7 – 8000 duša. Proteklo je sve mirno i molitveno. Naša je zemlja sačuvala uspomene naše, a naša Gospa lozu našu. Zahvalimo njoj, njedru i utrobi komu Gospod klicu našeg života povjeri Pomolimo se sa ovoga i sa svih mjesta gdje našega roda ima Duhu pravde, istine, ljubavi i mudrosti. Ne očajavajmo, jer tko očajava tome vjera slabi Ne posumnjajmo, jer oni koji sumnjaju ne vide Boga, pravu silu od prividne, pravu istinu od utvare.”, poručio je kninski župnik.
Homiliju oca biskupa Ante Ivasa donosimo u cijelosti:
Knjiga „Djela apostolskih”, koju smo danas slušali u prvom svetom čitanju, izvješćuje nas o velikom događaju koji se na dan Duhova, dogodio „domu Izraelovu”… Kad je Bog darom svoga Duha potvrdio Novi Savez koji je otvorio novi život za sve ljude i narode. Kad ga je povjerio svojoj Crkvi, svome novom narodu, da ga živi, da ga čuva, i naviješta do „svršetka svijeta”. …Možemo li, potaknuti tim izvješćem danas razmišljati o onom velikom događaju, koji se 7 stoljeća nakon toga dogodio našem „domu Hrvatskom”.., kad su „hrvatska plemena” dolazila u ove krajeve, koji će Božjim darom postati: „Lijepa naša domovina Hrvatska”!.. Kad je naš Hrvatski narod, prvi put čuo novu Radosnu vijest i navještaj o tom Savezu, o do tada nepoznatom Učitelju, Bogu koji je postao čovjekom, o Isusu Kristu, raspetom i uskrslom.., koga je Bog Otac učinio Gospodinom i Spasiteljem svijeta!
Možemo li razmišljati o onim danima kada su te Riječi slušali naši pradjedovi od ljudi koji su sebe nazivali kršćani, Kristovi učenici, vjernici, svećenici, biskupi? Od ljudi koji su govorili da su oni njegova zajednica, njegova Crkva… Kad su slušali kako su mnogi od njih (solinski mučenici.., Duje i Kajo) svojom životom, sve do mučeništva i smrti svjedočili svoju vjernost Bogu koji je Stvoritelj, Spasitelj i Saveznik? Bogu koji svim ljudima nudi Savez sa sobom, za „život u izobilju”. Koji nudi zajedništvo života u Božjem Kraljevstvu koje je on uspostavio na zemlji… Osjećali su da to nisu neke prazne riječi, ili lažna obećanja.., nego da je Bog to potvrdio po Svome sinu Isusu, koji je postao čovjek. Koji je po milosti Duha Svetoga začet i rođen od žene Gospe Marije. Koji je svojim životom na zemlji.., životom koga je živio u savršenoj ljubavi s Bogom i ljudima, sve do muke i smrti na križu… Koji je svojim uskrsnućem nadvladao grijeh i smrt svijeta i omogućio ljudima da u Savezu s Bogom žive u ljubavi, u miru i opraštanju, u istinitosti i pravednosti. Da žive dostojanstveno u slobodi djece Božje i tako izgrađuju bolji svijet, blagoslovljen i sretan svijet za sve ljude, kako na zemlji tako i u vječnosti…
Možemo li danas zamisliti kako su tu Radosnu vijest, tu do tad nečuvenu novost, slušali naši pređi, pradjedovi? S kakvim osjećajima i pažnjom, znatiželjom, oduševljenjem? Kako su i oni, kao oni ljudi iz „Djela apostolskih” bili ^duboko potreseni”, kad su slušali da taj Bog Isusa Krista, i njih ljubi kao svoju djecu, da i njima s ljubavlju otvara i nudi svoju ljubav i svoji Savez i „život u izobilju”. I da taj život koga on nudi ne ovisi o slijepim i često zastrašujućim silama ili hirovima prirode (kako su do tada vjerovali).., pa niti samo o plodovima zemlje… Da ne ovisi ni o ljudskim silama, ni o moći oružja ili ljudske vlasti i gospodstva, koje se tako često prometalo u robovlasništvo koje je zatiralo svako ljudsko dostojanstvo, koje je i ljude i čitave narode pretvaralo u roblje, sluge ili u bezvrijedne stvari svojih gospodara.
I oni su, kao oni ljudi Jeruzalema pitali navjestitelje, vjerovjesnike, vjernike, Crkvu: „Što nam je činiti, braćo?!“ Nisu li u toj potresenosti i zahvaćenosti Radosnom viješću, Evanđeljem Isusa Krista, s nestrpljenjem i velikim iščekivanjem slušali navjestitelje kad su im upravili one velike riječi, ,,Obrati te se Gospodinu Bogu svome… Odvratite se od bogova lažnih, od idola kojima ste do sada u strahu vjerovali, s kojima ste u strahu prinosili žrtve i svoju sudbinu s njima vezivali. Obratite se k Bogu pravome i živome. Bogu koji je jači od Zloga i svih zlih sila koje zavode, zarobljuju i u smrt vode ljude i narode… Obratite se Bogu Savezniku, Bogu koji sa svojim narodom hoda kroz sve pustinje života… Izvodi ga iz svih mora i ropstava. Čuva ga od svih neprijatelja. Bogu koji daruje pravu slobodu djece Božje… I svoje uvodi Kraljevstvo Istine, ljubavi, Pravde i Mira, kako na zemlji tako i na Nebesima.
Možemo li dočarati oduševljenje, kad su im predložili: „ Krstite se u ime oCa i Sina i Duha Svetoga… Primite dar Duha Svetoga.” Onoga Duha koga je Isus „ispustio” s križa kao dar Duha ljubavi Božje, duha Životvorca, dar Novoga i Vječnoga Saveza. Dar onoga Duha kojim je On stvorio svoju Crkvu, i oblikovao je kao svoju Obitelj, svoj novi narod. Crkvu kojoj je obećao: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!” Kojoj je povjerio poslanje da tu njegovu Radosnu vijest Spasenja i krsnoga Saveza prenosi po svemu svijetu, svim ljudima i narodima: „Idite po svem svijetu…!” I oni prigrliše Riječ.. Možemo li danas s radošću slaviti da je i naš narod na početku svoje nove povijesti prigrlio Riječ Kristovu i primio Krštenje. Da je ušao u veliki sveti Krsni Savez i pridružio se Crkvi Kristovoj. I da je taj događaj (htio to netko priznati ili ne) označio novi početak, i novo usmjerenje, i novi pravac i novu milost i blagoslov života i povijesti cijeloga našega Hrvatskog naroda, sve do danas .., i vjerujem i molimo, sve do vječnosti.
Od toga događaja, taj sveti znak Krsnog saveza, znak križa postaje putokaz i svjetionik koji vodi povijest našega naroda. Uza sva naša lutanja, otpore, posrtaje i padove. Kroz sva iskušenja, nevjere i grijehe.., Bogu hvala i našoj Gospi.., ustrajali smo u postojanosti, lako su mnogovrsne sile, vlasti i ideologije i politike, na razne načine, „silom i milom”.., pokušavali slomiti, poljuljati ili oslabiti tu našu postojanost u vjernosti Crkvi Kristovoj, Katoličkoj.., i osujetiti vjernost nauku apostolskom, u zajedništvu i jedinstvu narodnom… lako su mnogi na razne načine pokušavali razbiti naše narodno, Crkveno i vjerničko zajedništvo, lako su čak često puta i uspijevali mnoge zavesti, „ideološkim preodgojem” i nesmiljenom propagandom, podmuklim i javnim mučenjima, javnim i potajnim uhođenjem, podvalama, zastrašivanjima prijetnjama, ubojstvima.., naš je narod ustrajao i usprkos svemu, darom Božjim dostigao i mudrošću i hrabrošću i krvlju branitelja, mučenika i junaka, izborio svoju slobodnu domovinu i sačuvao vjernost Kristu i Crkvi.
Danas Bogu zahvaljujemo za te darove kojima nas je Bog u svome krsnom Savezu s nama, kroz svu našu povijest vodio, čuvao i bogatio tako da smo gradili svoj identitet i svekoliku svoju kulturu, što bi danas neki htjeli zanijekati, obezvrijediti i razoriti. Danas Bogu zahvaljujemo. I to činimo ovdje na poseban način, jer stojimo na svetom tlu povijesne Biskupije hrvatskog biskupa. Na temeljima stare Gospine Crkve, koja je čuvao najstariji njezin lik isklesan u kamenu. Na mjestu gdje je naš Hrvatski kralj Zvonimir u ime svega naroda svoga obnovio Krsni Savez s Bogom i potvrdio vjernost tome Savezu, u zajedništvu njegove Crkve i sa Svetim Ocem kao nasljednikom apostola Petra. Taj Gospin lik nazivamo danas „Pralikom Gospe velikog hrvatskog krsnog Saveza”. I s pravom, jer je naš narod upravo Gospu majku od samih početaka svoga krštenja prihvatio kao veliku i dragu majku toga svoga krsnoga Saveza. Majku koju je posvuda želio imati uza se pa joj je vjekovima podizao nebrojena svetišta diljem Lijepa naše… „O prislavna naša mati… Gospoje…„
Lijepo napisa pok. don Živko Kustić.., da je to stoga što je „Božji narod cijelu borbu između „krsta i nekrsta” u povijesti sažeo oko lika Marijina… Kršćani su očito u Ženi iz „Otkrivenja” „Ženi odjevenu suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda” prepoznali Gospu Mariju majku Crkve. U „Zmaju velikom, ognjenom, sa sedam glava i deset rogova”, prepoznali su Sotonu i sve sile zla koje se dižu protiv Boga i čovjeka, protiv Krista i njegove Crkve… Kršćani su od početka spoznali da se prava borba na svijetu doista ne vodi samo oko zemlje, vlasti i plijena.., nego oko dva različita shvaćanja života i njegova smisla: kršćanskog i svjetovnog.
Kršćansko shvaćanje života vjeruje ono što nam je Bog objavio, naročito po svome Sinu. Upravo ono što je Gospa na najbolji način svim svojim bićem povjerovala i živjela i pozivala, kao u Kani: “Što vam On rekne, učinite”! Bog je Stvoritelj i Gospodar svijeta. Na poseban način stvoritelj čovjeka, jer ga je On stvorio „na sliku Božju”. Da čovjek nije samo tjelesno nego nadasve i duhovno i duševno biće. Da nije samac nego društveno biće i samo se u zajedništvu s Bogom i drugima može u punini ostvariti… Da je Bog prvi u svakom pogledu, redu i poretku. Da je Bog u svijet, na poseban način u ljudski život, u ljudsku osobu i ljudsko društvo ugradio zakone po kojima svijet postoji i funkcionira. Da je sklad svijeta i čovjeka s Bogom, temelj svakoga reda, i sklada među ljudima pa tako i temelj mira u svijetu i u čovjeku.
Da je naprotiv, uzrok svih nereda i nemira u svijetu i čovjeku, u odbacivanju Boga, njegove ljubavi i zakona… Zanemarivanje ili život protivan Božjim zakonima života, uzrok je svih nereda koje vode u razgrađivanje svijeta i čovječanstva, koji vodi u propast i smrt. Tome vodi „svjetovno shvaćanje života”, koje na kraju rađa suvremenim nevoljama liberalizma i relativizma. Čovjeku je sve slobodno činiti i nitko mu ne može i ne smije ograničavati njegovu slobodu… Nitko, pa ni Bog mu ne može staviti zakone ,,s kojega će stabla jesti a s kojega neće”, kaže Đavao čovjeku. (Kako onda tako i danas…) Sve je relativno i subjektivno: i čovjek i ljudski život, rađanje i umiranje.., i obitelj i narod, i istina i ljubav, pravo i pravda, i spolnost i duhovnost, i rod i rađanje… Smrt je i onako kraj svega. Sve je onako kako svatko subjektivno vidi i doživljava i na koncu kako hoće… Nema grijeha… Odgovornost je upitna. Nema čvrstih temelja na kojem bi skladnu gradili kuću ljudskoga života i zajedništva… „Umnažaju se tzv. ljudska prava i slobode, do apsurda… U svijetu sve više osiromašuje čovjek…”U porastu su razne patologije, kaže papa Franjo. Strah i očaj obuzimaju mnoge osobe, čak i u takozvanim bogatim zemljama. Životna radost je često ugušena, u porastu su nedostatak poštovanja i nasilja, nejednakost postaje sve očitija… Na djelu je ekonomija isključivanja, ekonomija koja ubija. Veliko je mnoštvo ljudi stavljeno na rub društva; bez rada, bez budućnosti, bez ikakva izlaza. Ljudi se postali potrošna roba, koja se može koristiti i baciti. Stvara se kultura odbacivanja, kultura otpadaka.., u kojemu čovjek sve više postaje otpadak… Kultura u koja viče: „Bog je mrtav”, vrlo brzo dovodi i do umiranja i smrti čovjeka i čovječnosti. Svaki smo dan svjedoci kako se ta „kultura” sve više propagira, širi i nameće.., i našem narodu, obiteljima, školama, djeci i mladima.., čak i novim bezbožnim zakonima i državnim uredbama…
Gospa je povjerovala Isusu Kristu koji je Riječ Božja koji jedini spašava čovjeka… Zato je ona onako vjerno pratila svoga sina Isusa Krista, sve do umiranja i smrti… Jer, trebalo je svladati, zaustaviti i skršiti moć umiranja i smrti čovjeka i u čovjeku „slike Božje”… Trebalo je, maknuti zapreke, provalije zla, uspostaviti novi most „što zemlje dno i Neba vrh u jedno spaja”. Trebalo je uspostaviti novi Savez između čovjeka i Boga. Da u čovjeka proteče Božji život, Božja ljubav i da započne novo čovječanstvo… To je tajna njezine nazočnosti pod križem. To je tajna Kristova dara s križa: Ženo, majko, evo ti sinova i kćeri!” Ona je čuvarica našega velikog svetoga krsnoga Saveza s Bogom. Ona je majka, čuvarica, odvjetnica i odgojiteljica naše vjere i života u savezu s Bogom…
Pitamo danas: Gospe, hoćemo li u svom krsnom Savezu s Bogom koji jedini spašava moći izdržati pod ovim križevima svoga naroda i s križem svojim?! Čujemo kako nam ponavljaš, kao u Kani: „Sve što vam On kaže, činite!” I kao našim pređima: „Obratite se. Otvorite se darovima Kristova Duha. Gospe, vrati nam oduševljenje u vjeri, da prigrlimo Božju Riječ. Da nam vjera ne bude tek privatna tradicija, nego da Božja Istina bude naš životni izbor, opredjeljenje i put. Da budemo postojani u zajedništvu apostolskog nauka i u jedinstvu svoje Crkve i naroda… „O prislavna naša mati, dostoj nam se milost dati.., da ja ljubim Sinka tvoga, Boga moga pridobroga.” Amen”
IZVOR/FOTO: Šibenska biskupija
