FOTO: LEGENDE SA ŠIBENSKOG PODRUČJA: Golubica sv. Ivana i legenda o hodanju po valovima

Šibenik i šibenski kraj ne krase samo prekrasne građevine i priroda, već i legende i čuda koja se prenose s koljena na koljeno. Neka ostaju samo zahvaljujući usmenoj predaji, dok druge pronalazimo u brojnim zapisima. Šibenski arheolog i zaštitnik baštine, Željko Krnčević, podijelio je s nama priču o jednom čudu.

U djelu našega Ivana Luciusa iliti Lučića Vita B. Ioannis Confessoris Episcopis Traguriensis, et eius Miracula. Roma, 1657. spominju se i dva čuda vezana uz šibensko područje. Jedno se zbilo na Punti Planke kod Ražnja, a drugo na tvrđavi sv. Mihovila.

  Nešto ukratko o samom sv. Ivanu

– Osim legendi koje se prenose s koljena na koljeno, o životu Ivana Trogirskog u posljednje vrijeme se sve više piše u znanstvenim krugovima. Živio je u 11. stoljeću, a službu trogirskog biskupa obavljao je više od 40 godina (1064. – 1111.). Ona mu je pripala nenadano kada su Trogirani u drugoj polovini 11. stoljeća, nakon smrti svog biskupa, tražili od papinskog legata, kojega je papa Aleksandar II. poslao da smiri tada vrlo žive sukobe nastale dubokom podjelom, da im odredi novoga biskupa. Odlučio se tada za Ivana, kamaldolenskoga benediktinca iz samostana sv. Petra u Osoru, koji je bio i dobar prijatelj splitskog nadbiskupa Lovre.

sv ivan trogirski

Znakovito je da su i sv. Ivan Trogirski i njegov prijatelj splitski nadbiskup Lovre bili izrazito ustrajni u nastojanju da se provede potrebna crkvena obnova u Dalmaciji i Hrvatskoj, što ih čini sudionicima važnih crkvenih, ali i društvenih zbivanja koja sežu puno šire od njihovih biskupija – priča nam Željko Krnčević.
U svojoj je biskupiji, a naročito u Trogiru, sv. Ivan Trogirski svojim djelovanjem je ostavio duboki trag – razvio je živu pastoralnu djelatnost čime se aktivno uključio u veliku grgurovsku obnovu koja je išla za reformom Crkve. Zastupao je hrvatsku orijentaciju dalmatinskih gradova, zbog čega se njegovo ime, uz ono nadbiskupa Lovre, nalazi na ispravama hrvatskih kraljeva: Krešimira, Zvonimira i Stjepana II. U bremenitim vremenima u kojima je živio, a u kojima je u isto vrijeme vidio uspon hrvatskih vladara i gubitke domaće dinastije, pozivao je na mir, zalagao se za pravednost i ljudske živote, a među zavađenima je posredovao u njihovom pomirenju.
Sveti Ivan je Trogir, ali i Hrvatsku, zadužio i time što je 1105. uspio u sprječavanju hrvatsko-ugarskoga kralja Kolomana u ozbiljnoj prijetnji da razori grad. Također, osnovao je i samostan benediktinki u Trogiru. Osim toga, sudjelovao je i u raznim pregovorima s Kolomanom kao mirotvorac i to čitav niz godina, a čak je uspio u tome da kralj vrati sloboštine crkvi. Trogirani su stoga, kako se do danas prenosi, među sobom prepoznali čovjeka iznimnih ljudskih, ali i svetačkih osobina. Godina njegove smrti nije poznata, ali sigurno je da je umro prije 1111.
Osim o njegovoj naravi koju je krasila blagost i istaknuta miroljubivost, te zaslugama kojima ih je zadužio, Trogirani do danas najradije prepričavaju legende o svom zaštitniku.

Legenda o zaštitniku
Prema jednoj od njih, biskupu Ivanu je za vrijeme misnog slavlja s neba na glavu sletjela golubica kao znak Duha Svetoga i njegova mirotvorstva.

golubica
Druga legenda kazuje da je za vrijeme tuče koja je uništila vinograde naredio da se malo preostalog grožđa stavi u tijesak iz kojeg je potekla velika količina mošta.
Najpoznatija je, ipak, ona prema kojoj je za vrijeme oluje otputovao u Šibenik, kada je doživio brodolom nakon kojega je hodao po valovima, a po njegovom zagovoru spašeni su mornari i sav teret.
Posljednja legenda kaže da su nakon njegove smrti Mlečani htjeli njegovu ruku prenijeti u Mletke, a ona je uoči godišnjice njegove smrti došla zrakom i spustila se na njegov grob.
Blagdan sv. Ivana Trogirskog slavi se 14. studenoga.

– No, zadržimo se na legendi koja se zbila u šibenskom castrumu, nastavlja Krnčević.

Poslije zadarskih pregovora, predaje i dogovorenog mira, sv. Ivan Trogirski krenuo je s Kolomanom dalje. Legenda ističe, kako smo već rekli, čudesan događaj koji se zbio u Šibeniku. Za vrijeme mise, koju je pred Bogorodičinom slikom služio sv. Ivan, kralj Koloman je ugledao golubicu kako lebdi iznad njega, a što je u stvari predstavljalo božansku potvrdu sv. Ivanu i poruku kralju Kolomanu “odozgo”. Ovaj događaj podsjeća na Kristovo krštenje u Jordanu, gdje se javila golubica kao znak Duha Svetoga, ili Kristovo preobraženje na brdu Taboru kada se začuo glas “Ovo je sin moj ljubljeni, njega slušajte!” Lučić, komentirajući spomenuti događaj, napominje da još uvijek (znači 1657.) postoji ta crkva i u njoj Bogorodičina slika (vetustissima pictura in tabula expressa) pred kojom je prema predaji sv. Ivan služio misu. Slika je kasnije bila ukrašena srebrom, zlatom i dragim kamenjem i nosila se u procesiji kroz grad za vrijeme svečanosti ili nepogode uz nazočnost cijelog puka. A Lučić piše da se ta slika iznosila i svake subote uz veliko sudjelovanje vjernika. A golubica se isticala kao ukras iznad slike.

Lučić je htio naglasiti trajanje kulta sv. Ivana i izvan Trogira uz veliko sudjelovanje naroda i sjećanje na važne događaje iz hrvatske i dalmatinske povijesti.

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.