Iz misije u Tanzaniji u Šibenik stigao pater Tomislav Mesić

Nakon što smo u prošlom broju Šibenskog tjednika donijeli priču o tanzanijskom pateru Josaphatu Moshi, misionaru na službi u Mandalini, ovoga tjedna donosimo još jednu zanimljivu priču sličnog sadržaja. U župi Zablaće i Mandalina od prije nekoliko tjedana, naime, djeluje i pater Tomislav Mesić. Poput patera Josapheta, i on je član Misionarske Družbe Duha Svetoga. Prije dolaska u Šibenik pater Tomislav četiri i pol godine boravio je u Tanzaniji, rodnom kraju svog subrata patera Josapheta. Zamjeniti Hrvatsku za zemlju na istočnoj obali Afrike, priznaje nam pater Tomislav, nije mu bila velika promjena jer je tamo dvije i pol godine služio kao bogoslov. Premda ga je Družba poslala u Šibenik, kazao nam je kako bi se s vremenom volio vratiti u Tanzaniju.

TEŠKA SITUACIJA

Kao župni vikar djelovao je u župi Ngorongoro u istoimenom Parku prirode, a tijekom svog boravka uspio je osnovati novu župu Nainokanoke.

– Kada smo je osnovali počeli smo s uređenjem župnog dvora jer kuća za svećenike na koju sam naišao imala je sveukupno 30 kvadrata, bez vode, WC-a… – prepričava nam pater Tomislav. Situacija u zemlji izuzetno je teška, ljudi zarađuju jedan euro po danu, a s obzirom da se u blizini nalazi Park prirode zabranjeno im je baviti se poljoprivredom.

– Vlasti parka kažu da im daju pomoć koja se sastoji od 30 kilograma kukuruza po osobi za šest mjeseci. Dozvoljeno im je baviti se stočarstvom. Većina ih preživljava i stanovništvo odlazi – kaže nam misionar. Prisjetio se kako mala djeca od nekih sedam do deset godina čuvaju stada ovaca i koza i muče se da pronađu nešto zelene trave, a riječ je o opasnom području gdje ima lavova, hijena i ostale opasne divljači.

TRI UČITELJA U ŠKOLI

Na području njegove misije, djece ima puno. Radio je s plemenom Masai koji su mnogoženci te smiju imati od dvije do 40 žena. Prema odluci države, svako selo morati imati školu, ali budući da se sela prostiru i na sto kvadratnih kilometara, djeca pješače i po dva ili tri sata do škole.

– Drugi problem su učitelji koje postavlja država. Dakle, nema kao kod nas natječaja, pa da se učitelji jave, već ih država šalje na radna mjesta i onda oni nakon šest mjeseci ili godinu dana traže premještaj. U župi u kojoj sam bio škola ima sedam razreda i 450 učenika s tri učitelja, a prolaznost za srednju školu je osam posto – priča nam naš sugovornik, uz kojeg su u Tanzaniji djelovala još dva svećenika iz Hrvatske, don Velimir Tomić i Bernard Marjanović.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.