Legenda o Vilin gradu: Dvije suze za prijelaz preko Krke

Nekad stajaše ponosni gradovi, a danas samo ostaci kamenih zidova kao podsjetnik na vremena smijeha , vremena moći i plača, stoje tiho spomenici prošlosti .

SREDNJOVJEKOVNA UTVRDA

Ostaci srednjovjekovne utvrde Bogočin mogu se vidjeti na lijevoj obali Krke, stoje na izdvojenoj stijeni, blizu prominskog sela Bogatići. Ime vjerojatno potječe iz poganskih vremena  kada su se na njemu palile vatre u čast bogovima, a legenda kaže da je u devetom stoljeću bio sijelo hrvatskih župana. Kao prvi vladari se spominju velmože Martinušići, kasnije gospoda Bogetići.

Do Bogočina vodi samo jedan, odlično očuvan srednjovjekovni put, a utvrdi se pristupalo preko visećeg mosta. Početkom šesnaestog stoljeća zauzimaju je je Turci u čijim rukama ostaje do 1684. godine.

Postoji malo povijesnih podataka o utvrdi , a selim uz Krku već stoljećima kruži legenda o nesretnim mladencima, tužnom ocu i okrutnom zmaju.

NESUĐENI MLADENCI

Knez Bogoje je sagradio utvrdu za svoga jedinca Bogdana i njegovu nesuđenu nevjestu Miljevu iz obližnjeg sela na ušću Krke, Ključa. Miljevina majka Čika, udovica Domagojeva, opremila je kćer za udaju ,  a na vjenčanje je ,prema legendi, došlo sedam banova i dvanaest župana. Kada su svatovi došli do Bogočina,  ispod klisure kanjona Krke je doletio zmaj, ugrabio mladu nevjestu i odnio je u jezero kod Brljana, slapa Ćorić jezera zbog kojega se danas često i cijelo jezero jednostavno naziva – Brljan.

Nesuđeni muž Bogdan je poletio za svojom nevjestom ne bi li je spasio, ali se i sam utopio. Nakon tragedije, knez Bogoje , uronjen u tamu toliko mračnu da je mislio da je oslijepio, razdijelio je svoje bogatstvo banovima i sirotinji da ga se spominje u narodu , a u zidove utvrde Čučevo i Nečven, dva nasuprotna grada, dao zazidati dvije seoske djevojke , blizanke, da danju i noću plaču za njegovim sinom. Ljepota grada Bogočina utonula je u tišinu, ponekad toliko toliko glasnu u svojoj tuzi za nesretnim mladencima.

 

DVIJE SUZE ZA PRIJELAZ PREKO KRKE

Knez Bogoje je od ostatka novca sagradio samostan Aranđelovac s pogledom na Bogočin, da redovnici mole za njega i mlade nesretnike koji stradahu u hladnim vodama Brljana. Preko Roškog slapa je, prema legendi, sagradio most , a svi putnici koji su htjeli prijeći most morali su prijelaz platiti , a cijena je bila – dvije suze. Od tih vremena, narod Bogočin grad zove Vilingrad, a Miljevci su ime dobili po nesuđenoj mladenki Miljevi. Rijeka nekoć znana kao Poljšica prozvana je po Miljevinoj majci Čiki – Čikola. Banica Čika sagradila je kulu prema Ključu, da u njoj stalno  gore svijeće za spokoj duše Miljeve i Bogdana.

U suradnji sa Nacionalnim parkom Krka, Udrugom ŠUM i gospodinom Stjepanom Gundićem, turističkim vodičem, Touristat.TV je snimio dokumentarni film o ovoj legendi.

 

Bura i danas puše ostacima umrlog grada koji stenje pod teretom tuge, a on stoji u vremenu kao spomenik jedne tužne priče nestale u hladnim vodama Krke.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.