‘Ljubavnu odiseju’ autorice Tatjane Božić gledamo sutra u Gradskoj knjižnici ‘Juraj Šižgorić’, u Šibeniku, u sklopu programa Filmske večeri srijedom s početkom u 20 sati. Prenosimo blic intervju.
Naoružana kamerom i gomilom hrabrosti, Tatjana je u svom filmu odlučila istražiti razloge zbog kojih veze propadaju. I to je učinila na najteži mogući način tako da je preispitala vlastite prošle veze. No, ovog puta tome pristupa s puno humora, a rezultat je odlična dokumentarna komedija u kojoj bi nam se neke stvari mogle učiniti poznatima, i na kraju svega, jako duhovitima.
U kojem trenutku ste došli na ideju o snimanju “Ljubavne odiseje”?
Dok sam još živjela u Hrvatskoj i nisam bila u nikakvoj vezi. Pomislila sam – pa mogla bih ovu svoju ljubavnu dramu koja traje već tako dugo stvarno dramatizirati i napraviti film od nje. Kad su stvari već takve, hajde da ih preokrenem na jedan drugačiji način – da se nasmijem svojoj nevolji, a ne da se borim protiv nje.
Naoružana kamerom i gomilom hrabrosti, Tatjana je u svom filmu odlučila istražiti razloge zbog kojih veze propadaju. I to je učinila na najteži mogući način tako da je preispitala vlastite prošle veze. No, ovog puta tome pristupa s puno humora, a rezultat je odlična dokumentarna komedija u kojoj bi nam se neke stvari mogle učiniti poznatima, i na kraju svega, jako duhovitima.
U kojem trenutku ste došli na ideju o snimanju “Ljubavne odiseje”?
Dok sam još živjela u Hrvatskoj i nisam bila u nikakvoj vezi. Pomislila sam – pa mogla bih ovu svoju ljubavnu dramu koja traje već tako dugo stvarno dramatizirati i napraviti film od nje. Kad su stvari već takve, hajde da ih preokrenem na jedan drugačiji način – da se nasmijem svojoj nevolji, a ne da se borim protiv nje.
Je li snimanje ovog filma bila i svojevrsna ljubavna terapija i jesu li su stvari jasnije sada?
Dok sam razvijala film mentori na radionicama na koje sam išla su mi govorili: Jesi li već riješila taj problem u svom životu? Da? A, onda ne možeš raditi film! Ako bi rekla da nisam, onda bi mi rekli da bolje da idem na terapiju, umjesto da radim film. Ono u što sam krenula s filmom na početku nije trebala biti terapija. Ali nisam zamislila da će film biti ovoliko otvoren i intiman. Tako da sam saznala o sebi stvari koje nisam očekivala, i sigurno je da sam odrasla kroz to iskustvo. Ali i redateljski rad nad filmom me jako puno naučio, kroz to sam isto rasla.
I na kraju priče, ima li nade za ljubav?
Sigurno da ima. Možda samo ne onakvu kakvu smo je zamislili. U stvari ovdje govorim o vezama, ne o ljubavi. Ljubav je uvijek ista i znamo je prepoznati. Veze znaju biti komplicirane.
Što je u pripremi sljedeće?
I dalje se bavim vezama i ljubavi. Samo više ne mojim, nema šanse!
Izvor: www.burno247.hr
