Ljubomir Jurin je šibenski umjetnik, poznat po izradi pravih malih umjetničkih djela na kamenim oblutcima. Minijature koje već godinama slika na oblutnicima mame oko promatrača i tjeraju ruke, bez svjesnosti uma da posegnu za barem jednim tim oblutkom i uredno ga pospreme u džep da ga imaju pri ruci svaki put kad se zažele nečeg lijepog. E, takve su minijature nimalo prosječnog šibenskog umirovljenika koji je nedavno postavio svoju treću samostalnu izložbu u Gradskoj knjižnici ‘Juraj Šižgorić’ u Šibeniku. U sedam vitrina stalo je točno 655 Jurinovih minijatura, a izloženi radovi svojevrsna su retrospektiva umjetnikova djelovanja od 2009. godine naovamo.
ČEKA SE BURA
Osim na aktualnoj izložbi, Jurinove minijature mogu se pogledati i kupiti u dvije šibenske suvenirnice. Jedna pripada Javnoj ustanovi ‘Nacionalni park Krka’, druga je smještena kraj katedrale sv. Jakova i upravo je to gorostasno crkveno zdanje motiv koji Jurin najčešće slika. – Mislim da svetog Jakova nitko nije nacrtao toliko puta koliko ja – uz osmijeh će, nimalo samodopadno, priznati autor koji ne crta po šabloni, uz primjer ili slično. Crta iz glave ili, kako kaže, sve što poželi – napravi. Vrlo jednostavno. No, lako je pričati o jednostavnosti kad u stvarnosti Jurinu za izradu manje minijature treba nešto malo manje od sat vremena, a za iscrtati veći oblutak treba mu i do tri sata rada.
– Crtam temperama, to znači da kamen prvo operem, premažem slojem bijele masti pa tek tada crtam temperom. A pineli su toliko maleni, tanki i skupi – priznat će autor magneta koje turisti rado ponosu kao uspomenu na boravak u Hrvatskoj.
– Kad nacrtam ostavim ih da se osuše pa lakiram s tri sloja laka i onda ostavim na suncu da ništa na popuca. Ali ne smijem to lakirati kad je jugo. Onda slika ne ispadne dobro. Moram čekati određeno vrijeme. Moram čekati buru i onda tek lakirati. Sve traži svoje. Jugo stvori tu jednu vrstu vlage u zraku i kad lak dođe na kamen napravi se taj nekakv odjeljivač zbog kojeg se ne može stopiti – objašnja Jurin što je to u zraku kad jugo puše da smeta njegovim minijaturama. Ljubomir najprije olovkama crta obrise motiva kojem će nakon toga udahnuti život nanošenjem boja kistom. Sve to Jurin je započeo kao svojevrsni hobi. Slikanje je bilo nešto što ga je oduvijek privlačilo, a čega se prihvatio tek ulaskom u umirovljeničke dane. Tada je hobi postepeno oživio ljubav, a ljubav je hobi pretvorila u umjetnost.
RAZLIČIT, A JEFTIN
Jurin oblutke i slike ‘ukrašava’ dalmatinskim motivima – maslina, kamen, more, no svaki od njegovih uradaka jedinka je sama za sebe, jedinstvena, posebna u svom postojanju i kao takva odlazi dalje u svijet širiti najljepšu sliku grada, regije, države koju predstavlja naslikanim motivima. I to izgleda toliko dobro, očaravajuće i nestvarno da postoji razlog zašto pojedinci u nevjerici gledaju na radove čija izrada zahtjeva strpljenje, mirnu ruku i dobro oko.
– To su sve moje minijature. Netko će u njima prepoznati svoj brod, netko svoju kuću i tako dalje. Ljudi mi često ne vjeruju da sam ja to naslikao. Misle da je to dekupaž ili da je obrađeno nekom od sad ovih modernih metoda pa pokušavaju skinuti – otkriva nam Jurin. Svatko tko ih vidi i primi u ruke često ih više ne vrati Jurinu, uglavnom je riječ o turistima pa ovaj nagrađivani Šibenčanin ima i niz priznanja za svoj rad, odnosno svojevrsni doprinos hrvatskom turizmu. Naime, 2010. godine na sedmoj Izložbi proizvođača suvenira Hrvatske Kvarner Expo u Opatiji, Jurinovi ‘oslikani pejzaži na morskim kamenčićama’ dobili su drugu nagradu u kategoriji ‘umjetnički – dekorativni suvenir’.
– Dobio sam ga za suvenir koji ne opterećuje, koji je različit, koji je prenosan i koji nije skup – objašnjava. I doista, Jurinove suvenire mogli bismo nazvati ‘suveniri to go’ jer samo ih stavite u džep ili najmanji pretinac koji imate u putnim torbama i to je to. I dobro da su tako male jer svi ti sajmovi koje Jurin s njima pohodi – treba to i nositi. Već sad najavljuje sudjelovanje na sajmovima u narednim mjesecima i to u Skradinu, Biogradu i Trogiru.
