MAGAZIN IŠ DONOSI: Helena Bastić- Život posvećen glazbi

‘Divim se vrhunskim sportašima i sportašicama jer samo kroz rad i znanje stječeš performanse koje su možda većini ljudu nedostižne. Fascinira me tijelo koje može proizvesti neviđene stvari. Od sporta do glazbe. To je ljepota života. Majstorstvo kod ljudi. To me uvijek oduševljavalo, prijenos energije iz duše, čiste ljubavi, radosti…’, riječi su Helene Bastić, operne pjevačice s diplomom, Zagrepčanke koja obožava tatine Vodice i more toliko da ne postoji slobodni trenutak, a da nije, kako sama kaže, u svojoj vodičkoj ‘jazbinici’.

Oni nešto stariji sjetit će se mlade djevojke iz grupe Soulfingers, oni nešto mlađi sigurno je pamte iz vremena grupe Bastardz, kada su u potpunosti pomeli hrvatsku glazbenu scenu pjesmama ‘Tvoja ljubav’ i ‘Vodi me u disco’. Tri godine Soulfigersa, četiri na studiju klasične glazbe i deset u Bastardzima, samo su dio karijere kojom se može pohvaliti. Danas je samostalna pjevačica.

Početci

Rođena sam i odrasla u Zagrebu. Zagreb me kroz sedamdeste i osamdesete godine prošlog stoljeća formirao kao osobu, s velikim utjecajem Vodica, Šibenika i cijelog ovog kraja gdje smo provodili sva ljeta i praznike koji su postojali. Cijeli arhipelag prošla sam u kaiću i to je bio tadašnji, robinzonski turizam. Moje djetinstvo obilježeno je glazbom i osim Zvjezdica, pjevala sam u Školskom zboru od prvog do osmog razreda osnovne škole i nije postojala priredba u kojoj nisam sudjelovala. To je bio put koji mi je nekako bio predodređen i koji sam prihvatila. Zagreb mi je ponudio i dosta izvanškolskih aktivnosti. Kao klinka trenirala sam plivanje, skijanje, klizanje i košarku. Kroz sport sam se naučila odricanju i vježbanju iako mi se baš i nije dalo svaki put. U petom razredu upisala sam Muzičku školu, a najveću širinu i iskustvo stekla sam u Zvjezdicama. Puno koncerata, druženja… I taj period odrastanja ostao mi je u prekrasnom sjećanju.

Uzori

Pa ja ti još i danas imam kasete koje je moj otac snimio. Mama i tata ‘zarazili’ su me glazbom još od malih nogu.. Mama je voljela Beatlese, The Shadows i Elvisa, dok je otac bio veliki fan svega i svačega u sedamdesetima i ta njegova kolekcija mi je toliko značila da je to i danas moj glavni izbor glazbe koji me je oblikovao. Soul, funky, disco… to mi je u duši. Poslije je došao period kada sam sama otkrivala glazbu i u tom periodu osamdesetih, voljela sam Bowiea, Tinu Turner, Princea, Duran Duran, a kada sam počela pjevati u Soulfingersima, razradila sam cijeli opus Arethe Franklin jer sam htjela savladati to vokalno i interpretativno. Bio je to dosta veliki zalogaj za 17-godišnjakinju, ali kako sam imala konstantne vokalne treninge u Zvjezdicama i Muzičkoj školi to mi je dalo dobru podlogu. Najznačajniji trenutak ipak je bila pjesma ‘All Night Long’ s otvaranja Olimpijskih igara u Los Angelesu. Kad sam to čula, ne znam, meni je to bilo fantastično da sam i ja to željela postići, napraviti, otpjevati. Znam da zvuči pomalo banalno, ali jednostavno je tako. Mene je to u tom trenutku toliko oduševilo da je možda i na određeni način odredilo moj životni put.

Obrazovanje

Nakon završene osnovne i srednje Muzičke škole, 1994. godine, krenula sam na studij glazbe u Graz gdje sam završila solo pjevanje na klasičnom odjelu. Usporedno s tim, tri semestra pohađala sam i jazz odjel na kojemu sam skupila dosta iskustva i dobila dobru podlogu i u tom pravcu, ali nisam sve stizala pa sam gs morala napustiti i posvetiti se samo klasičnom pjevanju. Studij sam završila 1998. godine te imam diplomu operne pjevačice.

Iskustva

Školski zbor, Zvjezdice i Muzička škola bili su mi ogromno iskustvo. Sa 17 godina počela sam pjevati u Soulfingersima i tu sam provela tri turbulentne godine. Bilo je to doslovno ‘evo ti pa plivaj’. Imali smo gažu u BP Clubu, tada jedinom jazz klubu, među klijentelom koja poznaje glazbu i mogla bih reći jedan katapult u društvene zone Zagreba. Jedno veoma veliko i dragocjeno iskustvo koje i dan danas koristim. Nakon toga, došao je studij u Grazu i po povratku Bastardz. Deset godina zajedničkog rada, mog autorskog rada, mnogo ljudi i prijatelja koji su  prošli kroz band i stvorila se jedna super atmosfera koja, nažalost, koliko god je brzo započela tako je i završila. Lijepa karijera i lijepih deset godina života. Danas imam solo karijeru i surađujem s raznim glazbenicima i raznim orkestrima.

Rock

Moja iskustva s rock glazbom nisu baš prevelika. Znalo se dogoditi u vremenu Bastardza da dečki malo polude na bini, a kako smo svi bili dobri glazbenici mogli smo si to dopustiti, ali daleko je to od one prave definicije rocka. Meni je to više bilo kao funky-rock i nešto u tom stilu. Rocku sam najbliže došla u pjesmi ‘Sanja san jutros’, koju sam ‘napravila’ sa Cimom iz Trogira, i on to zove slide-rock. Rock-blues varijanta onoga što volim.

Jazz

Jazz je faza. Nije to jedino moje opredjeljene, niti ću ga ostaviti. Biti će vremena kada ću se vratiti jazzu i možda opet nešto zabljesne.

Klasika

Klasika je baza, širina i iskustvo. Već od Zbora izvodila sam klasičnu glazbu i veoma mi je pomogla u svemu što sam kasnije radila. Ogromno znanje koje, kad ga imaš u svojoj bazi, pruža nevjerojatne mogućnosti. Možda nikada ne bi ni očekivao što se sve može napraviti kada posjeduješ takve osnove i to je neprocjenjivo iskustvo. I duhovno i svjetovno.

Zagreb

Zagreb je divan grad. Dijete sam Zagreba koje ga je doživjelo kao divan grad. Sedamdesetih i osamdesetih, zahvaljujući mojim roditeljima imala sam dobru podlogu, zaleđe i njihovo razumijevanje za sve talente koje sam mogla razvijati. Od sporta, koji je bio neizostavan dio mog odrastanja, preko glazbe koja me definirala kao osobu. Zagreb je grad koji volim. Moji prvi izlasci, društva, kafići, to je grad koji me formirao, ali to je isto tako grad koji se i promijenio. Bez obzira na sve, Zagreb je bio i ostat će dio mene.

Vodice

Vodice su moje utočište. Jedna mala ‘jazbinica’ u kojoj se osjećam doma. Slobodna, neopterećena. Moj iskreni dodir s prirodom. Možda baš zato što radim posao slobodnog glazbenog umjetnika mogu si priuštiti dolazak u Vodice u bilo koje doba godine, ako nemam obaveza, i uživati, disati punim plućima. Moja želja je bila da živim takvim životom i za sada sam prilično sretna.

Jazz Festival

Festival i ja danas nemamo dodirnih točaka. Ideja je bila da se spoji dobra  glazbena i kulturna ponuda i da to bude ležeran festival. Bili smo veoma uspješni i veoma sam ponosna i zadovoljna na svojih šest godina rada u organizaciji festivala. Danas ga organizira Turistička zajednica grada Vodica.

Budućnost

Budućnost ne gledam kao nešto tako daleko. Recimo da imam nekakvih želja koje bih voljela da se ostvare, no želje su jedno, mogućnosti drugo. Voljela bih i dalje odlučivati o svom životu u segmentima u kojima mogu i da me to ispunjava. Da zdravo živim i da imam zdrav pogled na život. Previše toga je u ovom novom vremenu što nas, na neki način, kida s one zdrave grane na kojoj rastemo, a ja želim da ta grana ostane čvrsta. Imam mnogo želja u profesionalnom smislu, ali da budem iskrena najveće želje su mi da budem zdrava, sretna i zadovoljna. Ovo drugo, što bude, bit će.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.