Ne odgađajte suočavanje s problemima, riješite ih odmah i uštedite vrijeme

ilustracija

Kako biste to mogli, morate razviti osnovnu vrlinu – jakost duha. Sv. Toma Akvinski kaže da nam jakost duha pomaže nadvladati  “strah od velikih poteškoća”. Ako imamo jakost duha, kaže on, u stanju smo “izdržati udarce ovih nedaća tako što ćemo obuzdati strah”.

Odgađanje sređivanja čekovne knjižice klasičan je primjer strahom motiviranog odgađanja, jer se ne želimo suočiti s onim što ćemo otkriti. Svi mi znamo da ne može­mo nešto vječno odgađati i svjesni smo kako ignoriranje problema ne znači da će on nestati. Ipak često oponašamo noja i zabadamo glavu u pijesak pred neugo­dnim poslom koji tre­ba obaviti. Ponekad se strah javlja zato što ne zna­mo kako obaviti neki posao, ali češće zato što ne znamo kakav će biti ishod, pogotovo ako je puno toga na kocki. U  takvim slučajevima usporedite najgori mogući ishod s onim što će se dogoditi nastavite li s odgađanjem. Kad biste poznavali nekoga tko ima bolove u prsima a stalno odgađa posjet liječniku zato što se boji onoga što bi liječnik mogao otkriti, vi biste mu mudro rekli da to što ne zna što mu je može biti gore od najgore dijagnoze. Nema smisla ostati u mraku. Neznanje ne znači sreću, a pasi­vnost ne rješava probleme.

Naiđete li na pro­bleme, ne odgađajte suočavanje s njima: riješite ih odmah i tako uštedite vrijeme. Ujedno je to i najbolji način da iz loše situacije izvučete i nešto dobro.

Kako biste to mo­gli, morate razviti osnovnu vrlinu – ja­kost duha. Sv. Toma Akvinski  kaže da nam jakost duha pomaže nadvladati  “strah od velikih poteškoća”.  Ako imamo jakost duha, kaže on, u stanju smo “izdržati udar­ce ovih nedaća tako što ćemo obuzdati strah”.

Zamijetili ste da sv. Toma Akvinski  kaže kako nam jakost duha pomaže obuzdati strah, a ne eliminirati ga. Drugim riječima, razviti jakost duha ne znači kako se više nećemo bojati poslova čija nas težina nuka na odgodu; to samo znači da ćemo ih imati snage obaviti unatoč strahu koji je još u nama.

Mnogi ljudi odgađaju poslove zato što misle kako će kasnije imati dovoljno vremena za njih. Ali uvijek iskrsne nešto nepredviđeno, veliko ili malo, što zahtijeva vrijeme. Ne možemo nikada idući dan uzeti zdravo za gotovo, čak ni sljedeći sat.

Naravno, obično je riječ o malim stvarima. Vi odgađa­ te košenje i plijevljenje “za sutra”, ali sutra pada kiša i vi ste prisiljeni pomaknuti druge poslove kako biste ove odgođene obavili dva dana kasnije. Ili mislite kako pra­nje rublja može sačekati dok beba ne zaspi, ali se bebi onda jednostavno ne da zaspati (zvuči poznato, zar ne?).

Ovo načelo vrijedi i za širi kontekst vašeg života. Ni kada ne znamo koliko nam je vremena ostalo na ovom svijetu. Kada se pacijentima postavi dijagnoza smrtonosne bolesti, često kažu kako nikada nisu ni pomislili da bi se to njima moglo dogoditi. žrtve automobilskih nesreća ponekad umru ne dospjevši ni kriknuti. U trenutku smrti završavaju svi naši planovi i snovi. Naši odnosi se zamrzavaju u stanju u kojem smo ih ostavili: neizgovorene isprike, u sebi zadržano praštanje, neučinjena dobra dje­la.

Promislite malo o ovoj izreci srednjovjekovnih redovnika: Frater, memento mori (Brate, sjeti se smrti). Oni to nisu izgovarali zato što su bili morbidni, već kako bi se podsjetili na kratkoću života. Nikada ne mislite kako ćete sutra napraviti ono što ste propustili danas. Imajte uvijek na umu da možda nećete imati dovoljno vremena. Na taj ćete način sigurno obavljati svoje poslove bez odgađanja, postizati svoje ciljeve, sačuvati svoje prioritete i ispuniti svoju životnu zadaću. Danas počnite više voljeti svog bra­čnog druga i djecu, danas poželite upoznati i ljubiti Boga jer nikada ne znate kada će vas pozvati k sebi.

Koristite ovaj pogled unatrag kao model za sljedeći tjedan. Odaberite nekoliko poslova koji najduže čekaju i zapišite ih u svoj kalendar.

Malo je toga što vam može pružiti više zadovoljstva od spoznaje da ove dugo odgađane poslove doista obavljate. Odgađate li poslove samo zato što ih se bojite, iskori­stite svoje probleme s odgađanjem i strah kao mogućnost za duhovni rast. Apostol Pavao nam kaže da je svoje vlastite patnje sjedinio  s patnjama našega Gospodina “za Tijelo njegovo, koje je Crkva” ( Kol 1,24). Prinesite Kristu kao žrtvu bol koju vam stvara pomisao na ove poslove, ujedinjenu s Njegovom patnjom na križu.

To je glavno načelo katoličkog upravljanja vremenom: smatrajte sve svoje dužnosti – osobito one koje vam ulijevaju najviše  straha – samo sredstvom za duhovni rast. Možete očistiti svoju dušu, i duše drugih ljudi, jednostavnim sređivanjem svoje čekovne knjižice!

Ako to nije poticaj, što onda jest?

Dave Durand (iz knjige Upravljanje vremenom za katolike)

izvor:bitno.hr

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.