Noć Guya Fawkesa: Remember, remember the fifth of November

“Remember, remember the Fifth of November!” Možda već znate da Englezi, uz ovu uzrečicu, svakoga 5. studenoga pale krijesove, pripremaju spektakularne vatromete i slave događaj koji se zapravo nije zbio jer je uspješno spriječen. Prije više od 400 godina, 5. studenoga 1605., grupa katolika predvođena Guidom (Guyem) Fawkesom pokušala je na prvi dan zasjedanja parlamenta barutom dići cijeli parlament u zrak, pokušavajući ubiti kralja Jamesa I. koji, za razliku od svoje prethodnice Elizabete I., nije bio tolerantan prema katolicima (za prvog dijela vladavine Elizabete katolici su u Engleskoj mogli živjeti relativno mirnim i slobodnim životima, kasnije se situacija za njih bitno pogoršala). U svojoj su zavjeri Fawkes i suradnici uhvaćeni, potom osuđeni i pogubljeni, pa katolici sljedećih 200 godina u Britaniji nisu niti mogli očekivati veća i bolja prava.

Ulozi su tog 5. studenog 1605. bili prilično visoki: Guy Fawkes i njegovi suučesnici u zavjeri napunili su cijeli podrum Parlamenta nevjerojatnom količinom baruta. Da je, kojim slučajem, barut eksplodirao, oba doma parlamenta odletjela bi nebu pod oblake, vrlo vjerojatno zajedno s kraljem Jamesom I. (Jakovom I.), a s obzirom na koncentraciju zastupnika i ljudstva u Westminsterskoj palači u to vrijeme, moguće je da bi finalna brojka stradalih daleko nadmašila količinu poginulih u terorističkim napadima na njujorški World Trade Center.  Tko zna što bi se sve dogodilo da “barutna zavjera” nije na vrijeme razotkrivena! U podrumu Westminsterske palače nalazilo se 36 velikih bačava punih baruta – eksplozija bi razbila svako staklo u krugu od nekoliko kilometara i tko zna što još.

Nakon smrti kraljice Elizabete, činilo se da će James I. prema katolicima postupati mirnije i tolerantnije, barem djelomično u skladu sa svojom prethodnicom i prvim dijelom njezine vladavine, no tek godinu dana nakon dolaska na prijestolje postalo je već jasno da od toga neće biti ništa te da katolicima u Engleskoj neće tako skoro biti dopuštena veća prava. Cilj katoličkih zavjerenika bio je stoga “jednostavan”: ubiti kralja Jamesa I. (dotadašnjeg Jamesa VI. od Škotske, a sada ujedno Jamesa I. od Engleske; kako je do ovog sjedanja na engleski tron došlo možete čitati u članku o najznačajnijim kraljevskim brakovima) te zajedno s njim eliminirati i većinu protestantske aristokracije koja se nalazila u oba doma parlamenta. Sve to trebalo se dogoditi na dan otvaranja nove sezone zasjedanja, zbog čega je koncentracija ljudi na ovome mjestu bila nevjerojatno velika. Jedan snažan udar “pomeo” bi tako s političke scene kompletnu vlast kraljevstva.

Planiranje je počelo već u proljeće 1604. Napad se trebao dogoditi te godine, najesen, s početkom zasjedanja parlamenta, no zbog epidemije kuge u Londonu toga ljeta otvaranje je u konačnici odgođeno i prebačeno najprije za jesen, a potom i za proljeće sljedeće godine.

Thomas Percy unajmio je prostor u neposrednom susjedstvu Doma lordova, što mu je uspjelo zahvaljujući činjenici da je bio jedan od kraljevih tjelohranitelja. Plan je bio vrlo detaljan, dobro razrađen i precizan: prokopati tunel kroz zidove sve do temelja Doma lordova, postaviti barut ispod parlamenta i – dići sve u zrak.

Odgađanje zasjedanja parlamenta za više od godinu dana omogućilo je Guyu Fawkesu i suradnicima da se pripreme bolje no što su planirali. U podrum ispod Westminsterske palače doteglili su upravo nevjerojatnu količinu baruta – dopremali su bačve s barutom čak i čamcima poTemzi! Bačve su mjesecima tako stajale u podrumu palače: zasjedanje je odgađano s proljeća na ljeto, pa na rujan, pa na listopad, pa, konačno, na studeni 1605.

Tako dugo pripremani plan izjalovio se jer je informacija o tome što će se dogoditi “procurila” prema jednom od parlamentaraca: Fawkes i suučesnici u zavjeri bili su zabrinuti da bi eksplozija mogla ubiti i nekoga od katoličkih predstavnika, pa su ih pismima pokušali savjetovati da “smisle neki razlog da ne dolaze u parlament na prvo zasjedanje”. Jedno od tih pisama pronašlo je svoj put do Roberta Cecila, tadašnjeg državnog sekretara (rekli bismo danas – premijera), koji je mudro odlučio da neće činiti ništa dok ne uhvati Fawkesa i suradnike na djelu.

Kada je Fawkes došao provjeriti je li sve u redu s barutom u noći prije planiranog napada, uvjerio se da je barut nedirnut i na mjestu – skupina je odlučila svoj eksplozivan plan provesti u djelo. Stražari su ih, dakako, uhvatili na djelu među mnoštvom bačava s barutom, a Fawkes se uopće nije ni trudio prikrivati što radi (otvoreno je rekao: “želim u zrak dići kralja i parlament!”).

Svi sudionici “barutne zavjere” uhvaćeni su i privedeni na suđenje sljedeće godine (Fawkes i njegov tim pogubljeni su nedugo potom), no klupko se počelo rasplitati i mnogo dalje, pa su uhićeni i u Tower odvedeni mnogi pomagači iz raznih dijelova Engleske.

ITV-ova rekonstrukcija: bila bi srušena cijela zgrada

Na 400. obljetnicu osujećivanja “barutne zavjere”, 2005., britanska televizijska postaja ITV emitirala je dokumentarac u kojem je vjerno rekonstuirana cijela zavjera. Jednaka količina baruta stavljena je u podrum eksperimentalne zgrade čiji su zidovi bili debljine oko 2,5 metra – tako je navodno bilo u Westminsterskoj palači početkom 17. stoljeća. (Radilo se o staroj Westminsterskoj palači koja je izgorjela u velikom požaru 1834.)

Snaga eksplozije koja se dogodila tijekom rekonstrukcije iznenadila je apsolutno sve: taj bi barut potpuno srušio cijelu zgradu parlamenta i krajnje je nevjerojatno da bi se itko iz nje izvukao živ! Nitko u krugu od 100 metara od središta eksplozije ne bi preživio, stakla bi popucala na zgradama u krugu od barem jednog kilometra, a i dobar dioWestminsterske opatije bio bi uništen.

Odakle Bonfire night?

Na kraju, možda se pitate – zašto se neuspjeh Guya Fawkesa tradicionalno slavi u “noći krijesova” širom Britanije, umjesto da on i njegova ekipa jednostavno padnu u zaborav? U 17. stoljeću slavili su se razni blagdani i obljetnice, no zbog važnosti razotkrivanja ove zavjere za protestantsku zajednicu, od svih datuma iz protestantskog kalendara jedino je običaj paljenja krijesova i slavljenja “noći Guya Fawkesa” svakog 5. studenog preživio do današnjih dana. Anglikanska crkva poticala je običaj da se na taj datum tradicionalno pale krijesovi, a danas se širom Britanije mogu vidjeti i spektakularni vatrometi.

Vjerovali ili ne, barutna je zavjera imala čak i utjecaj na engleski jezik! Nadimak Guida Fawkesa bio je Guy, a djeca bi na “noć Guya Fawkesa” spaljivala male smotuljke od stare odjeće i papira koji su trebali simbolizirati upravo njega. Kroz nekoliko stoljeća, do 19. stoljeća, riječ “guy” općenito je poprimila značenje osobe u staroj, neuglednoj, otrcanoj odjeći. Danas, dakako, guy označava bilo koju mušku osobu.

Povodom 400. obljetnice pokušaja dizanja parlamenta u zrak, objavljena je i simpatična prigodna knjiga, “Gunpowder Plots“, koja, između ostaloga, razmatra i alternativne povijesne scenarije koji su se mogli dogoditi da je zavjera uspjela, te pojašnjava fenomen slavljenja “noći krijesova”.

velikabritanija.net

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.