O sakramentu krštenja

Koja je razlika između Ivanova krštenja na Jordanu i krštenja Crkve po Kristovu nalogu?

Ivan je bio glasnik Kristova dolaska pa je u tu svrhu okupljao učenike pod obvezom da se činom krštenja u Jordanu izjasne kao članovi njegova pokreta, a to sve u očekivanju javnoga Kristova nastupa. Prvi su Isusovi učenici bili Galilejci, koji su s drugim ljudima svoga kraja bili došli uključiti se u Ivanov pokret. Oni su neko vrijeme ostali u društvu Krstitelja kao njegovi učenici, vršeći pokornička djela, i to im je iskustvo kasnije poslužilo da postanu Isusovim učenicima.

Da bi se lakše shvatila razlika Ivanova krštenja, smatram da nam vrlo lijepo može poslužiti Isusov razgovor s Nikodemom (Iv 3,1–12). Isus se u toj prigodi otkriva govoreći Nikodemu o jednomu bitnom predmetu, i to o potrebi nekoga novog stanja čovjeka u vidu novih stvarnosti koje on donosi. Kazao je Nikodemu da je potrebno roditi se iznova (ili odozgo) – od Boga. Ovaj izraz može značiti obje stvari. Svode se na isto, da se vidi kraljevstvo Božje: Kraljevstvo Božje na ovom mjestu isto je što i sjedinjenje s Bogom. Vidjeti kraljevstvo isto je što i ući u njega (r. 5), tj. sudjelovati u njemu, iskusiti ga. Dakle, kako bi se došlo do toga iskustva, potrebno je novo rođenje (preporođaj) ili rođenje od Boga. Znači da treba promijeniti potpuni način života, postati novim čovjekom, kao novorođenče.

Nijedna razumna osoba ne može ovdje pomišljati na nekakvo novo fizičko rođenje. Ali Nikodem se pretvarao da ga tako razumijeva u želji da nastavi dijalog i dobije neka razjašnjenja. Njemu je ova tvrdnja jednostavno apsurdna pa mu Isus stvarno bolje razjašnjava svoju tvrdnju. Kako bi se ušlo u kraljevstvo Božje – sudjelovalo u božanskom životu – treba se preporoditi u jednu novu narav, što se postiže jedino po Duhu ili snazi Božjoj, koja djeluje po vodi krštenja. Možda je Isus govorio Nikodemu jedino o Duhu, a vodu (krštenje) nadodao evanđelist tumačeći potpuni smisao Isusovih riječi onako kako ih je razumijevao sakramentalni život zajednice. U svakom slučaju, istinska preporodna snaga jest djelo Duha Božjega. Krštenje je učinkoviti simbol ovoga Duha. Nauk ovdje izražen kao i kod Tit 3,5 kaže da se spašavamo u kupelji preporoda i obnove Duha Svetoga.

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

Logično je da je to tako. Čovjeka možemo vidjeti u dvije dimenzije: u svojstvu naravnoga čovjeka (tijelo) i u njegovu duhovnom postojanju – duhu. Čisto ljudska narav ne nadvisuje čisto naravne mogućnosti.

Kako bi čovjek došao do duhovnoga postojanja, mora se uteći jednakom duhovnom principu, jer u svojoj ljudskoj naravi ne nalazi tu mogućnost, kakvu nikako nije imalo Ivanovo krštenje. Međutim, iz Matejeva evanđelja (28,16–20) jasno se može zaključiti Isusov nalog apostolima da propovijedaju i krštavaju. Uz onaj: Učinite učenicima sve narode (r. 19), formulacija je teksta dvovaljana. Krštenje dolazi poslije onoga naloga učiniti učenicima, što znači da se ne može krštenje dati bez vjere. Ali s druge strane, učenici se čine krsteći (perući se vodom). Čvrsto vjerujemo da se to pranje uistinu mora obaviti u ime Oca i Sina i Duha Svetoga (r. 19). Ime je isto što i osoba, što znači da se osoba uranja u osobe Svetoga Trojstva, u njihov život. Postoji, dakle, nešto kao krug uvjeta: vjera učenika vodi do krštenja te vodi do djelotvorne vjere – biti učenik.

Činjenica je da se danas redovito sumnja da je ovu trojstvenu formulu krštenja upravo u ovom obliku izgovorio sam Isus. Misli se da evanđelist pripisuje formulu koja se upotrebljava u liturgijsko vrijeme kad je pisano ovo evanđelje. A pod vidnim kutom na kristološku formulu, u ime Isusa Krista, koja se upotrebljavala u prvoj zajednici (usp. Dj 2,38; 8,16), može se stvarno doslovno uzeti da su one morale imati aluziju na Presveto Trojstvo što je jasno već iz liturgijskoga razvoja prema trojstvenoj formuli.

Osim toga, dobro se sjetiti opaske teologa A. Ham­mana: Htjeti suprotstaviti krštenje u ime Isusovo trojstvenoj formuli znači ne znati ono što je Isusovo krštenje i što cijelo evanđelje proglašuje; Mesijino poslanje izražava Očevu moć i djelo Duha. Pozivanje na Krista uvijek je izravno pozivanje na cijelo Trojstvo.

Time je utvrđena jasna razlika između krštenja Ivanova i sakramenta krštenja.

izvor:bitno.hr

(mons. Jozo Marendić)

Preuzeto iz knjige “Vjera u pitanjima”

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.