Preuzeto iz “Mihovil, glasilo za vjeru i kulturu Šibenske biskupije” br.4
PIŠE: don Ante Skračić
Šibenska Crkva, kao dio Kristove Crkve, kroz 700 godina svoje povijesti iznjedrila je mnoge velikane duha i srca. Na nama je moralna obaveza da ih upoznamo, kako bismo revnije radili za Kristovo kraljevstvo. Danas ćemo govoriti o jednomu od njih, kako bi nam misao na nj postala poticaj na domoljublje i rodoljublje.
Očito je bio veliki čovjek. U nemogućnosti da prikažemo sva područja njegova djelovanja, ograničit ćemo se na sljedeće:
VJEROUČITELJ
Smatrao je svojom najvažnijom dužnošću odgoj u vjeri. Kroz 33 godine predavao je vjeronauk 20 sati tjedno. Tu službu obavljao je čitavim srcem. Njegova živa narav doprinosila je zanimljivosti njegova izlaganja. Ako bi na satu ostalo vremena, rado je pripovijedao zgode sa svojih brojnih inozemnih putovanja. Pogotovo je rado pričao o Svetoj zemlji. Uza sve to, njegove metode za održavanje discipline ne mogu se preporučiti suvremenim vjeroučiteljima (šiba).
Osnivač Muzeja
Godine 1925. u crkvi Svih Svetih (iznad Gradske vijećnice) don Krsto je otvorio Muzej. Međutim, kako će o tome biti govora na drugom mjestu, ovdje to samo spominjemo.
Istraživač arhiva
Don Krsto je strastveno volio Šibenik. Bila mu je na srcu povijest njegova grada. Nezaobilazno vrelo za poznavanje povijesti su arhivi. Zato ih je marljivo proučavao. 1929. godine započeo je raditi u arhivu samostana sv. Frane u Šibeniku. To nije bilo bez teškoća. Kad je posao završio priznao je fratrima: „Vaš arhiv bio je za mene škola“. U radu se naučio istraživati. Kao plod toga objavio je 6 studija. Godine l937. sistematizirao je sudski – bilježnički arhiv u Šibeniku. To je bio veliki posao (325 svezaka od 1386. do 1836. godine). Radio je i u drugim manje poznatim arhivima. Taj rad mu je bio od neprocjenjive koristi za objavljivanje knjiga i brošura. Uzmimo za primjer knjigu Sela šibenskoga kotara. Podaci za svako mjesto potkrijepljeni su navodima iz arhiva (župe, Biskupije, općine, Suda ili bilježnika).
Upravitelj Gospina svetišta u Vrpolju
Govoreći o don Krsti mnogi se ni ne sjete spomenuti da je od 1928. do 1932. godine bio upravitelj Gospinoga svetišta u Vrpolju. Uza sve druge obaveze što ih je imao, tu je dužnost savjesno obavljao.
Radovi, koji su bili izvedeni pod njegovom upravom, potvrđuju njegovo odgovorno shvaćanje dužnosti: Na pročelju crkve postavljen je lik Gospe od milosti. U crkvi je postavljen križni put. Unutrašnjost crkve je dekorirana. Postavljen je gromobran. Pobrinuo se da se prema cesti sagrade arkade, a s drugih strana Svetišta da se podigne ogradni zid. Zasađeni su borići… Na završetku svoje službe mogao je izjaviti: „Iza mog rada za Svetište ostala je meni posve čista savjest i velika utjeha, da sam učinio na čast Gospe sve što sam znao i prema prilikama mogao“.
Plodni pisac.
Uz svoje brojne obaveze, don Krsto je nalazio vremena i za pisanje. Ukupno je izdao 22 knjige, odnosno brošure i objavio oko 280 članaka u raznim novinama, odnosno revijama. Osim onoga što je za života objavio, ostalo je puno toga u rukopisima. Od toga sigurno najznačajnija je „Povijest Šibenika“ (zamišljeno u četiri sveska), te „Povijest šibenskih crkava i samostana“.
Osvrt na neke knjige
Svetište blažene Gospe od Vrhpoljca knjiga je formata 23/15 cm, a ima 62 stranice. Ima 3 slike. Tiskana je u Šibeniku 1922. U predgovoru stoji: „Stoga se ćutila potreba da se iznese štogod iz prošlosti i sadašnjosti (svetišta) i tim potakne kršćanski narod na još veće bogoljupstvo prema Majci Božjoj“. Knjiga govori o povijesti svetišta, o Bratovšini Gospe vrpoljačke, o proslavi blagdana Velike Gospe u svetištu. Donosi i pjesmu o hajduku Radojici.
Rijeka Krka je interesantna knjiga. Dok drugi njegovi spisi govore o povijesti ili o opisu pojedinih mjesta, ova knjiga predočuje prirodne ljepote. U predgovoru piše: „Krka u Dalmaciji ima toliko atrakcija, da joj je teško naći premca u Evropi“. Knjižica je malog formata (l7/12 cm), a ima 94 stranice, sa 54 slike. Tiskana je 1927.
Benediktinke u Šibeniku je knjiga formata 23/16 cm., a sadrži 30 stranica (u reprint-izdanju još XIII). Tiskana je u Zagrebu 1934., a reprint-izdanje pojavilo se u Šibeniku 1994. U uvodu Pisac govori o Benediktu i njegovu radu, a zatim o benediktinskim samostanima u Dalmaciji. Nabraja 37 mjesta u kojima su tijekom povijesti postojali benediktinski samostani. U nekima od njih postojalo je istodobno i više samostana (kao na primjer u Zadru). U glavnom djelu knjige govor je o šibenskim samostanima benediktinki. Samostan sv. Spasa postojao je od godine 1393. do 1723. kad je požar uništio samostan i crkvu. Samostan sv. Katarine osnovan je 1391. godine. Postojao je do godine l752. kad je stradao u požaru izazvanim udarom groma u pušćani prah na tvrđavi Sv. Ane. Samostan sv. Luce utemeljen je godine 1624. a postoji i danas.
Galerija uglednih Šibenčana je formata 23/15 cm, a tiskana je u Šibeniku 1936. U predgovoru Pisac navodi: „Galerija nije, dakako, potpuno završeno djelo, ali je pozitivan doprinos za poznavanje prošlosti Šibenika, po svom podrijetlu najslavenskijega grada na Jadranu“.
Sela šibenskoga kotara je bez sumnje, njegovo životno djelo. Predgovor počinje riječima: „Svaki čovjek ljubi svoje rodno mjesto“. Te riječi odražavaju misao-vodilju koja ga je vodila u pisanju knjige. Želi potaći čitatelje na domoljublje i rodoljublje. Knjiga je formata 24/17 cm, a ima 290 stranica sa puno fotografija. Tiskana je u Šibeniku 1941. godine. Auktor je nije uspio raspačati prije nego što je nastupila talijanska okupacija. Knjiga predstavlja bogato vrelo za poznavanje ovoga kraja. Za svako mjesto navodi: naziv, povijest mjesta, žitelje, zdravstvene prilike, zanimanje stanovnika, crkvene prilike, starine i arhivsku dokumentaciju.
Kulturni djelatnik
Teško je naći čovjeka čiji je znanstveni i književni rad je bio toliko raznolik, kao što je to slučaj kod don Krste Stošića. Opravdano o njemu piše profesor Ivo Livaković u svom leksikonu Poznati Šibenčani: „Za više od tri desetljeća svestranog rada u Šibeniku, izrastao je u najznačajnijeg kulturnog i znanstvenog djelatnika u prvoj polovici XX. stoljeća. Bio je prvi šibenski kroničar, plodni publicist, veliki dobrotvor, vrsni kateheta“ (437-438 str.). Činjenica da je za života obnašao 23 crkvene službe te obnašao 21 vancrkvenu djelatnost potkrepljuje gornji navod. Zaista je živio za svoj grad.
Don Krsto Stošić rodio se u Šibeniku 1884. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, a gimnaziju i bogosloviju u Zadru. Župnik je bio smo godinu dana i to u Betini. Godine 1910. došao je u Šibenik i ostao u njemu do 1943. – pred samu smrt.
Njegovo glavno zaduženje bilo je predavanje vjeronauka (20 sati sedmično). Uz to je obavljao 23 crkvena zaduženja i bio aktivan u 21 društvenoj djelatnosti. Svaki posao je obavljao kao da mu je najvažniji u životu.
Mnogo je pisao. Istraživao još i više. Objavio je 22 knjige i knjižice te oko 280 članaka i rasprava u raznim novinama i časopisima. Puno toga je ostalo neobjavljeno, a danas je u posjedu Gradskoga muzeja u Šibeniku.
Umro je u Tisnomu 1944. Tamo se bio sklonio zbog bombardiranja Šibenika.
