Postoji čovjek kojega se nikada ne možete riješiti. On uvijek ostaje kod vas i prati vas cijeli život: vaše Ja. Isplati se, dakle, razvijati svoje Ja u osobu s kojom ćete se rado družiti i koja će vam koristiti. Naučite kako!
Velik dio čovječanstva – 95% u životu su samo gledatelji. Rade što svi rade. Nekritični su i dopuštaju da ih ponese masa ili nečiji dobar govor. Ukratko, nemaju osobnost. Ostalih 5% su osobnosti. Oni imaju središte života koje ih određuje u svim stvarima. Oni nešto poduzimaju i tako utječu na tijek povijesti.
Svaki pravi kršćanin ima Krista u središtu života. To je središte iz kojega ocjenjuje sve oko sebe, proučava ih i oblikuje. Iz te sredine može provjeravati duhovne težnje i sve životne sadržaje. Svaki kršćanin koji svjesno uzima vrijeme da bi bio u Kristovoj prisutnosti te se tako veže za Njega prava je osobnost. Veza s Kristom oslobađa od svih drugih sila i zahtjeva.
Raditi na vlastitom Ja znači usmjereno se uhvatiti u koštac s vlastitim sposobnostima i nedostacima. Narodna poslovica kaže: “Tko mnogo radi, mnogo i griješi – tko malo radi, malo griješi, a tko malo griješi, očekuje ga promaknuće.” I u tome ima zrnce istine. Dogodi se često da se promiče onaj tko je napravio malo pogrešaka. No malo pogrešaka čini i onaj tko dobro poznaje svoje slabosti i sustavno radi na njihovu uklanjanju.
Opisat ćemo kako se u četiri koraka može razvijati osobnost.
1. korak: Znati promatrati samoga sebe
Promatrati samoga sebe veoma je važno. Kako pristupate stvarima, kako reagirate na podražaje, kako govorite, kako se ophodite prema ljudima?
2. korak: Samospoznaja
Pokušajte analizirati što ste otkrili na sebi. Koje vaše tipično ponašanje izlazi na vidjelo? Zašto i kada reagirate tako, a ne drukčije?
3. korak: Samokritika
Samokritičnost nije lagana, ali je pri izgrađivanju osobnosti presudna. Uklonite ono što radi protiv vas. Zacijelo ste u svome ponašanju pronašli dosta toga što djeluje štetno. Vjerujte, ipak je još uvijek lakše živjeti sa samokritikom nego s kritikom drugih. Zato prestanite sami sebi stajati na putu i stvorite preduvjete za promjenu. Evo nekoliko činjenica koje su vrijedne samokritičnog obračuna:
1. Ne mogu nikako podnijeti kritiku od drugih. Na to reagiram strašno agresivno.
2. Toliko sam nestrpljiv da nisam u stanju nikoga saslušati do kraja, pa ljudi o meni misle da sam “napuhana sveznalica”.
3. Pretjerano sam osjetljiv. Ako me tko ne pogleda s oduševljenjem, odmah pomislim da ima nešto protiv mene.
4. Osjećam se vrlo nesigurno u prisutnosti stranaca. Zato nisam uvjerljiv, a moj je nastup nesiguran.
4. korak: Samoodgoj
Sva vaša samokritičnost ne znači ništa ako ništa ne poduzmete. Nakon spoznaje valja odlučno mijenjati način ponašanja da se nadvladaju slabosti. U izgradnji osobnosti to je najteži korak jer je posrijedi promjena navika. A za to treba snage i hrabrosti, obzirnosti i razumijevanja. Svima nam je poznato: nije dovoljno samo imati autoritet, a funkcija i položaj same po sebi mnogo ne znače. Osobnost je najvažniji čimbenik u stjecanju ugleda.
Vratimo se na spoznaje iz trećeg koraka i pogledajmo koje bi se mjere trebale poduzeti za nadilaženje ondje opisanih slabosti.
1. Ubuduće na kritiku želim uzvratiti pozitivno:
– Neću više uzvratiti protukritikom. Branit ću se samo onda kada su doista svi argumenti na mojoj strani i kada imam dojam da je posrijedi nerazumijevanje.
Spreman sam se ispričati i izgladiti spor ako je kritika opravdana. Trudit ću se da takvo to više ne ponovim.
– Nevažnu, neutemeljenu kritiku želim jednostavno zaboraviti. Želim kritiku općenito shvatiti kao izvor nove informacije i pritom želim zadržati hladnu glavu.
2. Kako se boriti protiv vlastitog nestrpljenja?
– Želim prihvatiti drugoga i onda kad je spor i kada se složeno izražava. Dobro je kad drugi ljudi rade tempom koji odgovara njihovoj sposobnosti.
– Želim više pozornosti posvetiti ritmu slušanja, čekanja i govorenja.
3. Kako se boriti protiv preosjetljivosti?
– Ako mi tko ne posvećuje dovoljno pozornosti, neću odmah umišljati kako mu do mene nije stalo, nego ću shvatiti da moj sugovornik u tom trenutku ima i druge misli na umu.
– Ako mi to nije jasno, neću umišljati da me onaj drugi zapostavlja, nego ću se truditi razjasniti stvari kroz dodatna pitanja.
– Ne brinem se što drugi o meni pričaju jer mi to nije važno. Odgovoran sam za vlastite postupke i osjećaje.
4. Nastupat ću sigurnije:
– Ne želim prijetiti i upozoravati. Uvijek se lakše primaju pozitivne primjedbe. Razmislit ću kako formulirati misli da budu prihvatljive sugovorniku.
– Ne želim popustiti pred pritiskom, nego ću sugovornika uvijek vratiti na pametno argumentiranje.
– Ne želim se pravdati, nego želim ostaviti mjesta da me drugi savjetuje i kritizira.
Želim promijeniti i vanjsko ponašanje: trudit ću se gledati ljude dok s njima razgovaram, razvijat ću jasan, siguran glas, primijeniti gestikulaciju. Sve to pomoći će mi da zračim snagom i spremnošću za kontakte.
Tekst je izvadak iz knjige Jorga Knoblaucha “Biti poduzetnik života”
izvor:bitno.hr
