112 ŠIBENIK, IZVOLITE: Oni rješavaju domaće radove, s bakicama kuhaju juhu i spašavaju ljudske živote!

– Jedan, jedan, dva Šibenik? Kako vam možemo pomoći? –

I stvarno pomažu. Kako je Šibenski portal jučer i pisao, godišnje zaprime više od 12 tisuća poziva, od toga je trećina na stranom jeziku, odlično surađuju s ostalim dežurnim službama, a svaka sekunda na telefonskoj liniji nosi veliku odgovornost i teret.

Na njihovom radnom mjestu ima svega, od smijeha do tuge. Kada učine nešto dobro, veselju nema kraja.

Zapravo, ima. U trenutku kada se dogodi nešto loše. Tada sve staje. Jer, oni su ti koji to uglavnom prvi čuju i prvi koji, s ciljem da se osobi u neprilici pomogne, moraju prikladno reagirati.

U šibenskoj podružnici su nas dočekali voditelj Županijskog centra 112 Marin Ivanković , voditelj smjene Ivan Španja, operater Miran Novaković i vatrogasni koordinator Šime Bašić koji su za Šibenski portal, kako se narodski kaže, konačno ‘otvorili dušu’ i ispričali nam s čim se sve na dnevnoj bazi susreću i kakve sve probleme drugima rješavaju. Ljubazno nisu dočekali samo nas, nego i mališane Dječjeg vrtića ‘Žižula’, a njihovi osmjesi i zainteresirana lica vam govore sve.

– Bakice znaju pitati koliki će omjer mesa i vode staviti za juhu, školarci često imaju problema s pisanjem domaćeg rada, a kako mi se čini, najviše ih muči matematika. Pomognemo im, naravno, što ćemo od njih  – otkrila nam je kroz smijeh ekipa koja radi jedan od najstresnijih poslova. Naime, upravo spomenuti smijeh zbog samo jednog poziva  može za tren nestati s lica, a onda pozivateljima nerijetko pomažu i naizgled običnim razgovorom koji zna biti od velike važnosti za osobu s druge strane linije.

– Najteže nam je, naravno, kada su u pitanju djeca ili trudnice. Primjerice, jedna je trudnica nažalost doživjela spontani pobačaj i puno joj je pomoglo to što sam, nakon obavještavanja hitne službe, ostao s njom na liniji i pružao joj koliku-toliku psihološku podršku. Naposljetku me pitala koju sam školu završio, a kada sam joj otkrio da imam srednju elektro tehničku, nije mogla vjerovati. Treba se znati prilagoditi različitim ljudima i biti spreman apsolutno na sve. Nema u ovom poslu puno izbora i nećkanja. Trenutak kada te nazove osoba koja je u totalnom beznađu i koja najavljuje samoubojstvo, ne može se opisati niti jednim riječima. Onaj osjećaj kad znaš da si tih nekoliko minuta ti taj koji će je od toga odgovarati – objasnio nam je Ivan Španja, voditelj smjene koji se prisjetio slučaja koji mu se iz pamćenja neće izbrisati dok je živ.

– Mužu je govorila da ne dira bombu i nabrajala mu što sve riskira, kako su na toj i toj adresi jednom izgradili kuću, a sve s ciljem da nas koji smo na drugoj strani linije tako informira o tome gdje se otprilike nalaze. Jer to je bio jedini način. Ne pitajte kako mi je bilo to slušati znajući da se u kući nalazi i četvero njihove djece – kaže nam Ivan koji se ovim poslom bavi više od 40 godina, a na to da mu pati privatni život, već je odavno naviknut.

– Supruga mi je zabranila da išta kažem kad dođem s posla, a i ja sam s vremenom počeo sve manje o tužnim situacijama govoriti. Bilo mi je ipak drago kada me nazvao jedan čovjek i prijetio da će se ubiti. Bio je četvrtak u što me on u jednom dijelu razgovora pokušao uvjeriti, ali ja sam pak bio uvjeren da je nedjelja. Na kraju je odustao od samoubojstva i meni poručio da se ubijem – smije se opet Španja.

Oni svoj posao žive, s njim u mislima svakodnevno odlaze svojim obiteljima, a dobro znaju da unatoč svakom pretrpljenom stresu, nema većeg unutarnjeg mira i zadovoljstva kao kada znaju da su taj dan nekome spasili život.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.

---

---

---