AMBICIOZNA KAZALIŠNA SEZONA: Neće nam biti lako, ali nitko to i ne očekuje

Sredinom mjeseca, točnije 13. studenog, u Hrvatskom narodnom kazalištu Šibenik premijerno će biti izvedena predstava ‘Gospođica Julija’, drama švedskog autora Augusta Strindberga iz 1888. godine, a u režiji Franke Perković. U komadu igraju Nataša Dangubić, Franka Klarić i Mladen Kovačić, te je to prva od četiri najavljene premijere (među kojima se nalaze i dvije hrvatske praizvedbe te dvije koprodukcije) u kazališnoj sezoni 2012./2013.

Može li relativno mlado kazalište poput šibenskog uspješno i do kraja privesti kraju najavljen program ispričala nam je ravnateljica šibenskog HNK, Nera Gojanović – Kljajić.

NITKO NE OČEKUJE LAKOĆU RADA

Predstava ‘Gospođica Julija’ prva je od ukupno četiri premijere, a među kojima su i dvije hrvatske praizvedbe u (ko)produkciji Hrvatskog narodnog kazališta Šibenik. Postoji li trema hoće li i kako to mladi šibenski HNK iznijeti?

Mislim da su četiri naslova u sezoni realna za premijerno izvođenje na sceni. Kazalište se opredijelilo da će ići u smjeru profesionalizacije, a Grad Šibenik kao osnivač to je podupro, što je veoma bitno i mi naprosto moramo ispuniti sve ono što profesionalizacija kazališta zahtjeva od naslova, repertoara, ansambla i svega onog što čini jedan pravi teatar. Da će nam biti lako, neće, ali to nitko i ne očekuje. Svaki rad je naporan. Svaki rad iziskuje puno truda svih osoba koje sudjeluju u bilo kojem segmentu nastanka predstave i svih osoba koje rade u ovom kazalištu. Nisam primijetila da netko ima nekakvu tremu ili da je nekom nešto posebno zahtjevno.

Od trenutka izvedbe ‘Gospođice Julije’ šibensko kazalište bit će pod svjetlima reflektora svekolike hrvatske javnosti i to nekoliko puta.

Imamo prvu premijeru sredinom ovog mjeseca, nakon toga imamo premijernu obnovu ‘Škrtičine’ koja se pokazala kao izuzetno dobar, pametan izbor tadašnje kazališne uprave za ovaj teatar jer je izvedena između petnaest i dvadeset puta, bila je na brojnim gostovanjima. Ono što je veoma važno za ovu predstavu je to da je ovjenčana brojnim nagradama, od Nagrade hrvatskog glumišta do nagrada s Festivala glumca, Dana satire pa nadalje. To je komad koji ima svoju težinu. Marijana Nola koja je adaptirala tekst pogodila je u srž te tematike i to je predstava koja svakako zaslužuje biti na repertoaru našeg kazališta.

Nakon toga u drugom mjesecu izaći ćemo s jednom koprodukcijskom predstavom s kazalištem Gavella to je prvi put da ova dva kazališta surađuju. Mislim da je to veoma pozitivno. U ansamblu Gavelle su izuzetni glumci. Drago mi je da je među njima i naš novi glumac Jakov Bilić koji će igrati u toj predstavi. Poslije toga radimo doslovno šibensku predstavu. Marinkovićevu Gloriju povodom stote obljetnice njegovog rođenja, od režije Zorana Mužića do scenografa/kostimografa obitelji Lovrić – Caparin pa do glumaca koji su gotovo svi redom iz Šibenika. Jedna predstava koju ćemo raditi u vlastitoj produkciji i, zasigurno, jedna od onih predstava koje će jako dugo biti na repertoaru. I na kraju sezone, u petom mjesecu, očekuje nas premijera opere ‘The turn of the screw’ Benjamina Brittena. To je hrvatska praizvedba u koprodukciji s Hrvatskim narodnim kazalištem Ivan pl. Zajec iz Rijeke. Dvojac Nada Matošević – Orešković i Ozren Prohić su prokušani umjetnici izuzetno uspješni u svim operama koje su radili zajedno, a koje su radili i kao pojedinci. Gospođa Nada je intendantica riječkog kazališta, gospodin Ozren je ravnatelj opere riječkog teatra. Mislim da ćemo ponovno nakon opere Medij imati jedan izuzetno dobar glazbeno – scenski proizvod, nazovimo ga tako. I to je sve za ovu sezonu. Izgleda puno i jest puno, ali mislim da nije ništa iznad zahtjeva koji se mogu ispuniti.

MALA FORMA, VELIKI IZAZOV

Nije li već sama koprodukcija sa zagrebačkom Gavellom i riječkim HNK svojevrsno priznanje šibenskom kazalištu?

Ja to ne gledam kao da se nama netko smilovao. Dapače, mislim da se radi o situaciji kada se našao razlog i s jedne i s druge strane da se ide u takvu koprodukciju. Riječko kazalište je nacionalni teatar i uz sve uspjehe i nagrade, izuzetne predstave koje su radili i oni su prepoznali važnost male forme. Dakle, opera Benjamina Brittena je komorna opera za orkestar od 14 glazbenika i osam solista na pozornici. Kad imate jedno veliko kazalište kao riječko, i oni imaju svoj ansambl, zbor i orkestar, njima je posve normalno da rade velike predstave i da imaju taj jedan ‘željezni’ repertoar na sceni, ali im je sigurno i veliki izazov raditi jednu malu formu. A mala forma je ono što nama odgovara jer mi zbog gabarita našeg kazališta ne možemo raditi ništa drugo, pa smo u godini kada se slavi sto godina Brittenova rođenja našli jednu zajedničku poveznicu, točku zašto baš ove dvije kazališne kuće u koprodukciji.

‘Šibenska’ ‘Gospođica Julija’ bavi se problemom različitih tretmana muškarca i žena

Kazališni komad kojim će šibenski teatar ući u novu sezonu je onaj nastao daleke 1888. Godine, a u 21. stoljeće i pred šibensku publiku uvodi ga zagrebačka redateljica Franka Perković. Drama Augusta Strindberga ‘Gospođica Julija’ za svoje je doba bila veoma kontroverzno kazališno djelo, no u vremenu kada nas malo toga može iznenaditi ili šokirati Perković nije imala nimalo lak zadatka. Štoviše, ovo nije prva hrvatska adaptacija ovog djela.

PATRIJAHALNO DRUŠTVO

-Sasvim sigurno neće biti toliko kontroverzna koliko je bila u svoje vrijeme. Mislim da je trebalo proći pedeset godina da se prvi put izvede u Londonu. Englezi su bili poprilično zgroženi tim tekstom. I taj tekst zaista jest prilično radikalan za doba u kojem je nastao. Danas, naime, nije. Barem ne na taj način – priča nam redateljica. Adaptacija ‘Gospođice Julije’ u modernom dobu morat će zanemariti klasne podjele kao okosnicu drame jer toga danas više nema, pa Perković kao okosnicu predlaže nešto što i danas uzburka duhove javnosti.

– Ono što je ostalo kao problem je razlika u tretmanu muškarca i žene. Ostala je činjenica da, kao i u Strindbergovo vrijeme, živimo u patrijahalnom društvu, gdje, ovo je rečenica iz komada, žena doista snosi sve posljedice kad izađe iz veze ili učini nešto što je društveno neprihvatljivo. Žena snosi puno veće i tragičnije posljedice nego muškarac – zaključuje redateljica pa je, ne bi li izazvala reakciju kod publike, ‘šibensku’ gospođicu Juliju ‘sparila’ s muškarcem mlađim od sebe.

ŽENA I MLAĐI MUŠKARAC

-Ono čime smo prije svega bavili je upravo taj različiti tretman muškarca i žene. Gospođicu Juliju igra Nataša Dangubić koja kako i privatno, tako i kao glumica nosi jednu snagu. Ona je jedna jaka žena, ali i takvima se događaju slične stvari. Ono što smo napravili je da je glumac koji igra Jeana ne jako puno, ali vidljivo mlađi od Gospođice Julije – objašnjava redateljica koja priznaje da ne osjeća pritisak zbog rada u novom kazalištu, ali da je prisutna odgovornost prema kazalištu i publici s kojom se tek upoznaje.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.