Želite vlakom iz Šibenika otići u Zagreb? Nema problema. Svaki dan, osim vikenda, jer tko još iz Šibenika u Zagreb putuje vikendom? U osam i dvadeset ukrcate se u vlak do Perkovića, pričekate koju minutu dolazak nešto ozbiljnije kompozicije iz pravca Splita, i već oko devet sati, zakašnjenje nije uključeno u ovaj raspored, na putu ste prema hrvatskoj metropoli. Dolazak je predviđen oko četiri popodne, pa ako ste kojim slučajem dogovorili nekakav kasniji sastanak, ili još bolje izlazak, ovo je idealno pogođen termin. U slučaju da imate nešto ozbiljnijeg posla, kojeg je ipak neizbježno obaviti kroz jutro, ne preostaje vam ništa nego najaviti se rodbini, ako je imate i koja vas vjerovatno željno očekuje, dobro se ispričajte, naspavajte i ujutro odmorni krenite u rješavanje onoga zbog čega ste se put Zagreba i uputili. U slučaju da ste nakon ovoga maestralno izrežiranog rasporeda za boravak u Zagrebu još uvijek željni avanture i mazohizma svog duha i tijela, pokušajte kupiti kartu iz Zagreba do Šibenika, ako to naravno kojim slučajem već niste pokušali u Šibeniku. Teško će vam to poći za rukom, jer prema novom voznom redu, a direktnog odavno nema, vlak iz Zagreba do Šibenika više ne vozi. No, vizionarskim idejama nikad kraja, pa tako s jedinom linijom u zimskom periodu koja iz Zagreba put Splita kreće u 12.50 sati, nešto poslije šest navečer možete doći do Perkovića, iz kojega vlak za Šibenik kreće ni manje ni više nego u 21 sat. Što ćete po mrklom mraku, usred zime raditi tri sata u Perkoviću? A koga je to briga? Čini se najmanje one koji su ovakav vozni red skrojili i koji vašim novcem subvencioniraju željeznički putnički promet.
Sumorna je to, ali i žalosna stvarnost putničkog dijela željzničke prometne izoliranosti Šibenika. Kao i cijele Dalmacije uostalom, čije su se veze u 21. stoljeću najekonomičnijim i po mnogim drugim pogodnostima atraktivnim prijevozom, svele na jednu jedinu krnju vezu sa svijetom. A ne tako davno, Šibenik je imao i direktni noćni vlak sa vagonom za spavanje, obaveznim restoran vagonom i vagonom između ostalog i za prijevoz vozila. Željznički promet u Šibeniku danas je baziran uglavnom na teretni promet, zahvaljujući Luci Šibenik, iako se i on s godinama prilično prorijedio, dok je putnički promet doslovno na aparatima i pitanje je trenutka kada bi se mogao ukinuti. Maćehinski odnos države spam dionice koja Dalmaciju spaja s ostatkom svijeta potvrđuje nam i Regionalni kordinator sindikata prometnika vlakova Hrvatske, Ante Kunčić.
– Država je odlučila da joj željeznica ne treba. To je jedini problem cijele ove priče. Nije stvar u novcu. Novac se pronađe. Koliko se novca usulo u auto-ceste. Milijarde i milijarde. Zašto se barem dio nije uložio u željeznicu? Kada se probijao tunel Kapela, zašto se paralelno nije probila još jedna cijev za prugu, pa se ova trasa do Zagreba ispeglala i svela na pristojna četiri sata putaovanja? Kupili smo i osam novih nagibnih vlakova od kojih su danas ispravna samo dva. Ostali su što zbog prometnih nezgoda, što zbog neodržavanja -neupotrebljivi. Slična je situacoija i kada je gospodarski, a ne putnički aspekt u pitanju. Planira se elektrifikacija ličke pruge. Peta, šesta, stota studija izvedivosti i isplativosti. Koje isplativosti? Država donosi odluku da se pruga elektrificirati mora. To je strateški interes da bi se održale luke u Zadru, Šibeniku i Splitu koje bez željeznice propadaju. E sad, ako ličku prugu nećemo elektrificirati, bosansku, odnosno unsku prugu, nismo stavili u strategiju koja je otišla u EU, a i sam ministar je kazao da na taj koridor ne računa, što nam ostaje? Koristiti dizel vuču koja je najskuplja vuča u cijelom svijetu. A, što dobivamo time? Dobivamo to da HŽ Cargo, tvrtka u državnom vlasništvu propada, gasi se, te je u ovom trenutku pred stečajem. Dalje, ni strani operateri neće doći iz vrlo jednostavnog razloga, nema isplativosti. Tko će voziti iz, recimo, Mađarske do Šibenika da bi završio u minusu? Nitko. I što nam ostaje? Gašenje željezničkog prometa. Ništa drugo.
Mislite na željeznički prijevoz općenito ili govorite samo o dalmatinskim željeznicama?
Dakle lička pruga i Dalmacija nisu interes ove države. Zagreb, Rijeka, mađarska granica, to će funkcionirati. Deseti koridor će voziti. On i sada radi. Strani operateri su već došli u Hrvatsku i oni voze. Od 1. siječnja s novim voznim redom strani operateri će imati svoje teretne vlakove, svoje lokomotive, osoblje i sve ostalo. Ta pruga će funkcionirati. A što je s nama? Dalmacija je po veličini druga regija u Hrvatskoj, Split je drugi grad po veličini u Hrvatskoj. Ako on neće biti kvalitetno povezan u putničkom smislu, ako će se teretne pruge zapostaviti, čiji smo mi vojnici? Prometno izolirani u teretnom i putničkom smislu. Imamo auto-ceste, ali to država sada hoće dati u koncesiju. Kako će se hrvatski građani voziti? Što ako koncesionar povisi cijenu auto-puta? Što ćemo onda? Kome ćemo se žaliti? Vlak smo izgubili, ukinuli. Što ćemo u zimskom periodu? Kako ćemo se dovući do Zagreba? A u Zagreb moramo. Mi smo centralizirana država. Sve je u Zagrebu. Opet ćemo izmišljati toplu vodu. To nam se svake godine događa.
Kako je danas organiziran putničkim promet vlakom na relaciji dalmatinski gradovi – Zagreb, te mislite li da je to adekvatno u odnosu na vrijeme u kojem živimo?
Trenutno imamo samo jedan par putničkih vlakova što voze na relaciji Split-Zagreb-Split. Iz Šibenika nema niti jedan. Imamo vezu za taj vlak što ujutro kreće iz Splita, iz Šibenika u 8.20, ali kad se taj vlak vraća iz Zagreba, kreće u 12.50, u Perković dolazi u 18.20 i po nekakvoj logici trebao bi vas čekati vlak za Šibenik, ali ne. Vlak za Krešimirov grad kreće u devet navečer, dakle tri sata kasnije. Ako je to veza onda neka mi netko objasni što to nije veza. S druge strane imamo vikende, blagdane i praznike kada ne vozi niti jedan vlak. Znači niti taj u devet. Šibenik iz Zagreba nema nikakvu vezu i to nikoga nije briga.
Hoćete kazati da predstavnici Županije i gradova nisu dovoljno aktivni oko rješavanja ovog problema?
Održali smo u travnju okrugli stol u Šibeniku. Pozvali smo župana, došao je zamjenik, pozvali smo gradonačelnika, došao je zamjenik. Čim vi na događaj koji se organizira zbog vijesti o ukidanju i gubitku nečega na nivou grada i županije šaljete svoje zamjenike, to dovoljno govori o vašoj neodgovornosti i neozbiljnosti. Znači da ne želite niti saslušati, a kamoli riješiti problem. Tu smo shvatili da to njih baš i ne interesira, a uz sve to postoji i problem luke. Sve se čini da se luka za teretni promet odavde negdje izbaci ili da se zatvori. To oni neće javno reći, ali to je tako. U redu je i pristanište za kruzere, u redu je i što Turci u Mandalini rade hotele, sve je to bajno i lijepo, ali Hrvatska ne može živjeti samo od turizma. To se znalo i prije, ali se tek sad shvaća. Imamo izuzetno razvijen turizam, ali i izuzetno sirotinjsku državu. Zašto? Pa zato jer se smo sav svoj razvoj utemeljili na turističkoj grani, a zanemarili sve ostalo. Luka Šibenik je jedini pravi ozbiljni izvoznik u našoj županiji, a sad i to pokušavamo uništiti. Luka nam je nasušno potrebna. Za Šibenik je Luka pogled u svijet. Trenutno, ozbiljan željeznički promet i funkcionira samo na osnovu Luke, ali i Luka jako malo radi. Ne znam točne podatke i ne bih želio govoriti o nečemu u što nisam siguran, ali sigurno se radi o smanjenju poslovanja pošto je Luka bazirana na prijevoz umjetnih gnjojiva i rasutog tereta, a znamo da je kriza dobro pogodila taj dio našeg gospodarstva.
Kako u Šibesnko-kninskoj županiji funkcionira putnički promet?
Putnički promet je blago rečeno jadan. Imamo nekoliko đačkih vlakova i to jedino funkcionira dobro. Djeca iz okolnih mjesta, Perkovića, Vrpolja, mogu doći u školu i iz škole. Karte su subvencionirane od strane države i to je pohvalno. Sve ostalo je loše. Imamo radničke vlakove koji ne voze subotom i nedjeljom. Govorio sam prije, ponovit ću opet i govorit ću uvijek – mi više ne živimo u vremenu kada se radilo samo od ponedjeljka do petka. Radno vrijeme je svaki dan. Trgovački centri za Božić rade do 22 sata, a da ne spominjemo subote i nedjelje. Možete li prodati radničku mjesečnu kartu da bi se čovjek vozio samo 22 dana? Što je s preostalih osam dana? Hoće li netko kupiti tu kartu ako su mogućnosti nejasne? Normalno da neće. Do prije par godine imali smo i do 30 radničkih karata, a sada nemamo ni pet. Upravo zbog toga. Pa nije nitko lud. Na kraju svega, direktor Putničkog prometa izjavi da se Hrvati ne vole voziti vlakom. To je bolesna izjava. A ni to nije ništa u odnosu na još jednu izjavu istog tog čovjeka u kojoj kaže: ‘Neka se počnu voziti vlakom, pa ćemo im uvesti vlakove vikendom’. A kako će se voziti kad vlaka vikendom nema?
Iz Putničkog prometa HŽ-a odnedavno su počeli ukidati vlakove zbog slabog prometa…
Tako je. Još jedno tragikomično razmišljanje gospode u Putničkom prijevozu je ukidanje vlakova. Vlak je njihovo sredstvo na kojemu mogu zaraditi novac. Nije cilj ukidanje vlakova, već postići da oni budu popunjeniji. Ukidanje ovog noćnog vlaka Split-Zagreb, za nas koji radimo na željeznici nije ništa drugo nego tragedija. Dva najveća grada u Hrvatskoj kao spojnicu nemaju noćni vlak! Taj vlak je bio jedinstven. To znaju svi koji su barem jednom njime išli prema Zagrebu. Osim, naravno, putnika, bio je namijenjen i za prijevoz automobila, a da ne govorimo o spavaćim kolima. Ne da vam se po zimi i snijegu voziti do Zagreba? Nema problema. Ukrcate svoje vozilo na vlak, za 112 kuna uz kupljenu kartu za vas i vozilo nadoplatite ležaj u spavaćim kolima i bez ikakve brige probudite se u Zagrebu i popijete kavu koja je bila u toj cijeni. Pa tko to može platiti? Ali toga više nema. Baš zbog ovih nadobudnih i pametnih koji nam kroje sudbinu. Imali smo u Splitu i prosvjed protiv ukidanja vlaka. Sve bajno i krasno, ali nitko ništa ne poduzima. Gradonačelnik Splita kaže kako su im rekli da bi linija bila neisplativa čak i da je cijena karte 500 puta veća. To su, međutim, notorne laži. Taj vlak je 50 posto troška pokrivao od svojih prihoda i to je jako dobro za željeznički promet. Malo koji vlak može doći do te brojke. Željeznički promet u Hrvatskoj se subvencionira sa 500 milijuna kuna. Prema procjenama taj vlak košta 20 milijuna. Ako on donese 10, zar je upitno ostalih 10 milijuna kako bi se građani imali čime voziti? Hrvatske željeznice su javno poduzeće. Servis svih građana Hrvatske.
Što se sve subvencionira s pola milijarde kuna koje ste maloprije spomenuli?
S tih 500 milijuna nisu se ciljano subvencionirale trase vlakova. Država daje taj novac, a gospoda iz Putničkog prijevoza sami odrede što će subvencionirati, gdje će subvencionirati i gdje će rezati. Konkretno, ovaj vlak Zagreb-Split bio je na dizel vuču, velika lokomotiva, i normalno je da je trošak veliki, ali ne onakav kakvim ga oni prikazuju. Oni friziraju, pumpaju troškove da bi mogli opravdati svoje postupke. Neka pokušaju malo smanjiti cijenu karata. Iz Splita do Zagreba je karta za taj vlak bila oko 160 kuna. To je puno. Mi ne možemo parirati u vremenu vožnje, ali neka onda barem budemo konkurentni u cijeni vožnje. Nije važno da li taj noćni vlak kreće u 10 ili 11 sati navečer. Važno je da kada vi u Zagreb dođete u 6 ili 7 sati, možete obaviti sve što vam treba, a ne kao sada, kada dođete u 16 ili 17 sati i šta možete napraviti? Ništa. Pa je najlakše ukinuti vezu. I pomorski promet se subvencionira državnim novcem. A koliko putnika se u zimskom periodu vozi brodovima? Malo, ali ipak veza postoji. I ti ljudi koji žive na otocima moraju doći na posao, s posla i sve ostalo. Ista stvar mora biti i sa željezničkim prijevozom. Ponavljam još jednom, Hrvatske željeznice su javno poduzeće i moraju biti na usluzi, javni servis građanima, ma koliko to koštalo. Ako se subvencionira sa 500 milijuna, izvolite gospodo tih 500 milijuna upregniti. Nije Dalmacija zaslužila da nema niti jednog vlaka. Kažu da ima jedan dnevni, pa će uvesti drugi, ali to je ništa, nama treba noćni vlak. Nama treba vlak koji će ujutro doći u Zagreb, koji ima dalje vezu za čitavu Europu i koji nam, a to je najvažnije, može omogućiti da idemo u bolnice, na fakultet u školu i biti nam na usluzi kada je najpotrebnije.
Postoji li ikakav službeni plan za razvoj Hrvatskih željeznica?
Postoji strategija ulaganja i modernizacije željeznice ali ona ne uključuje razvoj pruge u Dalmaciji. Evo vam i primjeri. Zadarska pruga se obnavlja. Do Knina je oko 100 kilometara. Ulaže se, radi se remont, brzine se podižu i vraćaju na komercijalnu brzinu na oko 80 kilometara na sat, da to sliči na nešto. Odmah iza toga smo ukinuli putnički promet, odnosno gospoda ga nisu ukinuli, nego na toj relaciji vozi autobus. Pa pruga Metković-Ploče, cijela elektrificirana, modernizirana s brzinom od 100 kilometara na sat. Što smo napravili? Ukinuli vlak i sad voze autobusi. Što je to? Je li to normalno? Na jednoj ravničarskoj pruzi, gdje vozi motorni vlak koji u sebi ima motor autobusa, taj smo vlak ukinuli, a umjesto njega vozi autobus. Autobus je isplativ, a vlak nije. Tko je tu lud? Mislim da neću puno pogriješti, ali iz Zadra, Šibenika i Splita dnevno prema Zagrebu krene oko 100 autobusa. Kako se njima isplati, a željeznicama ne? Nešto tu ne štima. Pa imate vlak koji vozi iz Sarajeva do Čapljine i onda do hrvatske granice imate 15 kilometara ali on ne vozi dalje. Bosanci su zainteresirani, ali HŽ neće. Taj vlak ne može ići u Ploče. Eto, tako funkcioniramo. A, evo vam još jedan apsurdni primjer. Nedavno je bio nekakav sajam jabuka u Slavoniji ili Zagorju, ne znam sad točno, nije toliko mjesto ni važno, a HŽ je za korisnike sajma dao nekakav popust od čini mi se 50 posto. Odličan potez, je li tako? Međutim, šta se ispostavilo. Sajam je bio u subotu i nedjelju, a naši vlakovi, gle čuda, baš tim danima ne voze. Pa ne zna čovjek da li bi se smijao ili plakao. Meni je to više tragično, nego smiješno.
Zašto mislite da je opstanak željeznice na ovim prostorima važan?
Ja i dalje tvrdim da je željeznica standard kroz koji se vidi standard građana i države. Nama je željeznica donijela pismenost u dalmatinsku zagoru. Dok nije došla željeznica to je bio divlji zapad. Ova naša pruga je napravljena za vrijeme Austro-ugarske i normalno je da neke stvari ne zadovoljavaju današnje potrebe. Nema puno da se prema Splitu dogodio odron kamenja u jednom usjeku. No, pitam se je li moguće da s današnjom tehnologijom i strojevima ne možemo izravnati krivine, ‘ispeglati’ brdo i prugu dovesti u normalno stanje. Kažu da to košta. Sve košta. I auto-cesta nas je koštala toliko da će se možda i sljedećih 50 godina plaćati njezina izgradnja. Ali netko je donio takvu odluku, napravljena je, možemo se njome voziti i moramo se voziti. Isto tako je i s prugama. Ličku dionicu treba elektrificirati i država se mora odrediti da su joj pruga i luke bitne. Pa tko bi se odrekao tri luke koje mi imamo? Masovni teret se nigdje ne vozi cestom. Standard Europske unije i željeni cilj je doseći 70 posto prijevoza željeznicom, a 30 posto cestom. Kod nas je taj omjer obrnuto proporcionalan, ako ne još i gori po željeznički promet. Osim toga, koliko se god to nekome ne sviđa, mora se revitalizirati i unska dionica. To su činjenice. Taj pravac je za trećinu kraći od ličke dionice i s tim pravcem je prije rata išla većina teretnog prometa. Ona na sedam mjesta prelazi državnu granicu, ali postoje međunarodni ugovori koji reguliraju ta pitanja. U današnje vrijeme krutog kapitalizma računica je vrlo jednostavna, kraći pravac je jeftiniji i tu staje sva priča. Ali, nema se političke volje da se to riješi. Za razliku od koridora 10, od slovenske do srpske granice, u koji se ulaže, koji će vrlo brzo biti prepun putničkog i teretnog prometa i koji je ušao u strategiju, naša lička pruga nije. Nedavno je i predsjednik Vlade Zoran Milanović rekao kako ova pruga nije isplativa, nije ekonomska i trenutno se u nju neće ulagati nikakav novac. Je li to neka smišljena politika, ne znam. Ako se uništi željeznica, uništit će se i lučki prijevoz. Mene čude reakcije iz Grada Šibenika, odakle na ovakve stvari uopće ne mrdaju. Do prije pet godina iz Šibenika smo za Zagreb i ujutro i navečer imali direktne vagone, pa je najprije ukinut taj ujutro, pa sad i ovaj navečer, pa su ukinuti vlakovi vikendom, pa je sad ukinuta direktna veza. Što vam to govori? Gašenje. Što se dogodilo sinjskoj reri, pruzi za Dubrovnik, to se sada događa i nama. Samo, najlaše je pomalo. Ne smije se ništa naglo i bez pobuna. Mic po mic i gotovo. Ali kažem, nama treba samo žica, samo napon i struja da se ljudima isplati do naših luka dovoziti i odvoziti teret.
Koliko zaposlenika danas HŽ zapošljava na šibenskom području?
U Šibeniku nas trenutno nema niti 100 zaposlenih. Prije rata čvorište Šibenik, znači Ražine, Šibenik i Šibenik-luka, zapošljavalo je oko 450 ljudi. Evo sad je u HŽ Cargu od od 2.600 ljudi, tisuću dobilo otkaz i još nisu sposobni sami sebe održavati. Ma, nisu ti ljudi krivi. Kriv je menadžment, loše poslovne odluke. Kupili su zemljište u Pločama za raditi neki terminal pa na kraju nisu napravili ništa. Kupili su kod Zagreba zemljište za napraviti glavni tranzitni centar pa opet ništa. A radi se o ciframa od 20 do 30 milijuna potrošenih kuna. Pandan današnjem HŽ-u, u vrijeme bivše Jugoslavije, je bilo Željezničko-transportno poduzeće Zagreb, koje je brojalo 41 tisuću ljudi. Nakon rata spalo se na 23 tisuće, pa nakon toga na 15 tisuća zaposlenih, i prema zadnjim podacima sada HŽ Infrastruktura ima oko 5.500, Cargo oko 2.000, a putnički prijevoz oko 1.300 ljudi. Znači, ukupno niti devet tisuća ljudi. To je firma od kojih su svi digli ruke, država je digla ruke i propast je neizbježna.
