Betinjani pokrenuli postupak zaštite umijeća gradnje drvenih brodova

Za nešto manje od godinu dana Betina će dobiti Muzej drvene brodogradnje. Inicijativa koja je godinama bila želja svih Betinjana ostvarit će se ne samo na njihovo zadovoljstvo, već i zadovoljstvo cjelokupne pomorske i povijesničarske struke, ali i brojnih turista kojima će budući muzej biti i mjesto u kojemu će upoznati i povijest Betine. Razlog za to prije svega leži u činjenici što, pred modernijim, suvremenijim i lakšim tehnologijama izrade brodova, višestoljetna tradicija izrade drvenih brodova polako odlazi u zaborav, a osnutak Muzeja zauvijek će sačuvati ta vrijedna znanja. Znanje starih kalafata, naime, najvrjednija je ostavština Betinjana. Ono je bilo jedina karika koja je to malo mjesto razlikovala od ostalih dalmatinskih bisera, a o tome svjedoči podatak kako je u jednom povijesnom trenutku Betinsko brodogradilište proizvodilo više od svih dalmatinskih škverova zajedno. Upravo zato je, paralelno s projektom uređenja Muzeja betinske drvene brodogradnje, Općina Tisno u suradnji s privremenom ravnateljicom Muzeja, etnologinjom Katom Šikić Ćubrić, te Udrugom ‘Betinska gajeta 1740’, pokrenula inicijativu zaštite umijeća izrade drvenog broda kao nematerijalnog kulturnog dobra. Ministarstvu kulture već je poslan zahtjev zajedno sa svom dokumentacijom koja svjedoči o važnosti ovog kalafatskog umijeća, kako za lokalnu zajednicu, tako i za brodogradnju kao granu u cijelosti.

ZAHUKTALI SE RADOVI

Dok se čeka odgovor iz Ministarstva kulture, zahuktali su se radovi na objektu Muzeja u samom centru Betine, u dijelu zaštićene povijesne jezgre, koji je Općina Tisno otkupila za 450 tisuća kuna. Sa izvođačem koji je već krenuo u radove, potpisan je ugovor u visini od 1,6 milijuna kuna.

betina muzej brodogradnje3-josipa250814

– Sredinom rujna počeli su radovi na sanaciji i učvršćivanju zidova muzejske zgrade, nakon čega će uslijediti kompletna sanacija krovišta. Svi građevinski radovi, koji uključuju i unutrašnje radove, trebali bi biti napravljeni u roku od šest mjeseci, što znači da bi u proljeće sljedeće godine mogli početi s postavljanjem izložbenih materijala – kaže nam privremena ravnateljica Muzeja betinske bodogradnje, Kata Šikić Čubrić.

Muzej će biti podijeljen na muzej u objektu i muzej na otvorenom. Muzej u objektu sastojat će se od dva krila, brodograditeljskog, čiji će središnji eksponat biti najpoznatiji i najrašireniji tip betinske gajete, i etnološkog, dok će se na otvorenom, linijom u podu s uklesanim imenima poznatih betinskih brodogradoitelja, muzej povezati sa središnjim betinskim trgom i privezištem na kojem će biti vezani tradicijski brodovi i egzistirati u svom prirodnom ambijentu.

Premda je na samom početku projekta jedna od želja bila uvrštavanje među eksponate i betinske gajete u prirodnoj veličini, zbog njezine veličine se od toga odustalo, ali će se u nešto manjim dimenzijama postaviti pet ručno izrađenih modela brodova koji su se u Betini gradili i bili dio višestoljetne tradicije betinske brodogradnje – gajete, pasare, leuta, bracere i barke. Ipak, autori postava doskočili smo i tom, uvjetno rečeno, problemu.

– Gajeta će biti dio muzejskog postava, ali u virtualno. Odlučili smo na ulaznicama napraviti ‘okidač’ koji će na pametnom telefonu ili tabletu projicirati 3D model izvorne betinske gajete bilo gdje u svijetu. Osim toga, virtualni prikaz gajete bit će moguće vidjeti i u samom objektu, u prirodnoj veličini s tri točke, odnosno nivoa pogleda – iz prizemlja, s prvog kata i s terase druge razine, pa će se moći vidjeti dno broda, bočno u razini samog broda, i paluba odozgora. Sličan primjer ovakve tehnologije je i virtualni prikaz Jurja Dalmatinca ispred katedrale sv. Jakova u Šibeniku – kaže Šikić Čubrić.

Virtualni prikaz gajete samo je jedan dio suvremene multimedijalne tehnologije kojom će se, uz veliki broj tradicionalnih alata za izradu brodova i sačuvanih dokumenata, posjetiteljima Muzeja približiti cjelokupno umijeće betinskih brodograditelja. Touch screenovi, razne projekcije, igre namijenjene odraslima, ali i djeci, usmjereni zvučnici, ‘pričat’ će povijest Betine i betinske brodogradnje. U Muzeju će biti postavljena i tri touch screena na kojima će se prikazati cijeli proces izrade gajete, potom arhiva sa svim prikupljenim i dokumentiranim materijalima vezanim za Betinu i brodogradnju, a koje će posjetitelji moći pretraživati, te jedan touch screen posebno namijenjen za djecu, na kojemu će sami moći izraditi svoj primjerak gajete, koji će u isprintanoj verziji za uspomenu ponijeti kući.

PRIKUPLJA SE DOKUMENTACIJA

– Još uvijek prikupljamo izvorne alate i svu dokumentaciju koja ima bilo kakve dodirne točke s gradnjom brodova u Betini. Trenutno smo prikupili 264 predmeta koji će biti izloženi u Muzeju. Manje-više smo uspijeli prikupiti sav alat, ali materijal, a posebno pisanu dokumentaciju, i dalje prikupljamo, pa svi oni koji imaju nešto što pripada ovoj djelatnosti, a imaju želju darovati to Muzeju neka nam se jave. Sve će biti popisano i u vlasništvu darivatelja, a uvijek mogu tražiti i da im se darovani materijali vrate – kaže Šikić Čubrić.

Za osmišljavanje koncepta Muzeja betinske drvene brodogradnje, valja spomenuti, zaslužna je šibenska tvrtka Kocka d.o.o. koja je projekt Muzeja radila po stručnom navođenju Jadrana Kale, etnologa iz Muzeja grada Šibenika.

– Neće nitko nakon što izađe iz Muzeja biti diplomirani graditelj brodova, ali stoljetna vještina, usporediva i sa srednjovjekovnom gradnjom objekata, i iskustvo ljudi koji su u svojim glavama imali sve potrebno znanje sigurno traži dugotrajni spomen. Znamo da danas gradnja drvenih brodova gotovo da i ne postoji i samim tim je betinski Muzej dio tradicije koji se ne smije zaboraviti – kaže Jadran Kale.

Povijest duga 300 godina

Povijest brodogradnje u Betini duga je prema pisanim podacima gotovo 300 godina. Iako se s razlogom ostavlja prostor kalkulacijama kako je taj period i nešto duži, sredina 18. stoljeća i dolazak prvih korčulanskih kalafata u Betinu, značili su i početak osnivanja prvih brodogradilišta. Prvo poznato brodogradilište osnovao je Paško Filipi sa svojim sinovima 1745. godine, a duga obiteljska tradicija nastavila se i do današnjih dana.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.