Broj nezaposlenih brine, a još više podatak da smo u tri godine izgubili 2,5 tisuće radnih mjesta!

Dobili ste još jedan mandat pročelnika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – Područne službe Šibenik. Budući da ste već dugo na čelu te županijske službe, možete li komentirati broj nezaposlenih osoba u Šibensko-kninskoj županiji koji je u veljači iznosio 9494? Analitičari tu brojku uspoređuju s vremenima prije desetak godina, kada je stanje na tržištu rada bilo kritično, a gospodarstvo još uvijek neoporavljeno od rata…

Najprije moram kazati kako je moje imenovanje priznanje kako mog, tako i rada čitave službe, svim mojim kolegama i kolegicama. Mislim da su u Zagrebu prepoznali rad županijske službe Zavoda, te da je to rezultiralo mojim ponovnim imenovanjem.

Što se tiče broja nezaposlenih, on je alarmantan. Naravno da s njime ne mogu biti sretni niti središnjica Zavoda u Zagrebu, niti društvo u cjelini, no on je posljedica objektivnih kretanja na tržištima u Europi, pa onda i kod nas. Ipak, ta je brojka, ma koliko velika bila, još uvijek daleko od one od prije desetak godina. Mi smo 2002. godine imali 14,5 tisuća nezaposlenih. To je po nezaposlenosti bila rekordna godina i odonda se broj nezaposlenih smanjivao svake godine, sve do 2008., najbolje godine u prošlom desetljeću, kada smo zabilježili najmanje nezaposlenih i najviše zaposlenih osoba. Ove godine, prema broju nezaposlenih, županija je na razini 2006. No, morali bismo se zabrinuti zbog onog drugog važnog podatka, o broju zaposlenih osoba prema statistici Zavoda za mirovinsko osiguranje. Usporedbe radi, 31. prosinca 2008. godine na šibensko-kninskom području bilo je preko 30 tisuća zaposlenih, a 31. prosinca 2012. godine, ta je brojka spala na 27.500 zaposlenih osoba. U prijevodu, to znači da smo izgubili oko 2,5 tisuća radnih mjesta. To nas sve treba zabrinuti.

Kada je počelo ovo pljuštanje otkaza na našem području?

Zanimljivo je u ovoj situaciji kazati kako mi u posljednje vrijeme nismo imali nikakve velike potrese na tržištu rada u smislu velikih tehnoloških viškova, likvidacija ili stečajeva, ali je broj nezaposlenih stalno ‘kapao’. Pretpostavljam kako je jedan broj ljudi ostao bez posla zbog zatvaranja manjih obrta i tvrtki, te uslijed smanjenja broja zaposlenika u velikim tvrtkama. S druge strane, kao i u svakoj krizi, svi oni koji su bili neaktivni ili su bili na sivom tržištu, hvatajući se za slamku spasa, javili su se Zavodu kako bi ostvarili neka svoja prava. Bilo je, istina, nešto tehnološkog viška, no sve je to zanemarivo u odnosu na stanje na tržištu.

NOVA OTPUŠTANJA

Imate li najave otpuštanja radnika iz većih tvrtki koje bi značajnije uzdrmale tržište rada?

Imamo najavu otpuštanja tehnološkog viška, vjerojatno 16 djelatnika iz Hrvatskih auto cesta. Već smo pretrpjeli otpuštanja u THT-u i Ini. Nisu to velike brojke, ali se kupi i došlo je do tih 2,5 tisuće radnih mjesta manje. No, s druge strane imamo najave otvaranja trgovačkog centra Era Commerce koji zapošljava 50 radnika, a uskoro će otvoriti i Kaufland…

Najgore je u Šibeniku, administrativnom centru županije koji bilježi 4.829 nezaposlenih…

Najprije bih volio razlučiti, da svima bude jasno, kako je tu riječ o ispostavi Šibenik koja pokriva područje čitave bivše Općine Šibenik, od Murtera, Skradina, Tisnog, Pirovca, Primoštena i Bilica do Rogoznice. To područje broji ukupno 4.829 nezaposlenih. Grad Šibenik sam po sebi ima 3.248 nezaposlenih osoba.

Dokad možemo u Šibeniku očekivati ovakvo stanje na tržištu rada?

Mislim da je broj nezaposlenih osoba polako dočekao svoj vrhunac za ovu godinu, te da će s početkom sezone on početi opadati. Očekujem kako ćemo već u ožujku zabilježiti blagi pad broja nezaposlenih osoba, a ta tendencija zadržat će se tijekom čitave sezone. Što se tiče opće situacije, prema mom mišljenju, mi smo tu nemoćni učiniti nešto više. Kako se kriza prelila preko granica i došla do nas, tako će ona prestati kada se europske zemlje stabiliziraju. Nemojmo zaboraviti da je naša županija izvozno jaka, da je pokrivenost uvoza izvozom gotovo sto postotna, te da mi ovisimo o zemljama s kojima trgujemo, dakle Italijom, Njemačkom, Austrijom. Zbog svega toga sami ne možemo mnogo, ali možemo ublažiti ovo što nam se sada događa.

Koliko u tom ublažavanju mogu aktivne biti lokalne vlasti i koliko Zavod s njima surađuje?

Morao bih ne biti skroman, pa kazati kako imamo odličnu suradnju s lokalnim vlastima u županiji, od institucije Županije do najmanje općine. Mislim da oni mogu pomoći donekle i to putem mjera Zavoda za zapošljavanje koje mogu implementirati i poticati. Imamo, primjerice, mjeru javnih radova koju oni iniciraju i provode, a isto je i s mjerom stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa, popularnom mjerom za 1600 kuna, koju su prihvatile jedinice lokalne samouprave. No, u realnom sektoru kod poticanja zapošljavanja lokalne vlasti mogu napraviti malo. Može se eventualno nešto napraviti preko lokalnog partnerstva za zapošljavanje u kojem su zastupljeni i gradovi i općine, sindikati, škole i realni sektor. No, lokalno partnerstvo trebalo bi više raditi na uvođenju reda u tržište rada, a prije svega mislim na uvođenje reda u školske programe.

Govorite o suficitarnim zanimanjima?

Tako je. Mi i danas produciramo veliki broj kadrova za koje znamo da se neće imati gdje zaposliti. Uzmimo za primjer špeditere. Ulaskom u EU ugasit će se naše lokalne špediterske tvrtke ili će raditi s minimalnim resursima. To znači da nemamo potrebe za obrazovanjem špeditera, no mi ćemo ih ipak i ove godine upisati i odškolovati. To je prvo što treba mijenjati, a onda kroz lokalno partnerstvo gurati prekvalifikacije suficitarnog kadra koji se danas ne može zaposliti.

 

KURENTNA ZANIMANJA

 

Koja bi, osim špeditera, još bila suficitarna zanimanja na našem području?

Imamo čitav niz osoba koje su završile za činovnička zanimanja, a od kojih vrlo mali broj pronađe posao. Riječ je o upravnim, ekonomskim zanimanjima, gimnazijalcima, raznih tehničara. Dakle, školujemo vojsku činovnika koju ne možemo zaposliti. S druge strane, u strukturi nezaposlenih osoba, čak je tridesetak posto onih bez ikakvog zanimanja, sa završenom osnovnom školom, a oko 400 osoba nije niti završilo osnovnu, pa se postavlja pitanje je li bolje da završe bilo što pa se prekvalificiraju, ili da ne idu u školu. Naravno da potonje nije prihvatljivo i da se važno školovati. Ali, ako se osoba može usmjeriti u zanimanja kurentna na tržištu, apeliram da to učini.

Koja bi to bila kurentna zanimanja?

S obzirom na poziciju naše županije kao hotelijersko turističke destinacije, jasno je da su to zanimanja koja su usmjerena na rad u tom sektoru, od konobara i kuhara, do visokoobrazovanih hotelijera. Ta se zanimanja najviše traže, kao i što postoji potražnja za zanimanjima metalske struke.

Vratimo se na trenutak na mjeru stručnog osposobljavanja za rad. Znate li koliko je mladih ljudi na ovaj način našlo posao za onih 1600 kuna mjesečno?

Lani su u sve programe nacionalnog plana poticanja zapošljavanja na šibensko-kninskom području bile uključene 724 osobe. Potporama za zapošljavanje bila je obuhvaćena 81 osoba, potporama za samozapošljavanje 24 osobe, u stručno osposobljavanje i prekvalifikaciju bilo je uključeno 128 osoba, 383 na javnim radovima i 92 osobe bile su uključene u popularnu mjeru od ‘1600 kuna’. To je odličan rezultat, gotovo deset posto nezaposlenih u 2012. Ove godine, tijekom prva dva mjeseca mjerama Zavoda obuhvaćeno je 175 osoba, a od toga 33 kroz potpore za zapošljavanje, u samozapošljavanju je 14 osoba, javnim radovima obuhvaćene su 34 osobe, te na koncu onom popularnom mjerom ‘1600 kuna’ 94 osobe.

Koliko su sve te mjere koštale Zavod, odnosno koliko je Zavod putem njih vratio u Šibenik?

Nije u cijeloj priči nevažno koliko se novca utroši u toj priči. Za 2011. godinu utrošeno je oko osam milijuna kuna za različite potpore za zapošljavanje, samozapošljavanje i javne radove. Uz to, potrošeno je 3,8 milijuna kuna za putne troškove i novčanu pomoć ljudima na obrazovanju. To znači da smo kroz 2011. godinu u županiju vratili oko 11,5 milijuna kuna kroz mjere Zavoda za zapošljavanje. U 2012. ukupno je za mjere Zavoda utrošeno 8,5 milijuna kuna. Sve to, naglasimo, su sredstva koja su utrošena kroz aktivnu politiku, i ne sadrže stavku pomoći koja se nezaposlenima isplaćuje sa Zavoda.

Što mislite o mjeri po kojoj nezaposleni, pa čak i stariji trebaju sudjelovati u javnim radovima ili će biti izbrisani sa biroa?

Moramo se vratiti na početak priče i kazati kako je riječ o mjeri koja je osmišljena radi zapošljavanja težih skupine nezaposlenih osoba. Riječ je o starijim ljudima, dugotrajno nezaposlenima, ili osobama s određenim problemima, poput liječenih ovisnika ili bivših zatvorenika. Mi ne brišemo tako lako osobe koje se ne odazovu tim mjerama. Pretpostavlja se da svatko s evidencije Zavoda traži posao, a naša je osnovna funkcija posredovanje pri zapošljavanju. Kod javnih radova mi šaljemo poziv svima, osobito starijim osobama koje su na evidencijama uglavnom i najduže. Ne biste vjerovali, ali na evidencijama ima osoba koje deset ili 15 godina traže posao! I s njima moramo nešto napraviti, ili ih zaposliti ili ih prekvalificirati i vratiti na tržište rada, a ova je mjera jedan od najboljih načina za to. Konačno, ima i onih koji su bolesni i ne mogu raditi i oni svoj izostanak samo moraju opravdati potvrdom liječnika.

Želi li vlada na taj način ‘ušminkati’ broj nezaposlenih?

Ne slažem se s time jer se na našoj web stranici svakoga dana vrti broj nezaposlenih. Osim toga, vidi se to i po drugim mjerama, poput mjere stalnog sezonca kada se sezoncu plaćaju davanja, ali se on vraća na evidencije nezaposlenih. Isto tako, osobe od 15 do 60 godina koje su na obrazovanju ranije su bile brisane s evidencije jer nisu bile raspoložive za rad, no prema novim mjerama oni se ostavljaju na evidenciji.

 

BEZ PROIZVODNJE NEMA NAPRETKA

 

Koliko očekujete novih radnih mjesta tijekom sezone?

Očekujem puno, no ne mogu biti precizan. Precizno ipak mogu kazati kako smo lani tijekom sezone zaposliti oko 5,5 tisuća ljudi. To je ogroman broj. Istina je da se u tom zapošljavanju neki pojavljuju i po dva puta, ali je činjenica da smo s evidencije u sezoni zaposlili 2900 osoba, da tome treba pridodati osobe s evidencije iz drugih područja Hrvatske, te one koji su se zaposlili direktno kod poslodavca ili preko studentskih ugovora.

Može li nas sezona iščupati iz ovog stanja?

Mislim da imamo sreću što smo pozicionirani u središtu Dalmacije jer naši ljudi te svoje sezonske plaće nekako rastegnu na cijelu godinu. Naravno da bi bilo bolje kada bi ti poslovi trajali dulje, kao one rekordne 2008. kada su neke hotelske kuće radile do prosinca, te su već u veljači tražili radnike natrag. Sjećam se kako su tada i sezonci dobivali božićnice. Naravno da nam je svima cilj to postići, sezonski rad dovesti na nekih devet mjeseci. Mislim da se to može. Turizam je kod nas u ekspanziji. U ovom trenutku prijeti nam jedino opasnost od pomanjkanja kapaciteta, a rastom kapaciteta porastao bi i boj zaposlenih. Ne znam je li to ostvarivo, ali mislim da bi pomoglo.

Koliko je dobro za Šibenik da razvija samo turistički sektor i proizvodi srednje obrazovani kadar, a da nam pritom manjka znanja koje jer nekad, kad su radile sve šibenske tvornice, bilo naš brend?

Istina je to da bez proizvodnje nema napretka. Uslužni sektor mogao bi biti dobra potpora, ali on ne može biti nositelj razvoja jedne županije. Mi smo zaboravili kako je turizam jedna vrlo osjetljiva djelatnost koja nekom nesrećom, ili zbivanjem u okruženju jednostavno kolabrirati, a onda ostajemo kao riba na suhom. Bez proizvodnje koja nam je, kako kažete, bila brend prijašnjih godina ne možemo napredovati. Na tome treba raditi. Ne znam je li to u ovom trenutku realno, ali razvoj Poda i ostalih industrijskih zona nama je nasušno potreban.

Poticajne mjere zavoda

S obzirom na situaciju donijeli smo 20 mjera, podijeljenih na sedam paketa a kojima je cilj ne samo pomoći poslodavcima s urednim poslovanjem, već i poslodavcima u poteškoćama. Primjerice, uveli smo mjeru neradnog petka kada zavod preuzima plaćanje radnika toga dana ako ne radi, te mjeru po kojoj financiramo prijelaz zaposlenika od jednog do drugog poslodavca s ciljem da osoba ne dolazi na našu evidenciju. Potičemo zapošljavanje i u turizmu, kroz program stalnog sezonca u kojem poslodavac radniku utvrdi takav status, a Zavod mu plaća produženo osiguranje tijekom zime. U tom periodu on ne prima plaću ali su mu pokriveni mirovinsko i radni staž, te ga poslodavac ima obvezu zaposliti iduće sezone.

Ljudi danas nisu u poziciji birati posao. Najbolji dokaz za to vam je novi Era commerce centar gdje je za 50 radnih mjesta pristiglo 1300 molbi! Tu vidite u kakvoj su situaciji Šibenčani, te koliko teže za poslom.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.