Ovog ljeta francuska televizijska kuća obilježit će stotu godišnjicu rođenja Aime Cesairea, ‘velikog pjesnika i humaniste koji pripada cijelom čovječanstvu’ , kako ga je svojedobno nazvala profesorica Biserka Cvjetičanin. Tim povodom u Hrvatsku, točnije u Šibenik, ovog vikenda, doputovala je tročlana filmska ekipa produkcijske kuće Ego Productions, gdje je snimala materijal za dokumentarni film ‘Retour au Cahier’ čija je okosnica Cesaire i njegovo glasovito književno djelo.
U dva dana, koliko su proveli u Krešimirovom gradu, Fabienne i Veronique Kanor, te Stephane Kenech hodali su tragovima koje je Cesaire ostavio za sobom nakon što je u ljeto 1935. boravio u Šibeniku, gdje je, pak, započeo svoje glasovito djelo, poemu ‘Zapis o povratku u zavičaj’ koja je vrlo brzo nakon objavljivanja postala himnom svih crnaca svijeta, a mali Šibenik i Cesairevo veliko prijateljstvo s šibenskim akademikom Petrom Guberinom postali su neodvojivim dijelom povijesti čovječanstva i njegove borbe za jednaka prava među svim rasama svijeta.
CESAIREOVIM TRAGOVIMA
-Za nas ovo je veoma čudno jer kad smo prvi put otkrili prijateljstvo Petra Guberine i Aime Cesairea nismo čuli mnogo toga o Hrvatskoj ili Šibeniku. Šibenik nije postojao u našim mislima kad smo započinjali ovaj film. Jedino što smo znali bilo je to da je Cesaire ovdje proveo dosta vremena. Kad smo tražili Šibenik i Martinsku na internetu, bilo nam je veoma teško jer smo znali što tražimo, ali ništa nismo pronalazili. Stoga smo dosta vremena proveli pitajući se postojili uopće Martinska, je li ju Cesaire izmislio, je li to stvarno ili izmišljeno mjesto – priznala je jedna od sestara, ujedno i redateljica filma, Fabienne Kanor koje će s ponosom kazati kako i njihovi korijeni baš poput začetnika crnaštva – umjetničkog izraza i političkog stava potječu s karibskog otoka – Martinika. Cesaire je u Šibenik stigao kao dvadesetogodišnji student tridesetih godina prošlog stoljeća, stoga Fabienne smatra kako je upravo Hrvatska, odnosno Šibenik njegova prva inozemna destinacija u koju je otputovao.
– Kad smo napokon otkrile Šibenik i Martinsku, bilo je to veoma dirljivo za nas jer dolazimo s Martinika baš kao i Cesaire. Kad je došao ovdje bilo je to 1935. godine, u vrijeme kada nije mogao mnogo putovati. Zato, možda je ovo njegovo prvo putovanje. Za nas koji dosta putujemo, pitali smo se u čemu to Martinska nalikuje na Martinik. Nismo pronalazili vezu između njih. Nije bila očita, vidljiva. Stoga je bilo znakovito kada je Maja rekla da nije riječ o vidljivo, već možda o osjećaju koji su Martinska i Šibenik, boravak u obitelji Petra Guberina izazivali kod njega – priča nam Fabienne na povratku s Martinske, gdje su s pogledom na Šibenik snimali s članovima kulturne udruge za promicanje uloge mladih u društvu Manifest koja je prije dvije godine prva obznanila šibenskoj javnosti – dio ste trenutka u kojem se pisala povijest, a pisali su je Cesaire i Guberina. Tada je bila riječ o trodnevnoj manifestaciji ‘Aime Cesaire na žalu Martinske’.
MIT O ŠIBENIKU
-Cesaire je cijeli svoj život pričao o mjestu u kojem je proveo tek nekoliko mjeseci kao da je tu proveo duži životni vijek. Pričao je o Petru Guberini, Šibeniku, Hrvatskoj. A mi smo napustili Zagreb i krenuli ovamo s mitom o Šibeniku. Rekli su nam da ćemo ovdje možda pronaći dosta tragova Aime Cesairea, no sad smo shvatili koliko je daleko Šibenik od Martinika. Prvi ljudi koje smo sreli po dolasku bili su dvadesetogodišnjaci baš kao što je bio Cesaire dok je boravio ovdje. Pitali smo ih znaju li tko je on, jesu li čuli za Martinik, Afriku. Tražili smo tragove Cesaire, Senghora, crnaštva, a dobili smo ‘O, Afrika, Bob Marley’ – prisjeća se režiserka prvog susreta s gradom. Fabienne, Veronique i snimatelj Stephane zadovoljni su onim što su dobili u Šibeniku. Posjetili su rodnu kuću Petra Guberine, gledali s istog onog prozora na kojem je Cesaire zapisivao prve stihove ‘Zapisa’, šetali rivom s pogledom na Martinsku koja budu nostalgiju, boravili su Gradskoj knjižnici ‘Juraj Šižgorić’… No, shvatili su jedno – Martinska i Martinik dva su različita svijeta koja tek treba (ponovno) spojiti.
-Shvaćam da trebamo stvoriti tu poveznicu, izgraditi most između ova dva svijeta. Bit će teško, ali vjerujem u umjetnost i pjesništvo. S ovim filmom želimo proputovati dio svijeta, pokazati ga ljudima na Martiniku, u Parizu, u Hrvatskoj. Naš put još nije gotov – priznala je Fabienne, dodajući da se nada kako će se vratiti u Šibenik da bi prezentirala film Šibenčanima. A bude li sve išlo po planu u tome će im pomoći članovi Udruge Manifest koji ovisno o raspoloživom vremenu, financijskim sredstavima i podršci lokalne zajednice namjeravaju još jednom obilježiti plod prijateljstva koje je spojilo svijetove i ujedinilo ljude u stavu – svi smo jednaki.
