Danas plaćamo danak politici bivše uprave

Nakon što su ‘Barakude’ osvojile zlatnu medalju u Londonu, vaterpolo je ponovo hit u Hrvatskoj. Što je odlična stvar za ovaj nepravedno zapostavljen sport. Međutim, kada sva ta euforija prođe, valjat će se vratiti u ne baš tako zlatnu realnost u kojoj većina klubova jedva spaja kraj s krajem, u kojoj sponzori bazene zaobilaze u širokom luku, u kojoj je vaterpolo daleko od svjetlosti reflektora. Koliko je u današnje vrijeme zahtjevno voditi jedan ‘mali’ vaterpolski klub dobro zna Teo Perić, predsjednik VK Šibenik s kojim smo popričali o aktualnoj situaciji u klubu iz Crnice, financijskoj i igračkoj, o prošloj i predstojećoj sezoni te o  ostalim vaterpolskim temama.

TEŠKO JE OČEKIVATI ISKORAK U NOVOJ SEZONI

 Krenimo od prošle sezone. Jeste li razočarani osvajanjem posljednjeg mjesta u Jadranskoj ligi ili je to, s obzirom na igrački kadar, ipak realan rezultat?

– Kad živite u okolnostima u kojima trenutno živi naš klub onda razočaranju nema mjesta, o realnosti bi se dalo razgovarati obzirom da ni drugi klubovi ne žive u boljim okolnostima, prije svega bih rekao da je to rezultat neiskustva i nas u upravi i trenera i igrača.

Odlazak Mate Zeljka s mjesta trenera prve momčadi u javnosti je objašnjena kao redovita trenerska rotacija na klupi nakon što je Zeljak odradio svoj ciklus. Nije li ipak njegova smjena svojevrsna kazna za posljednje mjesto?

– Kazna definitivno nije, ma kako god se to kome činilo. Zaključci uprave su da u teškim uvjetima pokušamo pronaći dobar put za budućnost. Ono što mogu reći je da ova uprava uistinu želi da domaći igrači čine glavninu prve momčadi i da se, ako postoje mogućnosti, uz pojačanja digne kvaliteta i da to rezultatski bude značajno, a ne da se dovode igrači čiji je cilj odigrati za neke novce sezonu i onda zbogom.

I ponovit ću, Mate Zeljak nije otišao nego je preuzeo druge dužnosti u klubu i u kratkom vremenu napravio dobar pomak u radu s mlađim kategorijama. Na njega klub računa u budućnosti onoliko koliko on računa na svoju afirmaciju u našem klubu.

Novi trener Denis Šupe dokazao se u mlađim kategorijama. Očekujete li da će on donijeti rezultatski iskorak u odnosu na lani i je li uprava i kakve ciljeve postavila pred njim?

– Teško je očekivati iskorak kad i u ovu sezonu krećemo sa 25 posto seniora u momčadi, dakle zrelih ljudi koji, htjeli ili ne, moraju biti osovina, a ostalo su momci koji još imaju po tri godine juniorskog staža za odraditi da bi bili seniori.

Siguran sam da će gospodin Šupe napraviti korak naprijed ali on ne mora biti popraćen boljim rezultatom nego želimo da je vidljiv napredak naših mladih igrača.

Neki su igrači otišli, a prvoj momčadi priključeno je još nekoliko igrača iz omladinskog pogona. Možete li nam kazati s kakvim igračkim kadrom će raspolagati VK Šibenik, hoće li eventualno biti nekih pojačanja sa strane?

– Jedino pojačanje koje tražimo je na poziciji centra. Uopće ne dvojim da ostatak momčadi koji je isključivo stasao iz vlastitog pogona neće ginuti u bazenu, a ako rezultat ne bude ove godine dobar bit će bolji dogodine.

Svi igrači koji odlaze smatraju da će u drugoj sredini doći do njihovog športskog napretka i bilo bi neljudski spriječiti ih u tome da pokušaju, a vrijeme će pokazati da li su ispravno postupili, tj. da li su napredovali u novoj sredini ili ne.

 POLAKO SMANJUJEMO DUGOVE

 Kada je riječ o igračkom kadru stalno se govori o afirmaciji mladih igrača, o oslanjanju na domaće, mlade snage. Međutim, prošla sezona pokazala je kako se takvom kadrovskom politikom teško može očekivati neki dobar rezultat. Uostalom, vraćanjem u bazen Zeljka i Brkića na neki je način priznat poraz takve koncepcije?

– Pa moram vam reći da ne sagledavate problem u cjelini već paušalno. Po mome mišljenju politika bivše uprave je bila dovođenje igrača sa svih strana, ma koliko koštali. Mogući najbolji rezultat je bio predvidiv, dakle biti maksimalno treći u domaćem prvenstvu uz eventualne uspjehe u eurokupu što nikako nije za podcijeniti, ali sada plaćamo posljedice takve politike. Tijekom toga razdoblja u potpunosti je bio zanemaren rad sa mlađim kategorijama pa sada imamo rupe tj. imamo ono što imamo.

Vraćanje u bazen Zeljka i Brkića je bio njihov prijedlog, uz jednu digresiju s moje strane koju oni nisu uvažili, a to je da njihov angažman u bazenu, ukoliko neće biti dulji, a mislio sam na barem ovu sezonu, neće ni polučiti neke efekte.  Zaključci se sami nameću.

Osvrnimo se malo na klupske financije. Nije tajna da po tom pitanju VK Šibenik, blago rečeno, nije u bajnoj situaciji, što, razumljivo, direktno utječe na izgled momčadi. Ima li naznaka da bi se stvari mogle popraviti. Neki pomaci su  napravljeni, klub dvije godine, ako se ne varamo, posluje u plusu?

– Bez obzira na financije mi ne mislimo odstupiti od ovakve klupske politike, a to je da okosnicu prve momčadi čine igrači ponikli u Šibeniku. Za pravo nam daje ne tako davna prošlost, kada je naš klub isključivo vlastitim snagama bio u vrhu u  možda znatno jačeg natjecanja u bivšoj državi.

Klub i dalje sukladno našim mogućnostima polako ali sigurno smanjuje svoje dugove, uz to uspjeli smo malo poboljšati i uvjete rada, ali u ovim vremenima ne mogu očekivati značajna poboljšanja. Najbitnije je da klub opstane, a da bi se to dogodilo važan je rad. Danas, očito, mnogima nije jasno da moraju puno više raditi za puno manje novaca da bi opstali. U našem slučaju treneri su ti koji moraju podnijeti najveći teret, a to je kvalitetan rad sa mladima.

Koliko trenutno iznosi dug VK Šibenik i kakve su dugoročne prognoze po pitanju financiranja kluba? Jeste li optimist ili, kao što ste prije nekoliko mjeseci izjavili za klupske stranice, očekujete nastavak agonije?

– Agonija nije prestala dapače, obzirom na okolnosti još se produbljuje u pogledu mogućnosti, ali nadu ne gubimo, već radimo dalje i radit ćemo dokle god to bude moguće u normalnim okolnostima. Moram istaknuti da su mnogi naši vjerovnici uz nas i da strpljivo čekaju svoj red na čemu im iskreno zahvaljujem. Također, pomoć koju dobivamo od naših tradicionalno vjernih sponzora daje nam nadu da ćemo okončati ovo teško razdoblje.

Očekujete li da će zlatna medalja vaterpolista iz Londona i sva ta euforija donijeti pozitivne pomake u domaćem, klupskom natjecanju, da će sada i sponzori, ali i gledatelji pokazati veće zanimanje za vaterpolo?

– Očekujem, ali sam mišljenja da ako mi sami dodatno ne poradimo na marketingu i animaciji djece kroz upise u klub ne možemo očekivati previše. Za sponzore treba ozbiljno raditi da bi i oni imali koristi. Klupska natjecanja su limitirana u pogledu atraktivnosti obzirom na koncentraciju kvalitete, a ona je pak povezana financijskim mogućnostima klubova. Na koncu vidite i sami da i najjači ponekad pokleknu. Naš cilj je kontinuirana kvaliteta jer samo takav proizvod može opstati na tržištu. U više navrata smo pokušali uvjeriti čelnike saveza da bi promjena termina u natjecanju za nacionalno prvenstvo bilo produktivno u marketinškom smislu, ali….

 

ULICA NEĆE UPRAVLJATI KLUBOM

 

Kakvo je vaše mišljenje u Superligi? Bojite li se da bi takvo natjecanje ‘ubilo’ manje klubove poput VK-a Šibenik?

– Nisam previše razbijao glavu s tim pitanjima, ali mislim da sam u prethodnom odgovoru sve rekao.

Omladinski pogon, odnosno, mlađe selekcije, koje se redovito vraćaju s medaljama s domaćih natjecanja, ponos su VK Šibenik. Međutim, postavlja se pitanje kako najperspektivnije mlade igrače zadržati u Crnici, kako se oduprijeti ‘otimačini’  velikih klubova?

– Mislim da je to nemoguća misija, citirat ću riječi oca našeg selektora Ratka Rudića iz knjige ‘Maestro vaterpola’: ‘To je sport za one koji će završiti škole i postati ljudi.’

Dakle, nažalost, Šibenik nije sveučilišni centar, gospodarski je u teškoj krizi, gube se pozicije koje bi osigurale napredak mladih u životu i kao takav je teško zadržati perspektivne i ambiciozne mlade ljude.

Međutim mišljenja sam da je s jednim drugim pristupom moguće te mlade ljude vratiti u matično jato i da tek onda, kad steknu nova iskustva i vještine, a uz to se i obrazuju, su idealni za grad kakav je naš i kao takvi doprinesu poboljšanju životnih uvjeta sebi i drugima. Onaj citat s početka je preduvjet za takvo nešto.

Renato Vrbičić nedavno se u razgovoru za Šibenski tjednik prilično oštrim riječima obrušio na vodstvo VK Šibenika. Spočitnuo vam je puno toga, između ostalog da mladi igrači jedva žele otići iz Crnice, da se uprava maćehinski odnosi prema bivšim igračkim veličinama, da su treneri nezadovoljni zbog neredovitih primanja. Vaš komentar?

– Mogu samo reći da igračka veličina ne implicira i ljudsku veličinu. Govoriti o nečemu i nekome o kome ne znaš ama baš ništa, a osobito na temelju ćakula, ne služi nikome na čast, a osobito ako se ne potrudiš sve izrečeno potkrijepiti argumentima. Mišljenja sam da je gospodin imao velike koristi od kluba, a nemam spoznaja da se revanširao klubu ikako.

O tome se uprava Vama već očitovala pa smatram da nema smisla polemizirati i ovim na tu temu završavam.

Nismo prvi put izloženi objedama onih koji misle da su zaslužni Bog te pita zašto, naš rad je transparentan, ne želimo se baviti politikom u okvirima Kluba. Klub je udruga građana financirana uglavnom javnim sredstvima, trošenje sredstava je dostupno na uvid svima ali uz zadovoljavanje osnovnih zakonskih uvjeta. Redom Statut, Skupština itd. procedura se zna. Ulica upravljati neće, i iskreno, svakim danom, ne samo ja  nego i ostali članovi uprave jedva čekaju nove ljude koji će biti od koristi i pomoći za Klub.

Svima takvima su vrata širom otvorena.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.