Danas obilježavamo još jednu tužnu obljetnicu, ‘zavrtjela’ se još jedna godina bez Dražena, 21. I svaka jednako boli. Tim povodom u jutarnjim satima položeni su vijenci ispod njegovog koša u Preradovićevoj ulici, a onda i na Draženovom spomeniku na Baldekinu. U tom su činu sudjelovali i dječaci i djevojčice iz Škole košarke Dražen Petrović, a Škola koja nosi njegovo ime položila je vijence i na Draženov grob na njegovom vječnom počivalištu na zagrebačkom Mirogoju. Učinili su to u njezino ime Dario Šarić, Martin Junaković i Matko Čenić. Dario i Martin uvijek su isticali kako im je Dražen Petrović uzor, onaj zbog koje su počeli trenirati košarku. To su njegova djeca, kao i sva ona ostala djeca koja treniraju u Školi košarke koja nosi njegovo ime. I zahvaljujući kojima Dražen i dalje živi.