Dobro došlo je sve što se dobro plati

Splitsku glumicu Anu Gruicu ponovno gledamo u ulozi siromašne djevojke Marijane u predstavi ‘Škrtičnina’, napravljene u produkciji šibenskog kazališta, a prema Moliereovom djelu. Iako je mnogi pamte kao bivšu manekenku, Ana iza sebe ima petnaestak kazališnih uloga, a uskoro počinje sa snimanjem dugometražnog filma, gdje joj je partner Robert Kurbaša.

GDJE IMA MARKETINGA, IMA ‘LOVE’

Možeš li sad napokon reći da je iza tebe razdoblje u kojem su te kolege glumci smatrali još jednim lijepim licem, manekenkom koja je otkrila da zna glumiti?

Taj je period definitivno ‘debelo’ iza mene. Niti ja o tome više razmišljam, niti osjećam ikakav pritisak kolega ili skeptičnost, dapače, sad znam da sam se dokazala u krugovima u kojima sam se trebala dokazivati i da me kolege dovoljno poštuju. Tako da sam tim dijelom zadovoljna.

Iza tebe je petnaestak kazališnih predstava. No, kakvi su ti planovi za budućnost što se glume tiče?

Snimila sam nekoliko kratkometražnih filmova, igrala sam u seriji ‘Stipe u gostima’. Upravo ću kroz prosinac i siječanj snimati i svoj prvi dugometražni film. Snimat će se na lokacijama u Splitu i na Hvaru. Partner mi je Robert Kurbaša, a glumimo nesretni bračni par, klasično hrvatski. (smijeh) I to je to. Mislim, što se tiče filma. Ali, nemam ništa protiv serija ili bilo koje vrste glume. Dobro došlo je sve što se dobro plati.

Takav stav diktira platežna moć u Hrvatskoj ili…?

Što se tiče kazališta nemam nekakve velike zahtjeve jer smatram da nije ni korektno, s obzirom da znamo kakvo je stanje u kulturi. Međutim, što se serija tiče, još uvijek nisam glumila u nijednoj sapunici jer sam poprilično rezolutna što se cijene tiče. Smatram da bi se to trebalo platiti jer iza svega stoje velike marketinške kuće i, s obzirom da smatram da sam poprilično bistra, onda sukladno s tim marketingom očekujem neku ‘lovu’.

U zadnje je vrijeme dosta aktivna i regionalna suradnja, suradnja Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine na filmu, u serijama…

To sam ja najavila još prije pet – šest godina dok sam bila na fakultetu, u jednom intervjuu, da bi bilo idealno da se upravo to dogodi. I ono što sam mislila, to se ostvarilo. Kako se radi o istom govornom području, ne vidim zašto se glumci ne bi mijenjali. Ako nekom treba Splićanka u bosanskom filmu, eto me, prva ću doći snimati, ali i da bude obrnuto. Smatram da je to prirodno, zdravo i normalno i nemam ništa protiv toga. Dapače, ostvarila sam neke kontakte s Beogradom. Ostavila sam svoje podatke u jednoj velikoj produkcijskoj kući i nadam se da će me pozvati prvom prilikom kad im zatreba netko mog profila.

Koji bi to bio profil?

Postoji nekakva šablona kako su me vidjeli profesori, kolega pa možda i ti na prvu, a to je da bih bila fatalna zavodnica, ratnica ili zlica u serijama. Međutim, smatram da to nije sve što mogu glumiti već da postoji cijeli niz drugačijih uloga i da bih vrlo lako mogla igrati nježne, nesretne, tužne i krhke žene.

PANIKA U ‘BACKSTAGEU’

Jesi li se ispočetka bojala da će te obilježiti uloge fatalnih žena?

Bila sam svjesna da će me obilježiti i obilježilo me jer su mi već na ‘faksu’ davali takve uloge, ali nemam ništa protiv takvih uloga jer je jedan od mojih najdražih uloga Leda u Krleži koju sam igrala u šibenskom kazalištu još dok sam bila na ‘faksu’. Igrala sam i Klaru, a to je jedna fatalna žena. Protiv takvih uloga nema ništa. Možda me jednog dana dopadnu i fatalne tragičarke poput Antigone.

Karijera iza kamere – razmišljaš li o tome?
Naravno! S obzirom da živim sama i da treba platiti stan, režije, treba biti dosta maštovit u izmišljanju novca. Osim što sam zaposlenica Gradskog kazališta mladih i tamo sam na stalnoj plaći, dosta radim kao voditeljica, organizatorica raznih evenata, modnih revija. Jedino sam tako ostala vezana za modu u smislu da često znam organizirati ‘backstage’. Što znači, kad vam je panika i imate osamdeset ljudi u ‘backstage’, pa osoba koja sve to koordinira – to sam vam ja.

Nedostaje li ti taj šušur s modnih revija?

Ne jer imam priliku deset puta godišnje odradit prethodno spomenuti posao i to me vrati u stare dane, a samo hodanje po pisti nimalo mi ne fali jer ga kompenziram na puno bolji i kvalitetniji način – na glumačkoj sceni.

U modnom svijetu došlo je do raskola između dizajnera koji to doista jesu (ili barem smatraju da jesu) i bivših manekenki/modela, odnosno bivših žena nogometaša koje su se ‘uhvatile’ škara’. Kako ti gledaš na to?

To uopće ne bih htjela komentirati jer to više nije moj posao, time se ne bavim i ne zanima me što se tamo događa. Ali to mogu komentirati kroz glumu jer i tu postoje glumci ili glumice koje to uopće nisu. Postoje ‘glumice’ koje su glumile u jednom kadru pa im ispod imena piše ‘glumica’, a meni koja sam akademski obrazovana piše ‘bivša manekenka’, pa bih se zbog toga trebala ljutiti?! Ali, ne ljutim se jer to nije manjak mog znanja, nego ljudi koji se bave time, odnosno onih koji to pišu.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.